I u Kotoru ugostitelje more slične brige kao Dubrovčane. Žive od turizma, a prihod im se srozao na iznose iz ratne 1991.
Menadžer restorana 'City' Ljubo Perović žali se kako je od 19 predpandemijskih zaposlenika spao na sedmero, a neki otpušteni radili su kod njega i pet godina. U njih nema ugostiteljskog lockdowna, rade do 20 sati, po sustavu dnevnice po 10 do 15 eura, podijeljeni u grupe svaki drugi dan. Neki od preostalih zaposlenika su podstanari i samo ih organizirani smještaj spašava od plaćanja stana i režija. Za osnovne namirnice dnevno im treba barem 8 eura,veli Perović.
Kotorski ugostitelji se žale da im država više ne pomaže, pa ni za doprinose za zdravstveno i mirovinsko, a banke odbijaju kreditiranje. Utjeha je što im je gradska uprava oprostila 30 posto zakupnine terasa. Unutar zidina je 40 lokala ali ih radi samo 12, te dva hotela i rijetke trgovine. Kad padne noć i oni postaju kao Dubrovnik, grad duhova.
Zaraženih sve više
Predsjednik Općine Kotor Vladimir Jokić priznaje da situacija teža nakon što je od proglašenja Crne Gore prvomkorona free državom, bivša Vlada Crne Gore neshvatljivo odlučila ljeti zatvoriti granice:
- Hrvatska i ostale zemlje su imale barem dio prihoda od turizma, a mi apsolutna ništa, jedva 10 posto iz 2019.! Kotor je još jače pogođen jer je vezan uz kruzing i izletnički turizam, posebno s dubrovačke rivijere. Bio je to enormno jaki udar koji ne bi izdržali ni mnogo jači gradovi od Kotora. Potom su mjere olabavile, ali je šteta ostala. U starom gradu su objekti fokusirani na onih 1,3 milijuna gostiju godišnje koji ostaju kraće vrijeme. A kako prosječni Kotoranin živi u doba pandemije? Zaključite sami ako kažem da sam 8.srpnja 2019. smijenjen s mjesta gradonačelnika, ali sam u kasi ostavio 5,6 milijuna eura. Kad sam ponovno izabran listopada 2020. na istu dužnost, na računu sam našao samo 350 tisuća "operativnih" eura. Financijske rezerve se tope, pomorci imaju problem s ukrcajem, nema turizma ni novca u opticaju. Samo neke veće firme nisu otpuštale.
Teško je reći koliko je nezaposlenih, jer statistika govori jedno a realnost je da su mnogi radili na crno kao konobari, pomoćni kuhari, a sad ne rade. Država daje subvencije samo prijavljenima i na razini minimalne zarade u sektoru, oko 220 eura. Vrlo je teško s tim preživjeti pa vlasnici za zaposlene, često podstanare, organiziraju jedan ili dva zajednička topla obroka dnevno kao pomoć. Toga je bilo samo nakon potresa i rata! Bilo je i prosvjeda zbog zatvaranja lokala tijekom vjerskih i novogodišnjih praznika. Trenutačno je Crna Gora država s vjerojatno najvećim brojem zaraženih u svijetu u odnosu na broj stanovnika: više od 10 posto građana jest ili je bilo zaraženo, a dnevno je 350 do 500 novozareženih!
Nema preko granice
Kotor je grad s 25 tisuća stanovnika i regionalno središte s općom i dvije specijalizirane bolnice. Obrazovni je centar s fakultetima za pomorstvo i turizam, imaju jedno od najstarijih gimnazija na istočnoj obali Jadrana, stručne škole. Crna Gora je država s najvećim brojem pomoraca u svijetu: 1,5 posto stanovništva! To je veliki priljev novca, a u godinama dobrih turističkih sezona i nekretninskog booma bilo je dosta novca. Stvorio se nesrazmjer plaća i troškova života. Mladi koji ne mogu kupiti stan kojima je cijena kvadrata 1500- 5000 eura, odlaze.
Studentica Anđela Kuč radi u trgovini mobitela:- Iako su moji protiv, živim s momkom u stanu od 28 kvadrata, što plaćam 250 eura. Korona je zadala svima veliki udarac, a nadam se da će se poštovati Ustav prema kojem, ako je kriza, a proglašena je, trebaju oprostiti tromjesečni najam i komunalije. Ljetos nije bilo turista pa sam se iskupala kao nikad. Sad je teško, nema koncerata, ne možemo preko granice. Prošlog tjedna su zalutali neki Francuzi. Bilo je skoro čudo vidjeti ih, a smiješno kad su pitali je li grad uvijek pust kao sada. Inače je od studenog do travnja zimski san, ali je ovo prava katastrofa - priča vesela Anđela.
Dževad Taipović na kotorskoj pijaci radi u kad je najjača bura, ponuda je manje-više dobra s obzirom na godišnje doba, a cijene voća i povrća relativno povoljne.
Tripundanske svečanosti
Ispred ukrašene katedrale peru kameni pločnik. Grad se pomalo priprema za blagdan zaštitnika svetog Tripuna 3. veljače, istog dana kad i Dubrovčani svetkuju parca svetoga Vlaha. Iz obližnje crkve sv. Antuna izlazi kućanica Marina Pilastro Janković sa sinom Mironom.
Raduje se skoroj svetkovini i otkriva kako su njezine dvije prijateljice, članice Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, nakon izbora dobile otkaz u gradskom Muzeju kao višak. Uzgred susrećemo umirovljenu nastavnicu glasovira Anu Fiorelli Kramberger koja pojašnjava da će ovog vikenda, tradicionalno, nakon koncerta Gradske glazbe ispred pravoslavne Crkve sv. Nikole svi doći pred katedralu, gdje će mali admiral u sklopu Tripundanskih svečanosti čitati lode kojima se slavi Boga i zajedništvo naroda. Gospođa Ana ima rodbinu u Dubrovniku koja joj ovih dana nedostaje. Kaže kako joj je otac 1920. godine bio mali admiral, dok je djed otvorio prvu privatnu glazbenu školu u Kotoru te da u obitelji ima mnogo glazbenika.
Kozmetičarka Nives Kunjerica ističe kako unatoč koroni rade kozmetičke tretmane pa i masaže. - Međuti nagrđeni smo. Slovenci, naši poslovni partneri, nemaju nam što donijeti, a rok kozmetici koju imamo istiće uskoro i na tome ćemo izgubiti oko 10 tisuća eura - žali se Nives.
Na izlazu iz starog grada susrećemo gimnazijalke Anu Perkin i Anu Kovač. Sedamnaestogodišnjakinje kažu da s vršnjacima nemaju mnogo izbora za izlazak te idu u rijetke kafiće ili tržni centar Kamelija u Dobroti. Uglas dodaju kako im fali druženja i strahuju da će im zbog pandemije propasti ekskurzija, kao i prethodnoj generaciji.
Spremno poziraju našem fotoreporteru koji ne uspijeva na taraci gradske kavane Dojmi pronaći goste. U obližnjoj turističkoj agenciji Cataro sa zaposlenicima Sandrom Drndar i Lazarom Pantovićem je recepcioner hotela Forza Dijana Rebronja. Suglasni su da turista nema i očekuju ih tek s povratkom lastavica, od svibnja:- Željeli bi, kao prije ponovno doći u susjeda u Dubrovnik, putovati u Europu i po regiji. Živimo za taj dan!