Dubrovnik je u pozitivnom šoku od povratka turizma, a ni obližnja Budva ne zaostaje u čuđenju. Uvjerili smo se u to za posjeta metropoli crogorskog turizma koja par posljednjih godina izrasta u hibrid između Miamija i Las Vegasa. Hoteli su sve sličniji neboderima, a grad se nekontrolirano širi po okolnim brdima, mimo reda i svakog plana. Sve slobodne parcele uz more zauzeli su investitori koji trenutačno na samo 400 metara udaljenosti grade čak tri hotelska objekta. Tek rijetki pamte komunalne zahvate, opravdano strahuju za čistoću mora, kvalitetu pitke vode pitke vode i sigurnost pješaka uz navalu vozila, pogotovo ljeti kad je sve podređeno gostima.
Bolje je nego lani
Službene podatke o noćenjima i dolascima turista nismo dobili zbog (pre)kratkog radnog vremena nadležnih za statistiku, pa smo posegnuli za pouzdanom metodom prikupljanja podataka izravno od konobara, trgovaca, hotelijera, barkariola i svih koji s turizmom imaju veze.
Donedavni predsjednik udruženja budvanskih ugostitelja Krsto Niklanović žali što se Budva nije uspjela othrvati pritisku investitora: - Na čitavom se Primorju dogodio boom gradnje i ne znam čemu to služi, tko će tu živjeti i raditi, gdje će se svijet kupati? Imamo građevine protiv kojih su svi Starobudvani, ali pridošlima nismo nametali naš stil života. Bili su agresivni i sad imamo nove običaje i događaje. U ovim građevinama neko će morati raditi, ali lako to, gdje će živjeti,gdje će im djeca u školu, vrtić...?- priča Niklanović kojega u ulozi bikera poznaju i brojni Dubrovčani i pohode njegov moto-bar. Kao vlasnik restorana “Jadran“ o turizmu priča:
-Svi smo se 2019. uobrazili, ali tad obično dođe kazna. Došao nam je koronavirus, lani je bila katastrofa, a moja tvrtka je tek ovog lipnja počela nešto zarađivati. Prije toga ni eura! Sreća da sam starog kova, bježim od kredita i nisam zadužen. Ovo je obiteljski restoran i uvijek se pružamo koliko možemo. Supruga je iz Austrije i cijelu sam zimu proveo u Innsbrucku, a posao su vodili radnici. Zaposleno ih je 65 i u njih imam puno povjerenje. Ne znam kakvi su ugovori s bankama kolega ugostitelja, ali mnogi su se zalećeli, mislili su da će nakon 2019. svaka godina biti bolja. Najgore je dugovati! Lani je epidemija zatvorila granice i bili smo kao u zatvoru, nismo bili dovoljno fleksibilni i prilagodili se. U 2021. se ušlo s velikim strahom hoće li itko doći, a narod je željan svega, da se makne i negdje druži, iako je toga zbog pandemije sve manje. Četveročlanoj je obitelji jeftinije doći autom nego avionom. Sad je ta masa stigla, a nigdje parkinga. Tu su kolone vozila, a tek noću! I stvara se teška slika koju je teško ispraviti. Daj Bože da nas priroda zaobiđe i da nam se ne sveti kao što se dogodilo 1979. kad je bio potres. Daj Bože da bilo kome dlaka s glave pofali.
Fali Engleza i Nijemaca
Radovan, jedan od Krstovih najboljih konobara kaže da je lani zbog korone i lošeg prometa u Budvi zatvoreno mnogo restorana:- Ove je godine mnogo bolje i malo smo se oporavili. Da, lani je bilo 10 posto u odnosu na 2019. a ove sezone je izvrsna posjeta iz zemalja okruženja. Ali, ne troši se više nego inače i narod ne hrli da sebi priušti neki posebni užitak.
U slabijim restoranima ističu da od stranaca uglavnom dolaze oni s istoka, ali to nisu oligarsi nego srednja klasa koja naručuje po principu „odin vino, odin tiramisu“ te cijelu večer pijuckaju i slušaju glazbu.
Na posao se žale i barkarioli. Vlasnik taxi- boata Mićo Vuksanović priznaje da im je ove godine daleko bolje:- Bolje je i od 2019. jer su ljudi željni provoda, žele više vidjeti, nadoknaditi propušteno. Najbolji gosti su naši, iz bivše Juge. Jer, ako treba pivo, oni kupe gajbu, ali još nemaju para kao nekad. Još ne dolaze Englezi i Nijemci, strahuju od izolacije na povratku. I drže se one: bolje mrtav bogat, nego mrtav siromašan! Mi nismo skupi: do Sv.Nikole, otoka ispred Budve, cijeli brod košta15 eura, do Sv.Stefana 20, panorama je 30 eura. Daj Bože da naši ljudi budu bogatiji! - zavapio je Mićo.
Unutar gradskih zidina Budve kafići, barovi, pubovi...rade sve u šesnaest. I slastičarnice su pune, jer kugla sladoleda stoji 0,5 do 1 eura! Slastičarka Milica Gegović kaže da prometa ima i da je turizam mnogo bolji nego lani, te da najviše troše stranci kojih je ipak znatno manje nego prije.
Nedaleko Citadele susrećemo Beograđane, povjesničarku umjetnosti Jasminu Grbić i profesora filozofije, sugrađanina joj Mladena Gagića koji zbog zatvorenih granica lani uopće nisu ljetovali:- Volimo Hrvatsku i rado bismo došli, ali su problem skupi COVID-testovi.
Nismo antivakseri, iako ih je u Srbiji barem trećina! Crna Gora je bliža i zato smo tu, iako sam kao klinac i po tri tjedna ljetovao u Kaštelima, u odmaralištu očeve tvrtke. U Hrvatskoj imamo rođake u Puli i Benkovcu. Priznajem da me malčice strah da ću imati problema s autom BG- registracija ili kad čuju moju ekavicu! A čim imam tu misao o maltretiranju u glavi, to više nije odmor. Iako smo sad svi siromašniji, pada nam standard i to je glavni razlog zašto ne idemo u Hrvatsku. Usprkos svemu, volim vašu zemlju i sjećam se odrastanja u zajedničkoj zemlji.
Slovenke presretne
U caffe baru na samom ulazu u staru Budvu konobar Andrej Jovović, student arhitekture, sezonski radi i priznaje da je opseg posla i broj gostiju neusporediv s 2019..
Veli da je ovog ljeta sve naglo nabolje krenulo, i to već koncem lipnja:- Nastala je navala i svi smo zadovoljni: i radnici i gazde, a cijene su kao lani. Ali, više je posla, a bolji je i bakšiš. Prije smo imali više posla samo noću i predvečer, a sad je tako cijeli dan. A radi se do 1 po ponoći!- priča Andrej dok poslužuje objed za četiri djevojke iz Slovenije.
A Slovenke su studentica kemijskog inžinjerstva Dona, studentica farmacije Nika, te studentice human resorsa Nika i Rebeka. Sve su iz Ljubljane, udružene u pohvalama na račun noćnog života u Budvi.
- Divno je što diskoteke rade, no trebalo bi malo više čistoće okoliša. Došle smo 13. kolovoza i ovdje nam se sviđa sve, posebno Sv.Stefan makar je tamo gužva i previše ljudi. No, boja mora je predivna, a cijene nisu različite od onih u Ljubljani! - uglas će slovenske turistkinje.