Njemačkom tržištu rada u ovom trenutku nedostaje nekoliko stotina tisuća kvalificiranih radnika. Demografski razvoj dodatno pojačava taj problem. Ministar rada Hubertus Heil strahuje da bi se do 2035. Njemačka mogla suočiti s nedostatkom od sedam milijuna radnika (i kvalificiranih i nekvalificiranih). Dodatni je problem da Njemačka za stručnu radnu snagu nije među najatraktivnijim destinacijama. Mladi i dobro obrazovani ljudi iz Azije, Afrike ili Latinske Amerike radije odlaze u SAD ili Kanadu – i to ne samo zbog jezika.
Njemačka mora postati atraktivnija za stručnu radnu snagu iz zemalja koje nisu članicu EU-a, mora se pojednostaviti birokratske procedure, mora se poboljšati i „kultura dobrodošlice“ prema strancima. A sve to bi trebalo uspjeti uz pomoć novog Zakona o doseljavanju stručne radne snage, koji je najprije usvojila vladajuća koalicija u Berlinu – a u petak (23.6.) je usvojen i u Bundestagu.
DW donosi njegove najvažnije aspekte, a u nastavku članka možete pročitati i zbog čega se kritizira planove savezne vlade.
Ključni element za doseljavanje stručne radne snage bi i ubuduće trebala biti „Plava karta EU-a“ (EU Blue Card), koja je etablirana 2012. To je zapravo dozvola boravka za ljude koji su okončali studij i koji potječu iz zemalja koje nisu članice Europske unije. Osjetno bi se trebala sniziti granica, odnosno visina „minimalne“ plaće, za dobivanje radne dozvole u Njemačkoj – ubuduće ona iznosi 43.800 eura bruto godišnje, odnosno oko 3.650 eura mjesečno bruto. (Od toga se odbijaju doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje te za slučaj nezaposlenosti, kao i porez, što znači da neto plaća može iznositi i polovicu toga iznosa. op. ur.) Granica je ranije iznosila 58.400 eura.
Ljudima koji dobiju tu kartu osim toga bi se trebalo olakšati promjenu posla, da imaju pravo na doseljavanje članova obitelji odnosno da dobiju trajnu dozvolu boravka na području EU-a. Osim toga bi stručna radna snaga „mogla obnašati svaku vrstu kvalificirane djelatnosti“ – pa čak i izvan područja svoje izvorne kvalifikacije. Za IT-stručnjake je predviđeno da „Plavu kartu EU-a“ mogu dobiti i bez okončanog studija, ali samo ako na neki drugi način mogu dokazati potrebnu kvalifikaciju.
Radno iskustvo
Ono bi ubuduće trebalo imati veće značenje prilikom donošenja odluke o doseljavanju. Pretpostavka su minimalno dvije godine radnog iskustva, odnosno diploma u zemlji podrijetla koja je državno priznata. U Njemačkoj diploma ne mora biti priznata. To u praksi znači znatno pojednostavljenje procesa doseljavanja. Definira se minimalna dozvoljena plaća za doseljenika. A svi oni koji ne uspiju dokazati da će doista primati barem toliko novca, moraju nostrificirati svoju diplomu u Njemačkoj. Novost je i da ljudi izvana smiju raditi u Njemačkoj već i tijekom procesa nostrificiranja – ali samo ako se poslodavac obveže da će posloprimcima omogućiti (osloboditi od radnih obveza) sudjelovanje na eventualnom potrebnim dodatnim kvalifikacijama.
Na izobrazbu i studij u Njemačku?
Stranke vladajuće „semafor-koalicije“ žele poboljšati i mogućnosti za realizaciju takozvane „obrazovne migracije“ – dakle omogućiti ljudima iz inozemstva da dođu u Njemačku na izobrazbu (npr. neki zanat) ili na studij, kako bi onda trajno ostali u zemlji. To bi se trebalo napraviti tako da se inozemnim studentima omogući da rade uz studij, kako bi mogli financirati svoj život u Saveznoj Republici. Trebala bi se olakšati i pravila za one ljude koji traže mjesto za izobrazbu (ili zanat), između ostaloga će se povisiti dobna granica za kandidate koji imaju pravo na dobivanje dozvole boravka. Maksimalni rok na koji bi se izdavale te dozvole boravka za ljude koji su u potrazi za mjestom na kojem žele apsolvirati obrazovanje bi se trebale povećati na devet mjeseci, a tim ljudima bi se trebalo omogućiti i da za to vrijeme negdje rade.
