Michaela Kaniber, ministrica u vladi njemačke pokrajine Bavarske, već je godinama na glasu kao najmoćnija Hrvatica u Njemačkoj.
Rođena je u obitelji naših iseljenika (otac Josip Brekalo iz Prisike pokraj Tomislavgrada, a majka Marija iz Aržana), koji su, poput mnogih sunarodnjaka šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, sreću potražili izvan granica tadašnje Jugoslavije.
Michaela je odrasla u gradiću Bad Reichenhallu, gdje joj se obitelj bavila ugostiteljstvom. Školovala se za poreznu i poslovnu savjetnicu, a uspjeh u politici nije joj došao preko noći. Danas vodi resor poljoprivrede u vladi Bavarske, najrazvijenije njemačke savezne pokrajine i 15. ekonomije u svijetu. Udana je za policijskoga komesara Thomasa Kanibera, s kojim ima tri kćeri.
Unatoč brojnim obvezama nije zaboravila svoju drugu domovinu. U Hrvatsku dolazili nekoliko puta godišnje, a na razgovor za Slobodnu Dalmaciju odmah je pristala.
– Titula najmoćnije Hrvatice – kaže ona – pretjerano je laskava etiketa. Ta usporedba snaga, taj status ne znači mi puno. Naprosto ne razmišljam u tim kategorijama. Sretna sam što mogu pomoći u oblikovanju naše prekrasne pokrajine Bavarske, koja je mojoj obitelji i meni dala toliko prilika. To mi je bitno. Moć nikada ne smije biti sama sebi svrha, ona uvijek mora biti sredstvo da se stvori nešto za bolju budućnost. Ali bila bih sretna kada bih svojim primjerom mogla ohrabriti druge ljude s migrantskom pozadinom. A ako tu i tamo u Bavarskoj mogu napraviti malo reklame za Hrvatsku, onda ću to rado učiniti.
Na podu s mesnom štrucom
Jeste li se ikada vidjeli, zamišljali tako visoko u politici?
– Kad sam prije točno pet godina imenovana ministricom, nisam to uopće očekivala. Prethodno sam nepunih pet godina bila zastupnica u bavarskom državnom parlamentu. I dalje mi je velika čast svaki dan predstavljati Slobodnu Državu Bavarsku i ljude koji ovdje žive. No meni se to ne čini kao nešto gore, visoko. To je zato što se mi u CSU-u više vidimo na podu s mesnom štrucom nego u društvu šampanjca.
Svakodnevno se suočavati s brigama i potrebama naših sugrađana, razgovarati s njima, to je temeljno. Za mene je politika prvenstveno servis građana. Otac nam je uvijek govorio: “Ova nam je zemlja pružila toliko mogućnosti. Kad god je moguće, vratite nešto.” Uzela sam to k srcu, svaki dan me iznova pokreće. Ono što smo do sada postigli pokazuje mi da se naporan rad isplati.
Koliko znam, u politiku ste ušli zaobilaznim putem, kroz građanski angažman, jer ste bili nezadovoljni zakonom o odgoju djece.
– U to je vrijeme bavarska pokrajinska vlada uvela novi zakon o skrbi za djecu, zakon koji uređuje obrazovanje, odgoj i skrb djece u dječjim vrtićima i dnevnim boravcima. Moja su djeca u to vrijeme išla u vrtić i iz prve sam ruke vidjela njegove mane. Zato sam otišla prosvjedovati u svoju matičnu zajednicu na jugoistoku Bavarske i Njemačke.
U to vrijeme nisam shvaćala zašto se činilo da nitko ne sluša nas majke u mom CSU-u. Od ovog angažmana stranački rad me ne pušta. Željela sam i dalje aktivno sudjelovati, ne samo žaliti se, nego sama raditi na rješenjima. To je bio razlog zašto sam se pridružila CSU-u, ali i zato što sam osjećala da sam ovdje u najboljim rukama sa svojim brigama i idejama.
Je li postojala opcija da se učlanite u neku drugu stranku osim CSU-a? Neku lijevu ili liberalnu, možda?
– Moji roditelji, baka i djed su me u ranoj mladosti učili kršćanskim i građanskim vrijednostima. Pokazali su mi koliko su važni marljivost i pristojnost, ali i obiteljska kohezija. Takav odgoj pozitivno je djelovao na mene i svima sam im jako zahvalna na tome.
Dakle, za mene nikada nije postojala druga stranka osim CSU-a jer su upravo te vrijednosti ovdje zastupljene. Tko god u Bavarskoj cijeni obitelj, domovinu, kulturu, imovinu i nagradu za vlastiti trud, neće se osjećati napušteno sve dok je pri zdravoj pameti.
A ako budnim očima vozite kroz pokrajinu, možete vidjeti što je CSU učinio tijekom desetljeća uspješne vladavine, zajedno s mnogim marljivim ljudima iz ove divne zemlje. Ponekad mislim da me Gospodin jako voli: pustio me da padnem u dvije prekrasne zemlje – Bavarsku i Hrvatsku.
Bavarska se smatra konzervativnom sredinom. Je li vam se kao ženi bilo teško afirmirati i opstati u političkoj areni?
– Da, Bavarska je konzervativna, što mi zvuči vrlo pozitivno: kršćanska slika čovjeka i dalje je formativna za bavarsko društvo, bez obzira na to koliko ljudi još uvijek nedjeljom ide u crkvu. Važan nam je život u dostojanstvu, slobodi i odgovornosti. Čovjek je u središtu pažnje. U Bavarskoj biti konzervativan također znači preuzeti društvenu odgovornost, biti otvoren i liberalan.
