Ima li nade za nas? Na ovo pitanje, koje nema nikakve veze s popularnom pjesmom Dražena Zečića, odgovara Pero Mrnarević.
- Nema! - kratko će i jasno Pero.
A Pero, ako itko, zna što govori. Pero Mrnarević je, naime, onaj Pero kojega je Državno odvjetništvo odlučilo ispitati zbog natpisa kojega je nosio na nedavnom prosvjedu protiv promjene imena Trga maršala Tita u Zagrebu. Protiv je, dakle, nosio, a ne za, jer da je Pero prosvjedovao za promjenu imena Titova trga nitko ga ne bi intervjuirao. Ni DORH, ni Slobodna Dalmacija.
"DORH nikad ne spava! Ako je itko u ovoj zemlji još sumnjao da institucije Republike Hrvatske ne rade svoj posao, gadno se prevario", počinje Pero svoju jučerašnju objavu na Facebooku.
Dokazni materijal
A potom slijedi objašnjenje što je Pero napravio i zbog čega mu se DORH javio. A napravio je – transparent. S parolom "Vratite Italiji Istru i Dalmaciju". Ako vam smeta Tito, onda bi vam, ruga se Pero, trebala smetati i njegova baština. Sasvim dovoljno da državni organi krenu u akciju.
Da postupe prema prijavi stanovitog političara Mate Knezovića, a o njemu ćemo, iako ne zaslužuje ni slovo, nešto kasnije, čisto da ga uzmemo za primjer mladima u kakvog čovjeka se mogu pretvoriti ako ne budu slušali ljude poput Pere Mrnarevića.
Uglavnom, Pero na Facebooku dalje piše:
"Pozivajući se na članak 340. Kaznenog zakona, g. Knezović ističe: ‘Tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile ili na drugi protupravan način ugrozi teritorijalnu cjelovitost ili ustavno ustrojstvo Republike Hrvatske, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.’
Čak i ako zanemarimo sarkazam i ironiju natpisa, teško je razaznati kako bi transparent s pozivom nacionalistima na dosljednost, predstavljao uporabu sile ili prijetnju uporabom iste. Možda pak sama sloboda govora predstavlja taj ‘drugi protupravan način’ ugrožavanja teritorijalne cjelovitosti ili ustavnog ustrojstva Republike Hrvatske".
"Budući da DORH nikad ne spava, da biste vi, drage građanke i građani RH, usnuli snom pravednika, sumnjam da će meni, uostalom kao i Ivici Todoriću, Zdravku Mamiću, Milanu Bandiću i inima, noćas san na oči", posljednja je Perina Facebook poruka.
A sada ga idemo čuti uživo. Slobodna Dalmacija zove Zagreb, jer Pero jest Dubrovčanin, tamo mu je i adresa, da nije, lako bi ga DORH-ovci locirali, ali trenutačno boravi u metropoli, gdje pod a) radi kao suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti i pod b) priprema doktorat na Fakultetu političkih znanosti. (Da, to je onaj Pero koji se drznuo biti prvi na rang-listi pristupnika, dok je Kolinda Grabar-Kitarović bila tek treća.)
Pero, čujemo li se, gdje ste, jeste li pritvoreni?
- Nisam još, dobro je, čekaju da dođem u Dubrovnik, pa će onda djelovati. Iako, rečeno mi je da će to biti samo obavijesni razgovor, a ne uhićenje.
Šteta.
- Da, znam, medijski bi to bilo sigurno dobro popraćeno.
Kako ste se osjećali kad su vas nazvali iz DORH-a? Zadovoljno, poput trgovca koji je otvorio svoj prvi dućan?
- Samo šok i nevjerica. Vidio bih vas na mome mjestu.
A strah?
- Od čega?
Od države u kojoj živimo.
- Što vam je?! Pa ja sam ponosan na ovu državu i njezine institucije. To je savjesnost kakvoj nema premca. Žao mi je samo jedno.
Što?
- Što im nisam rekao da sam posljednji kineski car, pa da onda vidimo kojim će smjerom krenuti istraga.
Vi se šalite, a ovo su ozbiljne stvari.
- Da, jesu, i imaju svoje ime.
Koje?
- Maltretiranje građana. Suludo i izvan pameti maltretiranje građana.
A što ste mislili, da će vaša provokacija proći neprimijećeno, da javno možete govoriti što vas je volja i još ste to i napisali, i to bez pravopisnih grešaka?!
- Ne mogu si pomoći, takav sam, okorjeli kriminalac. Iako, čuo sam nešto i o slobodi govora, priča se da je u Hrvatskoj ona dopuštena. U teoriji.
Kako za koga, evo se gospodin Knezović - da, onaj koji vas je prijavio - sasvim fino i slobodno izražava, taj slobodno sije mržnju na sve strane, pogledajte mu samo Facebook profil.
- Ima i onaj nedavni primjer kad pet tisuća ljudi slobodno uzvikuje endehazijski pozdrav "Za dom, spremni" i kad organi koji su mene kao od šale pronašli već mjesecima ne mogu utvrditi tko je i što vikao.
Dakle, razumjeli smo se, stoga, molim lijepo, više ni riječi protiv slobode govora.
- A mogu li malo o moralnom raspadu društva?
Izvolite.
- Zapravo, samo bih ljudima poručio da ne odustaju, da se bore, da budu svjetionici.
Zar niste rekli da nema nade za nas?!
- Nema za nas, ali za mene, za vas, za pojedinca ima. Treba osnažiti ljude da jedni drugima budemo svjetionici, pri čemu treba imati na umu da je svrha svjetionika da svijetli, a ne da spašava brodove.
Znači, krvava borba. Dokle?
- Do kraja. Nema stajanja, to je dio mog proklamiranog etičkog normativa. Kad se pogledam u ogledalo ne želim ugledati čovjeka kojega treba pljunuti. Borit ću se, koliko god se to činilo utopijski, i pozivati i ostale ljude na borbu. Ne želim, da se razumijemo, mijenjati svijet, ali ću dokle god budem živ pružati otpor da svijet ne promijeni mene.
A što ako u toj borbi budete poraženi?
- Bitke se ne mjere u odnosu na ishod.
A kako bi bilo da se u neku stranku učlanite, pa da tu borbu institucionalizirate?
- Odlična ideja, ajde mi vi recite u koju stranku da se učlanim.
Ili da se barem oženite, pa da vam žena kaže - Pero, okani se, ćorava posla...
- Šanse da se oženim naspram onih da nam u Hrvatskoj bude bolje tu su negdje, podjednake. Zapravo, šansa da se oženim je nikakva, a da nam bude bolje još je i manja.
Što vam ljudi govore, Dubrovnik je mali grad, sigurno se o Peri Mrnareviću svašta priča?
- Govore, pusti Peru, nije glup, ali je lud.
A kad Pero dolazi u Grad?
- U dev... Što je sad ovo, je li vi radite za "Slobodnu" ili za DORH?!