Kako će funkcionirati sustav bodova?
Za ljude koji su u inozemstvu apsolvirali barem dvogodišnje stručno obrazovanje, odnosno koji posjeduju visokoškolsku diplomu, uvodi se takozvana „karta šansi“ („Chancenkarte“) koja će im omogućiti da traže posao u Njemačkoj. Ona se temelji na ideji sustava bodova, odnosno modelu koji je već uvela primjerice Kanada. Bodove se dodjeljuje za 12 različitih kriterija, od kvalifikacije, starosne dobi pa sve do znanja jezika. Tko skupi minimalno šest bodova, dobit će „kartu šansi“, na temelju koje stječe pravo jednogodišnjeg boravka u Njemačkoj, tijekom kojeg može tražiti posao – ali samo pod uvjetom da ta osoba dokaže da je osigurano financiranje troškova života. Kartu će se moći „produžiti“ na dodatne dvije godine, pod uvjetom da ta osoba posjeduje ugovor o radnom odnosu za neku kvalificiranu djelatnost, odnosno ako je na to pristala i Savezna agencija za rad (državni ured za zapošljavanje). Minimalna razina znanja njemačkog jezika se „spušta“ s razine A2 na A1. „Karta šansi“ bi se u praksi trebala početi izdavati u prvoj polovici 2024.
Što je sa spajanjem obitelji?
Za stručnu radnu snagu iz inozemstva proširuju se mogućnosti spajanja obitelji, odnosno dolaska članova obitelji u Njemačku. Ta pravila neće vrijediti samo za „užu obitelj“, dakle za bračne partnere i djecu, ubuduće bi u Njemačku smjeli doći i roditelji, pa čak i punica i punac, odnosno svekar i svekrva tih doseljenika.
Što je s tražiteljima azila?
Tražitelji azila, čiji su postupci u tijeku, ubuduće bi trebali dobiti mogućnost da započnu izobrazbu za neku stručnu kvalifikaciju, odnosno da se negdje zaposle. Iz vladajuće koalicije u tom kontekstu govore o „promjeni kolosijeka“ („Spurwechsel“). Ljudi koji nemaju pravo na azil u Njemačkoj po tome bi smjeli ostati u zemlji, ali samo ako nađu posao. Što se tiče osoba koje su priznate kao izbjeglice, oni već po važećim pravilima smiju raditi.
Taj "Spurwechsel" bi trebao vrijediti samo retroaktivno, a ne za buduće tražitelje azila – kako se ne bi „motiviralo“ ljude na iregularnu migraciju. Referentni datum je 29.3.2023. Promjena kolosijeka dakle vrijedi samo za one ljude čiji je postupak pokrenut prije tog datuma. Tako vladajuća koalicija reagira na kritike iz Unije CDU/CSU i AfD-a, koji su strankama na vlasti u Bundestagu predbacili da spuštaju granice za doseljavanje i zapravo potiču migraciju „slabije kvalificiranih“ ljudi u Njemačku.
Što se mijenja po pitanju dozvole boravka?
Zakon o boravištu za sada predviđa da ulazak na tlo Njemačke uvijek mora biti povezan s vizom koju se izdaje za neki konkretni povod. To je dovelo do toga, na primjer, da ljudi koji u Njemačku dođu s turističkom vizom, a onda kratkoročno dobiju ponudu za neki posao, najprije moraju napustiti Njemačku, te zatražiti novu vizu, za novu svrhu. To ubuduće neće biti potrebno, vizu će se moći „mijenjati“ i tijekom boravka u Njemačkoj.
Što je s pravilom za zapadni Balkan?
