Glasine o zdravstvenim problemima bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka potaknule su demokratsku oporbu u egzilu da počne raditi na planovima za potencijalno brzu i kaotičnu promjenu vlasti u Minsku, donosi Slobodna Dalmacija.
Na rubu demokratskog summita u Kopenhagenu u ponedjeljak, bjeloruska prodemokratska čelnica Svjetlana Tihanovska rekla je za Newsweek da se Lukašenkovo stanje ne smatra opasnim po život, no da neizvjesnost oko njegova zdravlja rapidno povećava izglede za politički kaos u Bjelorusiji. Pomutnju će, po njoj, primarno nastojati iskoristiti njegovi saveznici u Rusiji, pa ne vidi razloga da se za takav scenarij ne pripreme i diktatorovi ‘neprijatelji‘ u inozemstvu.
Bilo je dosta nagađanja o zdravlju Aleksandra Lukašenka (68) zadnjih tjedana. Sve je počelo od njegova pojavljivanja na moskovskoj proslavi Dana pobjede 9. svibnja, gdje su promatrači primijetili zavoj na despotovoj desnoj ruci. Lukašenko je bio odsutan s dijela ceremonije na Crvenom trgu i bio je jedini čelnik Zajednice neovisnih država, predvođene Rusijom, koji ove godine nije položio vijenac na grob Neznanog junaka.
Do ovog ponedjeljka Lukašenko nije viđen u javnosti gotovo punih tjedan dana, a u nedjelju je propustio i godišnju ceremoniju na kojoj mladi ljudi prisežu na vjernost bjeloruskoj zastavi. Bjeloruski oporbeni mediji izvijestili su da je Lukašenko ovog vikenda, umjesto režimske manifestacije, posjetio kliniku u Minsku.
„Sve ukazuje kako postoji potreba za vrlo brzom reakcijom u slučaju da se nešto dogodi”, rekla je Tihanovska aludirajući na izglede Lukašenkova naglog gubitka vlasti, kroz smrt, zdravstvenu nesposobnost, državni udar ili dobrovoljnu predaju. Kakogod, u vladinim strukturama zavladat će nagli i nepredvidivi kaos. Rusija će se sigurno željeti umiješati u procese, te i bjeloruska oporba mora imati spreman okvir kako u tim okolnostima djelovati. Ako se otvori prostor prilike, upozorava oporbena čelnica u egzilu, vrijeme će biti od presudne važnosti.
Zanimljivo je da i ruski vladini izvori, baš kao i oni bjeloruski, potpuno niječu ikakvo pogoršanje Lukašenkova zdravlja. Konstantin Zatulin, zamjenik predsjednika Odbora za zajednicu neovisnih država ruske Državne dume, javno je odbacio i ironizirao sve napise da Lukašenko boluje od teške bolesti.
"Unatoč činjenici da se čovjek razbolio, smatrao je svojom dužnošću doći u Moskvu, te se navečer istog dana vratiti radi događaja u Minsku", rekao je Zatulin za rusku novinsku kuću Podyom. On napominje kako je predsjednik ‘vjerojatno samo malo umoran i prehlađen, i to je sve‘.
Aleksandar Lukašenko čeličnom šakom vlada Bjelorusijom već skoro punih 30 godina. Nelegitimnim predstavnikom zemlje demokratske zemlje ga smatraju još od 2000., kad su na izborima promatračke misije prvi put u Minsku zabilježile flagrantno falsificiranje glasačkog procesa i otvoreno političko nasilje. EU, SAD i Velika Britanija od tada ne smatraju Lukašenka legitimnim predsjednikom, no to njemu previše i ne smeta. Sam sebe je u niz navrata javno nazivao "posljednjim diktatorom" u Europi. Čitavo vrijeme svojega despotstva uglavnom je bio odani ruski pijun, te je baštinio doslovce staljinističku represiju prema političkim oponentima i viđenijim kritičarima, slobodnim medijima. Stotine novinara bacio je u tamnice, tisuće ih je prognao izvan bjeloruskih granica, a nije prezao ni od vojnoga presretanja međunarodnih zrakoplova (Ryanair) kako bi se domogao viđenijih i po svoj režim opasnijih oporbenjaka. Deseci novinara i oporbenih političara u Lukašenkovoj su Bjelorusiji netragom nestali, utvrdile su međunarodne organizacije za ljudska i građanska prava.
Kad se takav dugogodišnji zatvorski i totalitarni režim uruši preko noći, smrću glavnog tamničara nacije, kaos i krvavi događaji u mogućim prevratima više su nego izgledni. Pogotovo u kontekstu krajnjih namjera Lukašenkova glavnog saveznika Putina, kojemu je bjeloruski diktator za prošli rođendan poklonio traktor sa sijačicom, te time ušao u antologiju sirovog sluge Kremlja, ali i u pjesmu i eurovizijsku legendu.