Za mnoge je glavna ovotjedna vijest otvaranje granice prema BiH: meki lockdown sad djeluje uz propuštanje na rok od 12 sati uz opravdani razlog. To u praksi znači da granična policija uglavnom promptno propušta one koji u BiH putuju zbog poslovnih obveza, ali još ne i one koji drže da je opravdan razlog i želja za posjet rodbine koju već mjesecima nisu vidjeli.
Ni C od cjepiva
Iskoristili smo otvorenu granicu i posjetili susjedno Trebinje gdje, primjerice, restorani i kafići rade do 22 sata, a maske u ugostiteljskim objektima moraju nositi samo zaposleni. U gradu s 28 tisuća stanovnika novozaraženih je u utorak 19. siječnja bilo samo 13, dok u bolnici nije bilo pacijenata na respiratoru niti je zabilježen i jedan smrtni slučaj od posljedica COVID-a. Zbog štednje, doznajemo, iz svake se obitelji testira samo jedan član, a uz sve to ni u Trebinju kao ni cijeloj Bosni i Hercegovini još uvijek nitko nije cijepljen protiv COVID-a! Točnije, cijepljeni su samo liječnici i medicinske sestre koje rade u Dubrovniku, a obični građani bi u najboljem slučaju mogli doći na red za nekoliko tjedana. Razlozi su dijelom pasivna BiH- diplomacija koja cjepivo nije pravodobno osigurala, a dijelom zakon koji nabavku lijekova zabranjuje kroz izravne pregovore s proizvođačima jer to rade veledrogerije. A one naplate nemalu maržu te su lijekovi u BiH postali osjetno skuplji nego ranije.
Inače, u utorak se u gradu procesijom obilježilo Bogojavljenje, u sklopu kojeg i tradicionalno plivanje za "Časnim krstom", odnosno posvećenim križem bačenim u rijeku Trebišnjicu koju su prije toga svećenici blagosiljali. Sudjelovalo je stotinjak plivača iz više zemalja. Pobjednik je tradicionalno dobio zlatnik od svećenika, ali ovaj put još jedan zlatnik i ikonu od iz plivača iz Herceg Novog gdje se zbog epidemioloških mjera ove godine uopće nije plivalo.
Trebinje je tog dana bilo puno ljudi kao malo kada ranije:- Gužva je dokaz kako je svima već dosta i preko glave zatvorenosti u četiri zida. Narod je željan druženja i ljudskog razgovora, a sigurni smo da je opasnost iza nas jer smo već stekli kolektivni imunitet nakon što smo u ožujku i travnju imali lockdown a u studenom imali dnevno i do 105 zaraženih te je cijela bolnica pretvorena u COVID- odjel. Od tada smo, sigurno, stekli kolektivni imunitet i mislimo da je opasnost iza nas- suština je pojašnjenja više građana Trebinja.
Stekli kolektivni imunitet?
-I ja sam prebolio COVID, ali ne u bolnici nego u samoizolaciji, noseći masku punih 20 dana i pazeći da se ne zaraze roditelji koji su već u ozbiljnim godinama. Srećom, nisam imao ozbiljne posljedice, ali sam bio isključen od uobičajenih radnih obveza. Utvrdio sam tko je bio moj izvor zaraze, ali tada ni ta osoba nije znala da prenosi virus- priča bivši kolega i urednik portala Trebinjelive.info Božo Morić.
Kažu da je sve do pozne jeseni u trebinjskim kafićima bilo veselo kao u doba prohibicije. Unatoč optimizmu, Trebinjci ipak tvrde da su zabrinuti jer su željni proslava i glazbe jer je posla znatno manje:- Znamo da ni vi u Dubrovniku niste imali koncerte na otvorenom koje smo i mi posjećivali, znamo što vam sve ne radi. Pandemija ostavlja posljedice, ali moramo biti jači- govore prodavači na pijaci koja je zbog zime znatno manje posjećena no inače. A cijene su za hrvatski standard povoljne: glavati kupus i patate 1 KM; luk 1,5 a mrkva 2 KM, kaštradina 18 a suha jarčevina 23 KM dok su špinat, blitva i raštan po 3 KM:
-Nedavno je bilo jeftinije, ali je mraz učinio svoje pa je sve poskupilo- priča bivša radnicadubrovačkog hotela Excelasior, umirovljenica Koviljka Papović koja sad prodaje nevesinjski sir i kajmak. Na kraju reče kako i danas kontaktira dio radnih kolega, a svaki put kad dođe u Trebinje, javi joj se i s njom ispriča bivši direktor Lukša Lucianović.