Savezna vlada će ukinuti ograničenje po tom pitanju, pravilo o doseljavanju radne snage iz zemalja zapadnog Balkana je izvorno bilo ograničeno do konca 2023. Više nema ograničenja. Na temelju tog pravila njemački poslodavci su do sada mogli svake godine zaposliti 25.000 posloprimaca iz Albanije, BiH, s Kosova, iz Republike Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Srbije. Kontingent se povećava na 50.000 ljudi. Ovo pravilo se pokazalo dosta uspješnim u praksi, zahvaljujući njemu u Njemačku je stiglo dosta potrebne radne snage.
Po prvi put se predviđa i kontingent za doseljavanje nekvalificirane radne snage i iz drugih zemalja osim zapadnog Balkana, ti ljudi moraju dokazati da imaju (ili da ih čeka) radno mjesto u Njemačkoj. Spominje se brojka od 30.000, ali to još mora regulirati Savezni ured za rad, i to ovisno o potrebama. Oni tijekom jedne godine smiju u Njemačkoj obnašati svaku vrstu posla, pod uvjetom da je poslodavac pristao na kolektivni ugovor, da plaća socijalne dadžbine te u potpunosti snosi troškove puta. Olakšava se i pristup tržištu rada za inozemne njegovatelje koji nemaju potrebnu stručnu kvalifikaciju koju se do sada zahtijevalo u Njemačkoj. Tako bi se, nada se savezna vlada, moglo privući oko 1.200 dodatnih njegovateljica i njegovatelja.
Što kaže gospodarstvo?
Sudeći po jednoj analizi Savezne agencije za rad, u svakom šestom zanimanju u Njemačkoj nedostaje stručne radne snage. U prošloj godini manjak radne snage je registriran u 200 od oko 1.200 analiziranih zanimanja. Pogođeni su, između ostaloga, sektor njege bolesnika i starijih osoba, manjka vozača, medinskih radnika, građevinara, pedagoga, IT-stručnjaka. U usporedbi s 2022., novi sektori na listi zanimanja kojima nedostaju radnici su hotelijerstvo i gastronomija, metalna industrija, a manjka i vozača autobusa.
Upravo zbog toga poduzeća u Njemačkoj u nestašici kvalificirane radne snage u ovom trenutku vide najveći rizik za vlastito poslovanje. To je rezultat ankete koju je proveo DIHK (Njemačka industrijska i trgovinska komora) koncem svibnja. „S obzirom na starenje društva, manjak kvalificirane radne snage će biti jedan od najvažnijih strukturnih izazova za poduzeća u budućnosti“, rekao je DIHK-ov stručnjak za konjunkturna kretanja Ilja Nothnagel.
Roboti umjesto "bauštelaca"?
Udruženja njemačkih poslodavaca reformu u načelu smatraju pozitivnom. Predsjednik Udruženja metalne i elektroindustrije u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji nedavno je za javni servis ARD pozdravio činjenicu da se „spustilo letvicu po pitanju kvalifikacija“. Ali ima i kritika. Predsjednik Središnjeg udruženja njemačkih zanatlija (ZDH) Jörg Dittrich kaže da su pravila doseljavanja i dalje previše birokratska. Kritike je iznio i direktor Središnjeg udruženja njemačke građevinske industrije Felix Pakleppa.
Što kaže oporba? Podržava li vladin zakon?
Ne. Već i prije glasovanja u Bundestagu su čelnici Unije CDU/CSU rekli kako ne mogu podržati zakon u postojećem obliku. Thorsten Frei (CDU) prije nekoliko dana je rekao da su pravila koja su usvojile stranke „semafora“ sadržajno potpuno pogrešna i da se tako samo potiče dodatnu migraciju u Njemačku, i to neuređenu, kritizirao je on. Andrea Lindholz iz Kluba CDU/CSU posebno je kritizirala „promjenu kolosijeka“ i tvrdi da se tako „miješa legalno i ilegalno doseljavanje“. AfD je kritizirao sustav bodova. To ionako ništa ne koristi jer su granice otvorene, tvrdi Bernd Baumann (AfD) – i dodaje kako „nitko ne mora doći preko sustava bodova, oni mogu jednostavno prijeći granicu.“
Nakon usvajanja zakona, savezna vlada se nada da bi na temelju novih pravila u Njemačku godišnje mogla privući oko 75.000 novih kvalificiranih radnika, piše DW.