Novi film redatelja Jean-Jacquesa Annauda pretvorio je te stvarne događaje u jednu od najnapetijih drama ove godine. Iako je u početku želio snimiti dokumentarac, 78-godišnji dobitnik Oscara poznat po filmovima poput ‘Ime ruže‘, ‘Sedam godina u Tibetu‘ i ‘Neprijatelj pred vratima‘, vidio je silni potencijal ove priče kad je malo počeo istraživati što se doista dogodilo, piše Jutarnji.
U rano predvečerje tog ponedjeljka, 15. travnja 2019., dok se u katedrali Notre Dame u Parizu održavala misa kojom se obilježavao početak Velikog tjedna, iznenada se oglasio alarm za uzbunu. Bilo je 18:17h. Zaštitar koji je svog prvog dana na poslu radio dvostruku smjenu, hitno je alarmirao svoje kolege i krenuo istražiti ono za što je mislio da je požar na tavanu sakristije. No, nije našao ništa. Obavijest o evakuaciji je odbačena kao lažna uzbuna, a vjernici su pozvani da se vrate u zgradu.
Ali, vatre je ipak bilo - ne u sakristiji, nego na prostoru tavana glavne lađe, na mjestu poznatom kao ‘šuma‘ gdje 900 godina stare hrastove grede podupiru krov. Nakon odgode od čak četiri sata, za koje su vrijeme turisti izvan crkve već ugledali i počeli snimati dim koji se uzdizao iznad katedrale, otkriveno je gdje doista gori.
Bez sustava prskalica i bez zidova koji bi usporili širenje vatre, požar je uskoro bio izvan kontrole. Predsjednik Emmanuel Macron stigao je na vrijeme da vidi kako se toranj iz 19. stoljeća urušava kroz svod lađe. Pred očima zgranute javnosti, vatra se proširila na zvonike, a potpuno uništenje jedne od najpoznatijih građevina na svijetu činilo se neizbježnim, piše britanski Telegraph, a prenosi jutarnji.hr.
No čudesno, zahvaljujući malog grupi hrabrih vatrogasaca koji su se dobrovoljno prijavili da uđu u vreli pakao - temperature su u crkvi dosezale 1200 Celzijevih stupnjeva - katedrala Notre Dame je spašena pri čemu nije izgubljen niti jedan život.
- Čitao sam prve članke i imao osjećaj da imam posla s vrlo talentiranim novinarima koji iznose elemente vrlo slične onima u scenarijima holivudskih filmova. Ponekad bih znao reći sam sebi: ‘Ma ovo je izmišljeno, ovo ne može biti istina. To je nemoguće.‘
Annaud je počeo kontaktirati sve uključene u taj kobni događaj te obavio više od 150 intervjua. Ono što je doznao, kaže, bilo je mnogo bizarnije i nevjerojatnije nego što je mogao zamisliti. Pa ipak, sve je bila istina.
Štoviše, pojavilo se tako puno novih detalja ‘da sam zamoljen da se obratim Ministarstvu pravosuđa, što sam odbio jer ja sam filmaš, a ne policajac. No doznali smo jako puno novih stvari. Ljudi filmašu ponekad kažu stvari koje ne bi rekli predstavnicima zakona‘, ispričao je redatelj.
Među novootkrivenim stvarima su i dokumenti francuskog kemičara sa Sveučilišta Šangaj, koji su pokazali da su godinu dana ranije drvene grede bile pošpricane fungicidom Xilix Gel Fongi+ zbog čega su bile izuzetno zapaljive. - Susjedi okolnih zgrada sjećaju se da su osjetili vrlo intenzivan miris dok su nanosili to sredstvo na kompletnu stolariju, kazao je.
- Iz tvornice su mi rekli da je na tom sredstvu upozorenje: ‘U slučaju zapaljenja, ne koristiti vodu‘. Naime, voda će u dodiru s tim sredstvom pojačati intenzitet vatre. To sam rekao vatrogascima. Imao sam dojam da o tome nisu imali pojma, da im nitko nije rekao.
Sve što je moglo poći po zlu - pošlo je
- Bilo je tako puno grešaka, toliko elemenata koji nisu funkcionirali. Sve što je moglo poći po zlu, pošlo je.
Promet je u Parizu skoro posve zastao dok su vatrogasne ekipe pokušavale doći do katedrale. Kad su napokon uspjeli stići do otoka Île de la Cité na rijeci Seini, gdje je smješten Notre Dame, vatrogasci su se mučili s nedovoljnim pritiskom vode, probušenim crijevima za vodu i spiralnim stubama tako uskima da se dvoje ljudi na njima nije moglo mimoići.
U međuvremenu, čovjek s ključem potrebnim da se spasi jedna od najvrednijih relikvija u čitavom kršćanstvu, kruna od trnja, koju je 1238. kupio kralj Louis IX za 13.134 zlatnika, bio je na večeri u Versaillesu zajedno sa spomenutim ključem.
Kako bi pribavio krunu od mletačkih trgovaca, kralj je umalo izazvao bankrot Francuske. - To je državu bacilo u nevjerojatne dugove idućih 35 godina jer je kruna koštala kako ukupni godišnji proračun kraljevstva, kazao je Annaud.
- U današnjem novcu, to bi bilo oko 2,3 milijarde eura.
Što se, pak, tiče autentičnosti same krune, ‘nisam mogao napraviti intervjue sa stvarnim svjedocima raspeća, no mogu vam reći da se ta kruna spominjala i u 2. stoljeću kada se, koliko je poznato, čuvala u Jeruzalemu.‘
Dodatni šok na Annauda je bio kad je doznao da je relikvija spašena od plamena u Notre Dameu zapravo replika one koja je donesena iz Konstantinopola. - Nisam mogao vjerovati da već 30 godina ljudi dolaze iz čitavog svijeta i mole se ispred kopije za čiju izradu treba malo žice i zlatnog spreja koji se kupuje za Božić i da sve skupa ne košta više od dva eura. To me sablaznilo, kazao je.
Prava kruna nalazila se u sefu, čiji je ključ, odnosno kombinacija za otvaranje, bio kod upravitelja Laurenta Pradesa koji je žurio natrag iz Versaillesa kako bi predao šifru. Odnosno, bar je namjeravao to učiniti ako bi mu uspjelo probiti se kroz policijsku blokadu (nisu ga pustili) i sjetiti se kombinacije za otvaranje sefa (nije se mogao sjetiti). Morao se doslovce probiti i trčati, zatim nazvati drugog čuvara šifre sefa i doći do samog sefa dok su, kako je opisao, oko njega padali užareni komadi drveta.
- Čitava lađa se žarila od zapaljenih greda, kupola je bila probijena, kazao je.