Kako je moj izvršni urednik Haus u svojoj kolumni u Dubrovačkom od prošloga četvrtka vizionarski predvidio, Mato Franković, sad već dvostruki gradonačelnik, i njegov HDZ dobili su potporu u Gradskom vijeću, donosi Slobodna Dalmacija.
Pero Vićan (DDS), najstariji mačak u lokalnoj politici, podržao ga je sa dva svoja vijećnika (bez sebe samoga), Željko Raguž (Dustra) sa svoja dva, Maro Kristić sa svojim jednim vlastitim glasom i kao trinaesta ruka, ovisno o programu, tu je i Andro Vlahušić, bivši dvostruki gradonačelnik. Franković, kako se i očekivalo, glatko je odradio prvu konstituirajuću sjednicu.
Na drugoj strani ostali su SDP – suzdržan sa svoja dva vijećnika, Srđ je Grad – protiv s tri vijećnika i Ivica Roko – protiv sa svojim partnerom s liste Cetinićem s dva glasa. Rezultat sedam plus dva, plus dva, plus jedan jednako je dvanaest, eventualno trinaest s Vlahušićem, što je deblje od jedanaest, koliko je Frankoviću najmanje trebalo. Predsjednik Gradskog vijeća ponovno je Marko Potrebica.
Od točke do točke
Tako idemo u drugi četverogodišnji mandat aktualnoga gradonačelnika Mata Frankovića bez koalicija, nego u takozvanoj programskoj suradnji – rekao je novi stari predsjednik Gradskog vijeća Potrebica. Od točke do točke po svojim uvjerenjima. Nakon neduge konstituirajuće sjednice vijećnici su se počastili pićem na ne baš jeftinoj taraci uglednog gradskog lokala. Nije poznato jesu li dobili popust za Dubrovčane ili su platili internacionalnu cijenu koju inače plaćaju svi, doduše sniženu zbog kronične inflacije uslijed grozne boleštine COVID-19.
No, dobro, što ćemo sad nakon što su udarili legalističke temelje nove gradske vlasti? Gradonačelnik se već stavio na promociju turizma u visokim sferama. Nekidan je dao intervju Richardu Questu za CNN, onom mršavom čovjeku markantnog osmijeha koji je glavni za gospodarska pitanja, i to po cijelom svijetu. Quest je rekao da je sad prilika da grad Dubrovnik učini svojevrsni restart, ili reset, to jest da se malo prenačini u skladu s onim što bismo svi mi željeli, a to je održivi turizam. Uljudba, kultura, civilizacija, a ne čovjek na čovjeku.
Gradonačelnik se odavno zalaže za taj koncept, koji na koncu donosi i bolji imidž i više cijene, iako nisam siguran da ga podanici navikli na brzo i lako baš žele pratiti. Kako god, morat će ne zbog novih ideja, nego novog normalnog. Dubrovnik je, moram priznati, postao jedan podnošljivi grad i baš je ugodno prošetati se ne probijajući se i spotičući kroz gomilu.
Bulićev primjer
Priča sa CNN-om sigurno će dati efekta kao što je dala davno kad je Nino Bulić, tadašnji ministar turizma, objavio prvu reklamu na toj globalnoj postaji, a slijedile ga sve zemlje s turističkim afinitetima u regiji. Vjerojatno je bilo skupo, ali je cijela Amerika znala za Hrvatsku i Dubrovnik dakako.
U međuvremenu, kakvo je stanje na terenu? Prijatelji ugledni iznajmljivači prekrasnih apartmana nisu baš zadovoljni. Prvi kaže nemam gostiju, drugi mu uzvraća snizi cijeni, prvi odgovara nema ih svejedno, a treći savjetuje e onda digni koliko god možeš. Nije lako biti pametan, ostavit ih iste, spustit, ili dignut?
I u restoranima kukaju, goste ne napadaju u valovima, biraju jeftinija jela i nisu baš za vina od 500 kuna po butelji. Može im bit, grad je poluprazan, mogu s mirom šetati i birati gdje će sjesti i blagovati.
Svi će se izgleda morati priviknuti na manje i skromnije, donosi Slobodna Dalmacija.