Patrik Krstinić (WWF Adria) je za magazin Riba Hrvatske opisao koje vrste kornjača imamo u moru.
Istraživanjima slučajnog ulova morskih kornjača u Jadranu objedinjenih studijom objavljenom 2011. godine procijenjeno je da se godišnje u Hrvatskoj ulovi 3100 morskih kornjača, od čega 2400 pridnenim koćama i 700 mrežama stajaćicama. Prilov je postao jedna od najozbiljnijih prijetnji populacijama morskih kornjača kako u Jadranu tako i u drugim svjetskim morima i oceanima. Istovremeno, osim kratkoročnih gubitaka koje trpe ribari zbog štete na ribolovnim alatima, nestanak morskih kornjača dugoročno negativno utječe na stanje morskih ekosustava pa tako i na samo ribarstvo.
U Jadranskom moru žive tri vrste morskih kornjača: glavata želva (Caretta caretta), zelena želva (Chelonia mydas) i sedmopruga usminjača (Dermochelys coriacea). Od svih triju vrsta morskih kornjača, sedmopruga usminjača se najrjeđe pojavljuje u Jadranu. Od 1894. do 2008. godine zabilježeno je svega 30 jedinki. Jadranska populacija zelenih želvi mnogostruko je manja od populacije glavate želve, no budući da ju je lako zamijeniti za glavatu želvu, prisutnost joj je vjerojatno podcijenjena. Većina jedinki zelenih želvi zabilježena je u južnom Jadranu i u pravilu se radilo o mladim životinjama čija ukupna dužina oklopa nije prelazila 40 cm što upućuje na pretpostavku da zelene želve koriste južni Jadran u početnoj, pelagičkoj fazi svojeg života. Upravo je to i jedan od glavnih razloga vrlo malog broja jedinki zelenih želvi u slučajnim ulovima u Jadranu.
Glavata želva je najbrojnija vrsta morskih kornjača u Jadranu jedina koja se pojavljuje u slučajnom ulovu. Za razliku od zelene, glavata želva koristi pridnena staništa sjevernog i srednjeg Jadrana za ishranu i zimovanje. Jadransko more, zajedno sa zaljevom Gabes u Tunisu, jedno je od dva najveća, a ujedno i ključna pridnena staništa za ovu vrstu u Sredozemlju. Glavni razlozi ugroženosti glavate želve u Jadranu su slučajni ulov u mreže stajaćice i pridnene koće. Premda službeno nisu zabilježeni, slučajevi slučajnog ulova parangalima itekako postoje. Udice pronađene u probavnom sustavu Jadranskih kornjača jasan su dokaz. Glavate želve provode zimske mjesece usporenog metabolizma u stanju hibernacije na muljevitim dnima srednjeg i sjevernog Jadrana na dubinama manjim od 200 m te samo povremeno izranjaju po zrak. Kornjače koje u ovakvom stanju završe u koći vrlo su osjetljive, pa vraćanje takvih pasivnih jedinki natrag u more može dovesti do njihovog utapanja. Međutim, kornjače se mogu oporaviti ukoliko ih ribari zadrže na palubi određeno vrijeme, po mogućnosti u položaju u kojem su leđa povišenija od glave (što omogućuje izbacivanje vode iz pluća), te ih puste nakon što postanu ponovno aktivne. Premda je slučajni ulov glavate želve u mrežama stajaćicama značajno manji od onog u koćama, procjenjuje se da smrtnost kornjača u koćarskom prilovu iznosi 20% a u stajaćicama čak 60%. Kornjače koje se uhvate u mrežu stajaćicu utope se zbog dugotrajnog ostavljanja mreže u moru.
Trenutno je dostupno nekoliko mjera za ublažavanje negativnih učinaka slučajnog ulova na morske kornjače. Među tehnički najzanimljivijima je TED (TURTLE EXCLUDER DEVICE). Radi se o uređaju koji omogućava siguran izlazak onim morskim kornjačama koje uđu u koćarsku mrežu. U osnovi, TED je zapravo rešetka na ovalnom obruču, izlivena u plastici visoke čvrstoće, koja se ugrađuje u cjevasti dio mreže te izlaznog otvora postavljenog uz samu rešetku. Kada veći objekti uđu u koću, dolaze do rešetke koja sprječava njihov prolaz u završni dio mreže te ih usmjerava prema otvoru dok, istovremeno, ciljani ulov nesmetano prolazi kroz rešetku.
Studija provedena 2014. u sjevernom Jadranu imala je za cilj testirati novi prototip TED-a, odnosno njegov utjecaj na sastav i količinu ulova, potrošnju goriva i cjelokupno funkcioniranje koće kao ribolovnog alata. Analizom podataka utvrđeno je da uređaj nije utjecao niti na tehničke performanse koće niti se zbog njegove ugradnje povećala potrošnja goriva. Utjecaj na količinu i sastav ulova, kao i veličinu jedinki komercijalnih vrsta, također nije utvrđen. Osim učinkovitog uklanjanja kornjača, TED se pokazao učinkovitim i za otklanjanje neželjenih većih objekata (kamenje, trupci i sl.) koji oštećuju ulov. S toga je povećanje kvalitete ulova dodatni motiv za ugradnju ovog uređaja. Uz TED koji predstavlja potencijalno rješenje koćarskog prilova morskih kornjača, pozitivni rezultati dobiveni su i u istraživanjima provedenim u Meksiku i Peruu vezanim uz korištenje svjetlećih signala na mrežama stajaćicama s ciljem redukcije kontakta s morskim kornjačama. Upotrebom jednostavnih svjetlećih štapića pričvršćenih na mrežu slučajni ulov morskih kornjača smanjio se za 50% uz zanemariv utjecaj na ciljni ulov. Ipak, korištenje ove tehnologije zahtjeva čestu promjenu svjetlećih dijelova pa je ekološka i ekonomska isplativost metode za sada upitna.
Osim navedenih mjera, postoje i one provedbeno i financijski manje zahtjevne, a odnose se na promjene u tehnikama ribolova, kao što je uvođenje nešto većih i oblijih udica na parangalima ili skraćivanje vremena ostavljanja mreža stajaćica u moru. I premda uvođenje novih mjera regulacije ribarstva uvijek zahtijeva dodatni trud ribara, odgovornost lokalnih zajednica prema resursima o kojima ovise neophodna je za uspješno provođenje mjera. Morske kornjače igraju važnu ulogu u balansiranju hranidbenih mreža, kruženju hranjivih tvari i održavanju strukture staništa a time pozitivno utječu na stanje ribolovnih resursa. Smanjenjem slučajnog ulova morskih kornjača povećava se rezistentnost i ekološka stabilnost morskih ekosustava što je ključni preduvjet za ekonomsku stabilnost ribarstva.