Dok su se branitelji dragovoljci, Oleksandr Žuhan i Antonina Romanova (ime je žensko, ali "ona" je naočigled muško), pakirali za povratak u svoju jedinicu, razgovarali su s novinarom Reutersa o simbolu jednoroga koji na njihovoj odori Ukrajinske vojske čini razliku – simbolizira njihov status LGBTQ osoba koje su se pridružile postrojbama svoje zemlje, piše Slobodna Dalmacija.
Članovi ukrajinske LGBTQ zajednice koji su se uključili u rat ušili su sliku mitološkog bića na svoje rukave, odmah ispod državne zastave. Praksa je to potaknuta još od sukoba 2014., kada je Rusija pripojila poluotok Krim, a tada su "mnogi govorili da u vojsci nema homoseksualaca", kazao je glumac i redatelj Žuhan za Reuters, dok su se on i Romanova u svom stanu spremali za drugu tromjesečnu smjenu na bojišnici.
Lezbijska, gay, biseksualna, transrodna i queer zajednica upravo zato je odabrala jednoroga, to "nepostojeće" stvorenje, kao svoj simbol.
Žuhan i Romanova, koja se predstavlja kao "nebinarna" osoba i koja se preselila u glavni grad s Krima nakon njegove aneksije, upoznali su se na poslu u kazalištu. Nisu bili obučeni za rukovanje oružjem, ali nakon što su prve dane rata proveli sklanjajući se u svoju kupaonicu, odlučili su da moraju učiniti više.
"U jednom trenutku postalo je očito da imamo samo tri opcije: ili se sakriti u sklonište, pobjeći ili se pridružiti Teritorijalnoj obrani. Izabrali smo treću opciju", rekla je Romanova. "Rusija ne samo da uzima naše teritorije i ubija naše ljude. Oni žele uništiti našu kulturu i ne možemo dopustiti da se to dogodi", rekao je Žuhan.
Njihovo prvo ratno iskustvo u okolici Mikolajva u južnoj Ukrajini, oko 135 km od Odese, promijenilo im je živote. Borili su se u istoj jedinici i bilo je zastrašujuće. Žuhan je dobio upalu pluća, ali, kažu, njihovi su ih suborci prihvatili. "Nije bilo nikakvog maltretiranja... Nekima je to ipak bilo neobično, ali s vremenom su me ljudi počeli zvati Antonina, a neki su za mene čak i sami koristili zamjenicu ona", rekla je Romanova.
Nije im bilo svejedno kad su se pridružili svojoj novoj jedinici na glavnom kolodvoru u Kijevu. Samo neki su ih znali otprije, nelagoda je rasla, ali onda je jedan zapovjednik jasno rekao da neće tolerirati homofobiju, a drugi da je na prvoj crti bojišnice jedino važno biti dobar borac.
No, ostaje jedna bojazan koju su izrazili Reuersu: "Ono što me brine jest da, u slučaju da poginem u ovom ratu, neće dopustiti Antonini da me pokopa onako kako želim biti pokopan", rekao je Žuhan. "Radije bi pustili da me mama pokopa, uz svećenika i njegove molitve. Ali, ja sam ateist i ne želim to."