Često nas iznerviraju pogrešni izgovori u televizijskim programima, krivo korištenje riječi u medijima, javnom govoru uopće. Ali ajde, svatko može pogriješiti, događa se ponekad i nama, piše Slobodna Dalmacija.
No, kada su te greške sastavni dio udžbenika Hrvatskog jezika, kada oni koji su plaćeni da tih grešaka ne bude, baš u startu krivo uče našu djecu, e onda je "vrag odnija šalu".
Požalio nam se tako naš sugrađanin Mario Velić...
- Ajme, ima toga koliko ‘oćeš - kazao nam je kada smo ga nazvali, očito iznerviranog, nakon što je na svome Facebook profilu objavio sliku pjesmice koju njegovo dijete ući u trećem razredu osnovne škole.
Pjesma je "Snig u Splitu" autora Tončija Petrasova Marovića i ni na koji način ni ona ni autor nisu sporni. Obrva i živci dižu se kada pogledate "prijevod" nekih od riječi. Pa tako za autore knjige deboto znači samo, mulica je glupača, a jur je još. Sami Velić je objasnio da je deboto - skoro, mulica - djevojčica rođena u izvanbračnoj vezi ili pogrdno, neposlušna djevojčica od desetak godina, a jur nije još, nego već.
Uz to je Pjaca (Narodni trg) napisana velikim slovom te je u tom slučaju ime, uopće je ne treba prevoditi.
Nažalost, ovaj primjer grešaka nije izoliran, ali je strahovito i zabrinjavajuće da ih ima toliko, na tako "malom prostoru".
Riječ je o udžbeniku "Škrinjica slova i riječi 3", a autori su Dubravka Težak, Marina Gabelica, Vesna Marjanović i Andrea Škribulja Horvat.