Ali jedno je istina, kao mladoj ženi nije mi uvijek bilo lako. Recimo, moj otac je u glavi imao ulogu klasične žene. Umjesto da me pusti u srednju školu, on je moju profesionalnu budućnost uvijek vidio u društvu roditelja. I tamo sam se, u gastronomiji u srcu Gornje Bavarske, najprije morala afirmirati kao “gostioničarski dirndl” (gostioničarska pregača) za stolovima stalnih gostiju, među kojima dominiraju muškarci. Ali to mi je bila super škola jer je stvorilo želju u meni da zagrizem i dobro argumentiram.
U samoj politici nisam osjetila takve rodno specifične prepreke. Nakon mog izbora za zastupnicu u bavarskom državnom parlamentu, srdačno sam primljena u zastupničku skupinu CSU-a i uvijek sam tretirana na potpuno isti način kao i moji muški kolege.
Ponavljam, Bavarska jest konzervativna, ali čak je i Franz Josef Strauss, naš legendarni bivši premijer i čelnik stranke CSU, uvijek govorio: “Biti konzervativan znači biti na čelu napretka.”
Nakon automobilske, poljoprivreda je najvažnija industrija u Bavarskoj. Kako ste dospjeli u Ministarstvo poljoprivrede?
– Nije mi bilo u životnom planu jednog dana postati ministrica poljoprivrede. Imala sam veliko poštovanje kada mi je dopušteno preuzeti ovu važnu poziciju. Isto tako imam ga i danas.
Premijer dr. Markus Söder donio je svjesnu odluku da na ovo mjesto ne postavi farmera ili lovca. Veliki izazov je vratiti poljoprivredu u središte društva. Radi se o stvaranju povjerenja među poljoprivrednicima, kao i među potrošačima. Uostalom, ja sam i ministrica prehrane.
Spajanje tih dviju skupina nije mi bilo strano kao majci triju kćeri, s jedne strane, i kao predstavnici izrazito poljoprivrednog područja, s druge strane.
Uostalom, oko 1300 poljoprivrednika živi u mom okrugu. Jako sam zahvalna što sam postala ministrica poljoprivrede, jer volim ljude s kojima imam posla svaki dan. Farmeri su vrlo izravni, otvoreni, ali i pošteni i iskreni. Tako i oni mene često opisuju. Vjerojatno se zato osjećam potpuno kao kod kuće.
Na ovoj dužnosti bili ste suočeni s pandemijom korone, a sada i s ratom u Ukrajini. Mislite li da Njemačka i EU konačno shvaćaju važnost prehrambene i energetske samodostatnosti?
– Vladimir Putin, ali i Kina, hranu vide kao geostrateško sredstvo pritiska. Opskrba hranom danas je stoga pitanje nacionalne i europske sigurnosti.
Ne smijemo napraviti istu pogrešku koja nam se dogodila s opskrbom energijom. Ne smijemo ovisiti o drugim kontinentima, a pogotovo ne o autoritarnim režimima. Moramo osigurati svoj prehrambeni suverenitet. To je ono čemu težim svaki dan. Po mojemu mišljenju, politika lijepog vremena u Berlinu i Bruxellesu mora ustupiti mjesto novom osjećaju za stvarnost.
Kakvom vidite političku i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, posebice iseljavanje mladih s cijelim obiteljima? Njemačka im je omiljeno odredište.
– Imam veliko suosjećanje s mladim ljudima koji traže prilike u uspješnim regijama i odlaze u drugu zemlju kako bi to našli. To mora biti moguće i u ujedinjenoj Europi.
No Hrvatska je i zemlja s ogromnim potencijalom. Uzbudljiva, mlada država u pokretu. Toliko je mogućnosti za mlađe generacije. I iznad svega, to je prekrasna zemlja. Inače malo ljudi – uključujući i one iz Njemačke – ne bi željelo ondje provesti odmor.
Niste se libili kritizirati bivšu kancelarku Merkel zbog njezine politike prema izbjeglicama. Sada je na udaru kritika zbog svog odnosa prema Rusiji i Putinu. Hoće li na kraju ostati zapamćena kao dobra ili loša političarka?
– Još se dobro sjećam klauzure u Wildbad Kreuthu, gdje je gostovala tadašnja kancelarka Angela Merkel. Bila je potrebna sva moja hrabrost da joj u lice iznesem svoje mišljenje o situaciji s izbjeglicama. Ali takvi događaji daju priliku da se iza zatvorenih vrata stvari otvoreno nazovu svojim imenom. Kao politički zastupnik dužna sam s građanima učiniti isto. I iskreno, kad već ne bih smjela reći svoje mišljenje, mogla bih i odustati od politike.
To ne mijenja činjenicu da je Angela Merkel bila velika kancelarka s postignućima u zemlji i inozemstvu. S obzirom na sadašnju saveznu vladu, sigurno nisam jedina kome nedostaje kancelarka Angela Merkel.
I za kraj, imate li vi možda ambicija postati ministrica ili čak kancelarka u Berlinu?
–Ha-ha... Pa jedino što vam nedostaje na popisu je – papa. A sada ozbiljno: moje ambicije su dobro svladati svoj trenutačni zadatak. Jako sam zahvalna što sam ministrica poljoprivrede. To me ispunjava i stvarno uživam u ovome.
Osim što kao gastarbajtersko dijete nikad nisam mislila da ću dogurati ovako daleko, zahvalna sam što mogu služiti prekrasnoj državi Bavarskoj s ove dužnosti.