Valja priznati da se kriza osjeća i u dijelu zatvorenih poslovnih prostora, te dužem promišljanju građana prije nego bilo što kupe, kraćem boravku gostiju ugostiteljskih objekata. Jer, osjeća se neizvjesnost, mnogi brinu kako s prosječnom plaćom od 960 KM dočekati ljeto i blagodat turizma. Kažu nam da dubrovačke gazde već ponovno vrbuju dio sezonaca za rad od 1. svibnja. Do tada se dobro prodaje samo najskupkja roba: stanovi koji se grade nesmanjenom dinamikom. A kupci su većinom oni sa stranom adresom jer si ih Trebinjci teško mogu priuštiti. Kažu: uz Dubrovčane stanove ne pitajući cijenu najviše kupuju Kanađani koji su u njima najduže mjesec dana. Da, to su iseljeni Trebinjci koji sve obveze i komunalije uredno plaćaju, ali se stanovi bez noćnih svjetala doimaju sablasno i otužno.
Kafići su puni i danju i noću, a suvlasnici jednog od najpoznatijih, kafića Azzaro, Vidak Vučković, Olicver Govedarica i Milan Prelević prisjećaju se u svibnju ukinutog policijskog sata:- Od tada se dosta normaliziralo, ali je promet 30- 40 posto slabiji nego prije. Kazne za prekoračenje radnog vremena su tako velike da ne želimo riskirati. Ljeti smo radili do 23, a sada do 22 sata. No, glazbu moramo utišati i nešto prije. Limit su četiri gosta na 10 "kvadrata" prostora kafića u kojima i kad su puni, gosti manje troše, što osjetimo u prometu. U pridržavanju mjera smo možda tvrdoglavi i "sirovi", ali sve za goste - pričaju dok sa susjednog stola gosti dobacuju:
-Što ne kažete kako je bilo ljetos u obilasku kafića vidjeti trojicu inspektora u pratnji 6- 7 policajaca? Istina, nisu bili grubi ni drski, ali je i pogled na takvu "kaznenu ekspediciju" kvario raspoloženje.
Cjepivo od veljače?
Na kraju, o aktualnom trenutku gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić kaže:- I nama je 2020. zbog pandemije bila teška, bili smo u nedoumici što i kako primjenjivati mjere. Na razini RS BiH su utvrđene mjere, a lokalna samouprava ih može samo dodatno pooštriti, ne i ublažiti. Balansirali smo, gledali da gospodarstvo radi koliko može, ali je zdravlje bilo prioritet. Nismo po svaku cijenu kažnjavali nego izašli u susret ljudima da mogu raditi. Rujna 2020. Trebinje je bilo prepuno, a od travnja će nadam se, sve ponovno oživjeti. Granice su uz PCR- test skoro non stop bile otvorene, ali već tjedan dana bez tog testa državljani Crne Gore i Srbije mogu doći i dolaze nam. I obratno. Muzike uživo još nema, a uz poštivanje distance kafići i restorani rade do 22 sata. Problemi nastaju kad psiha strada i važno je da ljudi nisu paničari nego optimisti. Udarni COVID-termin zaraze bio je lani u listopadu i studenome: uz više od po stotinu pozitivnih dnevno, testove smo zbog preopterećenosti mjesta za analizu čekali 4- 5 dana! Uvjereni smo da se to neće ponoviti. No, kod dijela testiranih utvrđena su antitijela, što znači da su preboljeli a da to nisu ni znali! Stoga vjerujem da većina ima imunitet. Nadamo se da će tako i ostati te da će u cijepljenju prioritet biti rizične kategorije. Još nemamo najave, ali cjepivo očekujemo početkom veljače. No, Trebinjci time nisu preopterećeni: paze se koliko je to moguće i nadaju se da će se uskoro vratiti starim navikama.
