Priča je grozna. Muka posvemašnja svih onih bez vlastita krova nad glavom u pokušaju unajmljivanja stana u Splitu.
K tome u najgorem razdoblju godine, u srcu turističke sezone. U kojoj, poput našeg sugovornika, nastojiš zaraditi za život na otoku i istodobno pokušavaš naći stan u gradu u koji bi se za nekoliko dana, nakon izlaska iz splitskog rodilišta, trebala smjestiti tvoja supruga s tek rođenom bebom, piše Slobodna Dalmacija.
Jedino što želiš jest pripremiti im siguran dom dok “tučeš” sezonu u Rogaču na Šolti i misliš kako baš imaš sreće jer si za rezerviranu garsonijeru od tridesetak kvadrata na Mejašima (mjesečno se iznajmljuje za 300 eura) gazdama već ostavio 1000 eura, budući da je valjalo odmah dati i polog za dodatna dva mjeseca. “Samo” još trebaš preseliti stvari s trenutne adrese u Grohotama u Split. Uzmeš slobodno jutro na poslu i zorom u akciju s otoka u grad. Kombijem i trajektom. I onda te dočeka hladan tuš...
– Dobar dan svima... Hitno mi treba najam stana na području Splita. Situacija je ovakva – žena i ja “unajmili” smo stan na području Mejaša prije tjedan dana.
Jutros sam platio kombi da prebacim sve stvari u stan i na putu do stana nazvala me je žena koja nam ga je dala u najam i rekla da moramo izaći sa svim stvarima (neke smo već ranije tamo ostavili) u roku od par sati, jer nas ne može prijaviti zbog toga što stan nije na njezino ime. I da je ne zanima ništa jer neće plaćati 50 tisuća kuna kaznu – zavapio je u objavi na društvenim mrežama 23-godišnji P. B. sa Šolte obrativši se za pomoć u potrazi za novim podstanarskim stanom.
Novac imam
– Moja je žena sinoć rodila i možete misliti koliko mi je hitno naći nešto, molim vas, ako itko zna nešto ili ako netko ima stan za najam, neka mi se javi. Ja sam zaposlen i imam novac, molim vas, makar na mjesec dana, dok se ne snađemo, molim vas od srca. Ako možete proslijediti objavu da je vidi više ljudi, možda se netko i javi, molim vas. Hvala svima od srca na pomoći i na utrošenom vremenu za čitanje objave – sav očajan zvučao je mladi roditelj.
Uhvatili smo ga na trajektu kojim se, s uzaludno plaćenim kombijem za selidbe, vraćao na Šoltu. Radno vrijeme u ugostiteljskom objektu u Rogaču, gdje radi kao konobar, počinjalo mu je u 13 sati. Poslodavac je imao razumijevanja za to da preuzme smjenu sat kasnije od predviđenog.
– Stvarno ne znam što bih vam rekao, ni u najluđim snovima nisam mogao naslutiti sve ovo – u nevjerici će P. B., vrteći film što mu se sve izdogađalo otkako je u zoru krenuo s otoka kombijem za selidbe kako bi stigao na vrijeme ostaviti stvari u podstanarskom stanu u Splitu i trajektom se vratiti na posao.
S beskrupuloznim je gazdama, bračnim parom koji je, procjenjuje, zašao u osmo ili deveto desetljeće života, sve dogovorio ranije i već im je tom prigodom ostavio novac. Stan je pronašao zahvaljujući usmenoj predaji, upravo su ga bili napustili prethodni podstanari. Nakon dogovora s gazdama i plaćanja, odmah je u stanu ostavio i neke stvari. Ostatak je trebao dovesti kombijem s otoka kako bi suprugu i bebu sve dočekalo spremno.
– Kad sam jutros došao sa Šolte, zatekla me ova suluda priča. Ne znam kako prethodno nisu mislili na potpisivanje ugovora. Navodno u toj kući s četiri etaže dva stana, između ostalih koji se iznajmljuju, pripadaju njihovoj kćeri koja živi u New Yorku, a ta je garsonijera jedan od njih.
A da ne kažem kako u njoj, kad sam jutros stigao tamo, nije radila klima, da je bio pokvaren vodokotlić... Molio sam i da nam sada, kad su se predomislili, daju koji dan vremena dok ne nađemo drugi stan, ali bili su neumoljivi i rekli su da iznesemo stvari u roku od nekoliko sati.
U tom nizu suludih objašnjenja još mi je gazda, mašući štapom, rekao kako se neće oni brinuti o mojoj bebi! Pa što oni imaju s njom? Tko je to od njih uopće tražio? A kad smo dogovarali najam, priča je bila u stilu: “Mi smo tu, pri ruci, možete pitati što god treba.” Tko zna što su oni sebi umislili. Ma tko bi to razumio – uzrujano govori P. B.
Sedam godina u Hrvatskoj
Zapravo, više nema ni vremena razmišljati o suludoj epizodi koju je doživio, a prošao je, veli, razna životna iskušenja. Rođen je u Čileu, otac mu je Šoltanin, prije sedam godina došao je živjeti u Hrvatsku. Četiri je godine konobario u Zagrebu, stjecao iskustvo u sezonama...
Reći će da je vrijedan i odgovoran, nije mu mrzak nijedan posao. Za sobom je, napominje, svugdje ostavio otvorena vrata, pa i kod bivših najmoprimaca, koji su sada, čuvši za situaciju u kojoj se našao, upregli sve snage kako bi u Splitu pronašli stan za njegovu mladu obitelj. Već su ga neki i zvali, a njegovu je objavu, rekao nam je, vidio i neki agent za nekretnine, koji mu, onako ljudski, želi pomoći.
– Uz nas su i suprugini roditelji, imamo njihovu podršku, pa će ona nakon izlaska iz rodilišta s bebom privremeno u stan s bakom, dok ne nađemo nešto prikladno. A roditelji će joj biti tu, od pomoći oko bebe. Mene, pak, kad završi sezona na Šolti, već čeka posao u Splitu.
Nadam se da ćemo do tada naći podstanarski stan u kojemu ćemo se nas troje konačno skrasiti. Znam da ima puno dobrih ljudi i da će se ovo riješiti – uvjeren je P. B.
Dao nam je i e-mail adresu (ph.desko@gmail.com) putem koje ga mogu kontaktirati svi oni koji mu žele pomoći u potrazi za novim podstanarskim domom.