Najpoznatiji hrvatski egzorcist, nekad jedan od vodećih ljudi zadarske nadbiskupije ima kćer kod Zagreba. Večernji list objavljuje njenu priču i navode anonimnih zadarskih svećenika koji su sve i dojavili.
Da, istina je, ja sam kći Milivoja Bolobanića. Marija Seferagić Večernjem je listu potvrdila da je kći hrvatskog egzorcista, a time i navode koje su novinari Večernjeg doznali još prije nekog vremena i uspjeli ih sad do kraja istražiti nakon molbe svećenika sa zadarskog područja, prenosi Slobodna Dalmacija.
Baš su oni, htijući ostati anonimni, dostavili dokument iz šibenskog DORH-a, u kojem se u jednom sporu spominje da je Milivoj Bolobanić darovao kuću u Donjoj Stubici kćeri...
Odlučili su sve objaviti upravo sad, nedugo nakon što je svećenik iz Sikirevaca kažnjen duhovnom obnovom nakon poruka seksualnog sadržaja tamošnjim ženama.
Odlučili su priču objaviti ponajprije nakon što je na to pristala njegova kći koja je osjetila olakšanje našim pozivom i mogućnošću da objavi tko joj je otac.
Odlučili su objaviti sve unatoč tome što nisu kontaktirali Bolobanića jer su im iz Nadbiskupije zadarske preporučili da ga ne zovu. Milivoj Bolobanić je međunarodno poznati istjerivač đavla i svojedobno kraće vrijeme čak i privremeno prvi čovjek zadarske nadbiskupije.
On je autor i međunarodno poznate knjige „Kako prepoznati zamke Zloga“ sa svjedočanstvima o istjerivanju sotone.
- Milivoj Bolobanić naveden je u prijavi DORH-u kao otac tada 21-godišnjakinje.
I do nas niže pozicioniranih svećenika došla je informacija da ima dijete… pa da je čak i svjedočio na sudu, a o svemu ovome mora znati i zadarski nadbiskup jer ga navodno po Vatikanskim ugovorima DORH o svim sudskim postupanjima u kojima sudjeluju svećenici, mora obavijestiti.
Događaju se takve stvari
U crkvi se takve stvari događaju, ali ako mi moramo šutjeti i biti anonimni, ne morate vi novinari… - rekao je izvor, inače svećenik, o navodnom očinstvu zadarskog egzorcista.
Večernjakovi novinari svojedobno su ga pratili u postupku “istjerivanja đavla”, i to u prostorima jedne zadarske crkve.
Tad se potiho moglo čuti i da ima “psihički bolesnih ljudi među onima nad kojima svećenik provodi egzorcizam”, no na novinarska pitanja o tome Bolobanić je uistinu argumentirano odgovarao…
Naime, na pitanje kako prepoznati što je psihička bolest, a što opsjednutost, rekao je tada da egzorcisti uvijek najprije savjetuju posjet psihijatru da se utvrdi je li riječ o psihičkoj bolesti, ali i kako mnogi egzorcisti kažu da bi mnogi koji se liječe na psihijatrijama možda bili oslobođeni da su prije došli svećeniku na molitvu.
Dodao je i da poštuje znanost, ali da se vidi da je ona nemoćna kad je riječ o opsjednutosti.
Istaknuo je kako se sve više ljudi, ne shvaćajući opasnost Zloga, bavi okultizmom, vračanjem, kletvama, urocima, kojima je cilj iz čiste zlobe naštetiti drugima.
Danas umirovljeni svećenik u dva je mandata bio tajnik Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije, župnik je bio u Privlaci, Zemuniku, Biogradu na Moru, u Zemuničkom i Zadarskom dekanatu, obavljao je i dužnost predsjednika Dijecezanskog vijeća za pastoral mladih i generalnog vikara.
Predgovor za njegovu knjigu „Kako prepoznati zamke Zloga“ napisao je osobno nekadašnji predsjednik Međunarodnog udruženja egzorcista Katoličke crkve, pokojni don Gabriele Amorth.
U Nakladi Benedikta u opisu knjige ističu kako je to najprodavanija knjiga u Hrvatskoj od 2000. godine, prodana u više od 40.000 primjeraka te da ju je autor, don Milivoj Bolobanić, svećenik s velikim iskustvom razgovora s ljudima opterećenim raznim duhovnim i vremenitim teškoćama, napisao u želji da onima koji je budu čitali pomogne spoznati uzroke svojih problema i zabluda i da krenu putem vjere, oslobođenja, Božjega mira i radosti.
