Nekoliko sati prije nego što su se predsjednik Južne Koreje Yoon Suk-yeol i premijer Japana Fumio Kishida u četvrtak sastali u Tokiju, Sjeverna je Koreja odradila 70-minutni probni let jedne svoje međukontinentalne balističke rakete, piše The Times.
Raketa koja može doseći Sjedinjene Američke Države prevalila je put od oko 1000 kilometara te na koncu pala u more između korejskog poluotoka i Japana.
Kada je 11 golemih međukontinentalnih balističkih raketa Hwasong-17 prošlog mjeseca prodefiliralo Trgom Sung u Pjongjangu, glavnom gradu Sjeverne Koreje, bilo je onih koji su pomislili da se SAD možda i ne može obraniti od sjevernokorejskog nuklearnog napada.
Kad bi vrhovni vođa Sjeverne Koreje Kim Jong-un Ameriku napao sa svojim balističkim raketama, Amerikanci i njihova 44 protubalistička presretača koji se nalaze u saveznim državama Aljasci i Kaliforniji našli bi se na sto muka. Naime, SAD od svog proturaketnog štita očekuje da uspješno odgovori na sjevernokorejski ili iranski napad "ograničenog kapaciteta", a u svaki Hwasong stane nekoliko bojevih glava, prenosi Jutarnji list.
Za razliku od bivšeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, koji se s Kimom pokušao "sprijateljiti", aktualni predsjednik Joe Biden baš i nije zainteresiran za prijateljevanje sa sjevernokorejskim autokratom. Istina, Bijela kuća i Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a pokušali su uspostaviti kontakt s Pjongjangom, no ti su pokušaji neslavno propali.
Stoga, ako ništa drugo ne upali, silosi puni presretača u Fortu Greelyju u Aljasci i Vanderbergu u Kaliforniji trebali bi SAD zaštititi od sjevernokorejskih Hwasonga.
Washington je svojevremeno Moskvu i Peking pokušao uvjeriti da su njegovi presretači dizajnirani da odgovore na manju prijetnju, a ne da potkopaju tuđu sposobnost nuklearnog odvraćanja. Moskva nikada nije povjerovala tim tvrdnjama. Međutim, činjenica da Amerika ima samo 44 presretača ruskim je generalima trebala potvrditi da silosi na zapadu SAD-a nisu tamo da bi zemlju obranili od ruskog napada.
Nekoliko američkih nevladinih stručnjaka za nuklearno naoružanje sugeriralo je da je moguće da presretači možda neće moći odgovoriti na napad u kojem bi sudjelovalo svih 11 sjevernokorejskih balističkih raketa. Jedan je stručnjak rekao da je Amerika odradila jednu noćnu probu svoga protubalističkog štita te ona nije bila uspješna. Po njemu, to znači da sustav ne može raditi bez pomoći sunca kojem mu je potrebno za praćenje raketa koje nose nuklearne bojeve glave.
Situacija, međutim, nije toliko jednostavna.
Istina, kada bi Sjeverna Koreja naoružala sve svoje rakete, američki ih presretači ne bi mogli sve uništiti. Međutim, nije poznato jesu li sve sjevernokorejske rakete funkcionalne i moguće je da su defileu u Pjongjangu sudjelovale i "makete".
Proturaketna obrana ne sastoji se samo od presretanja raketa. Amerika bi se od Sjeverne Koreje mogla i trebala braniti tako što će je nadzirati, upozoriti te, ako bude potrebno, preventivno napasti.
"Ako Sjeverna Koreja i SAD zarate, Amerika neće čekati da je Pjongjang ispali svoje rakete i onda reagirati", rekao je Ian Williams, zamjenik direktora za projekt raketne obrane u Centru za strateške i međunarodne studije. "Čim bi stigla dojava da se Sjeverna Koreja priprema za nuklearni napad, Amerika bi reagirala i njezine rakete uništila prije nego što bi ih uopće lansirala. Postoji klasična raketna obrana, a postoji i proaktivna raketna obrana. Amerika bi posegnula za raznim rješenjima kako bi neutralizirala sjevernokorejske rakete. Moguće je da bi upotrijebila i hipersonične rakete koje su dizajnirane da jako brzo stignu do mete. Postoje i elektromagnetska oružja koja su dizajnirana da onemoguće mehanizme za lansiranje. Sigurno bismo napali njihove centre za izdavanje naredbi. Ne radi se samo o tome koliko presretača imamo. Bitna je ukupna nacionalna obrana", prenosi Williamsove riječi Jutarnji list.
Bilo kako bilo, Ministarstvo obrane SAD-a kontaktiralo je obrambenu tvrtku Northrop Grumman kako bi od nje nabavila nove presretače, međutim njih se najvjerojatnije neće moći testirati prije 2026. godine. Postojeći presretači nisu bili uspješni u 40 do 50 posto testova, no nijedan od kvarova koji su zaslužni za te neuspjehe nije bio sistemske prirode. Ipak, malo je zabrinjavajuća činjenica da unazad godinu-dvije nije proveden ni jedan test presretača. Američka je vojska očito uvjerena da svi rade. Povrh toga, sustav silosa u Fortu Greelyju može se nadograditi s još njih 20 i tom se proširenju kapaciteta već pristupilo. Raspravljalo se i o gradnji drugog protubalističkog štita na istočnoj obali SAD-a, najvjerojatnije u Maineu, Ohiju ili New Yorku. Međutim, novac za njega još nije odvojen.
Ian Williams iz Centra za strateške i međunarodne studije odbacio je tvrdnje da presretači ne mogu raditi po noći. Elektro-optička računalna tehnologija koja se nalazi u presretačima sofisticirana je poput one u svemirskom teleskopu James Webb. "Mjesečeva je svjetlost sasvim dovoljna. Presretači po noći rade bez ikakvih problema", rekao je Williams.