Jezivi krici pilota odjekivali su prije pada Air Francea, poginulo 228 ljudi, kapetan prethodnu noć proveo s ljubavnicom

Jedan od najvećih misterija u povijesti zrakoplovstva pad je Air Franceovog Airbusa 330. Bilo je to 2009. godine, avion se srušio u Atlantski ocean. Let 447 krenuo je iz Rio de Janeira, ali nikada nije stigao u Pariz, donosi Slobodna Dalmacija.

Istraga je trajala godinama, olupina je jedva izvučena s dna oceana, ali nikada do kraja nije razjašnjeno šta je oborilo avion sa 228 ljudi!

Airbus se samo srušio u ocean ubivši sve u avionu, a pilot je izgovorio tri jezive posljednje riječi prije udara.

Air France je više od desetljeća bio upleten u pravni spor, optužen da je kazneno odgovoran za ubojstva iz nehaja zbog smrti 228 ljudi. Međutim prošle godine donešena je odluka koja je razbjesnila obitelji žrtava.

Air France i Airbus su oslobođeni, odgovornost je ‘prebačena‘ na pilote.

Sporno ponašanje pilota

"Ponašanje pilota - Marc Duboisa (58), Davida Robertsa (37) i Pierre-Cédric Bonina (32) - i ‘kultura‘ na letovima bili su ono što je sporno. Tijekom naknadne istrage ispostavilo se da su dvojica pilota zaspala, jedan za drugim, kada je trebalo upravljati avionom, navedeno je.

Snimljeni razgovori u pilotskoj kabini također su otkrili zastrašujući posljednji razgovor ‘trojke‘.

Manje od dvije minute, nakon što je ključna oprema za letenje otkazala, počela je panika.

Moglo se čuti kako Robert govori: ‘Jebo*e, srušit ćemo se! Nije istina! Ali što se događa?‘ Ili Robert ili Bonin zatim dodaju: ‘Jebo*e, mrtvi smo‘. Zatim, četiri sata i 15 minuta nakon leta preko kontinenta, avion se srušio u Atlantik.

Bonin, koga su zbog pozicije i godina nazivali ‘kompanijskom bebom‘, bio je primoran upravljati ‘teškim letom‘ dok su njegovi nadređeni spavali. Izvještaj je glasio:

"S obzirom na to da let traje dugo i da pored sebe ima uznemirenog mlađeg pilota na komandama, Dubois je odlučio kako je vrijeme da odspava.

Inspektor nepokolebljiv

Alan Bullard, koji je vodio istragu, bio je nepokolebljiv u svojoj kritici Duboisa.

Rekao je: ‘Da je kapetan ostao na poziciji kroz zonu međutropske konvergencije, to bi mu odložilo san za ne više od 15 minuta, a zbog njegovog iskustva, možda bi se priča završila drugačije.

Ali ne vjerujem da ga je umor natjerao da ode spavati.

To je više izgledalo kao uobičajeno ponašanje, dio kulture pilotiranja u Air Franceu‘.

Kasnije je otkriveno da je Duboisov umor vjerovatno bio povezan s time što je prethodne noći bio budan sa svojom ljubavnicom - hostesom i opernom pjevačicom koja nije bila na dužnosti.

Ona je također bila na letu.

Spavao samo sat vremena

Dubois je to čak priznao, rekavši: ‘Nisam dovoljno spavao sinoć. Jedan sat - nije dovoljno.‘

Ključnim detaljima je trebalo dvije godine da se pojave jer je crna kutija aviona ležala na dnu mora, kao i tijela.

Air France i dalje drži svoje kazavši i kako su piloti bili sposobni. Međutim, nije im trebalo dugo da unaprijede obuku pilota. Sudac je presudio da je ‘nemoguće dokazati‘ korporativnu krivnju jer istražitelji nisu utvrdili kršenje pravila od strane Airbusa  ili Air Francea u vezi s greškama pilotiranja koje su uzrokovale nesreću.