Bolobanić je prije bio prilično prisutan u medijima, u jednom od intervjua tvrdio je i da pjevačicu Severinu ‘polako zaposjeda Nečastivi‘, za Vidovitog Milana također je ustvrdio da ga je obuzeo strašni Zli, a nije štedio ni političare kojima je poručio da im treba duhovna obnova.
Godinama se nije čulo za njega
Od odlaska u mirovinu 2014. za njega se gotovo nije čulo, a posljednji put prošle godine je u medijima pisano da je pod ovrhom zbog računa za struju nad imovinom koju je naslijedio.
Pokušali su novinari preko zadarske nadbiskupije, preko tadašnjeg predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, dobiti i don Milivoja Bolobanića da navode potvrdi ili opovrgne, a na njihove upite je li istinito svjedočanstvo svećenika koji su im dojavili da je Bolobanić otac djevojke u Donjoj Stubici iz Zadarske nadbiskupije su odgovorili:
- Glede pitanja koja postavljate temeljem i dijela dokumenta čiji ste preslik poslali elektroničkim putem, Zadarska nadbiskupija smatra pravno nezakonitim i moralno neodgovornim očitovati se na postavljena pitanja, a nema uvid u cjeloviti dokument čiji bi preslik bio službeno ovjeren kod javnog bilježnika da je pravovaljan i da odgovara originalu cjelovitog dokumenta.
Riječ je i o zadiranju u zaštitu osobnih podataka pojedinaca, što ima svoje pravne posljedice. Zadarska Nadbiskupija nije upoznata s postupkom kojega prema dijelu preslika dokumenta navodite.
Glede kontakta s don Milivojem Bolobanićem, liječnička je preporuka da ga se zbog njegove visoke starosne dobi i zdravstvenog stanja ne izlaže kontaktima - istakli su iz Zadarske nadbiskupije.
A onda je mlada žena, autorica rečenice s početka teksta, odlučila da ne želi više biti zatajena. I ispričala Večernjakovoj novinarki priču nad pričama! O ljubavi, razumijevanju i praštanju…
- Dok sam bila mala, do 14. godine, ja sam čula više priča o ocu, da je umro ili da je u Americi, nisam znala ništa o tome.
Samo me jedan dan nazvao na mobitel i rekao: Ja sam tvoj tata.
Ne znam koja je namjera bila, nije se baš neki odnos iz toga razvio, što je i logično jer nismo bili blizu.
Ali ‘ajmo reći da je pokušao koliko je mogao.
On sigurno isto u sebi ima neku dozu križa od svega toga, moguće i krivnje, ipak je morao birati – priča Marija Seferagić te dodaje da ih je financijski pomagao.
Navela je i još neke osobe iz njegova života, ali ih ne navodimo jer ih nismo uspjeli kontaktirati.
Iz svake rečenice Mariji izbija razumijevanje. Svog oca gleda kao ljudsko biće, ne svećenika, ne „onoga koji ju je napustio“.
- Ja sam inače mišljenja da je taj celibat, sam po sebi, izmišljena ljudska stvar, tako da ga u tom aspektu razumijem, to po mojim uvjerenjima nije prirodno tražiti.
Ja ga ne krivim što je učinio to što jest, što on ima djecu, što je imao odnose sa ženama, to rade svi muškarci na svijetu, to je meni prirodna potreba ljudskog bića.
Ali, to što je odabrao biti neprisutan, što je ostao u tom nekom iskrivljenom uvjerenju u kojem ga crkva tjera da bude, za to sam ga krivila.
Zanimalo je je li živ
Ali na kraju čak nemam ni toliko problema s cijelom tom pričom i s njim, nekako sam to prihvatila koliko mogu. Čak i da ga nazovem i da dođem tamo, isto ne znam što mogu očekivati.
Pozdraviti ga i reći: Ej, tu sam, sjećaš se mene? I što sad, o čemu imamo pričati… - potpuno se otvorila ova mlada žena koja je prvo pitala znaju li je li živ, zdrav i priseban.
Otkriva i da je prije nekoliko mjeseci dobila potrebu da ga vidi ili čuje jer je pretpostavila da nemaju još puno vremena, s obzirom na njegovu poznu dob.
- I poslala sam poruku na broj koji nažalost jedini imam od tinejdžerstva. Nisam dobila ništa nazad pa sam zaključila: Ok, ili nije njegov broj ili ne želi odgovoriti.
Ni ova misija nije slučajna jer ste mene nazvali koji mjesec nakon što sam pomislila da bih se htjela čuti s njim. Ništa nije slučajno, sve se događa s razlogom.
I za vas ima nešto u ovoj priči – uvjerena je Marija Seferagić. Nije bliska crkvi, no kaže da je to njezin osobni izbor i nema veze s njezinim ocem, iako su je odgajali u tome.
Ostatak pročitajte OVDJE.