Roger Federer i službeno se oprostio od aktivnog igranja nakon meča u sklopu Laver Cupa, u kojem je zajedno u paru s Rafaelom Nadalom, izgubio od Amerikanaca Jacka Socka i Francisa Tiafoea nakon prave drame 6-4, 6-7, 9-11.
Unatoč tome što Federera još uvijek muči ozljeda koljena, što je i jedan od razloga njegovog umirovljenja, meč je odigran na vrlo visokoj razini, a Švicarac je nebrojeno puta tijekom njega pokazao zašto je jedan od najvećih svih vremena, na oduševljenje prepune londonske O2 Arene, ali i cijelog svijeta koji je događaj pratio preko malih ekrana.
Sinoćnjim mečom (koji je završio tek iza ponoći) završila je jedna era tenisa koju je započeo upravo dvojac koji se sinoć našao na istoj strani mreže, a kojoj se kasnije priključio i Novak Đoković. Doduše, Đokovićev uspon koincidirao je s Federerovim padom, ali sve do siječnja 2018. godine, kada je došao do svog posljednjeg Grand Slam naslova (Australian Opena), Švicarac je bio u samom vrhu svjetskog tenisa i zadivljavao ljubitelje tenisa, kao i one koji su to tek postajali gledajući njega.
Epski triler u finalu Wimbledona 2019., kada je izgubio od Đokovića u "champions tiebreaku" pri rezultatu 12-12 u petom setu, zapravo je označio Federerov kraj, jer su mu se poslije toga zaredale ozljede i više nikada nije uspio doći do finala nekog Grand Slama, iako su svi očekivali njegov veliki povratak u nekom trenutku. Doduše, Federer se sporadično vraćao na teren, ali kako je napisao u svom oproštajnom pismu - tijelo mu je slalo signale da je to to i on ga je na kraju odlučio poslušati.
U Londonu je bilo evidentno da nije na "sto posto", ali ona gracioznost koja ga je krasila tijekom cijele karijere i dalje je bila prisutna. Forehand koji kod njega izgleda kao najprirodniji ljudski pokret i jednoručni backhand koji nema konkurencije, posljednji put su plesali na velikoj sceni, dok mu je uz bok bio njegov najljući rival, a s druge strane mreže američki dvojac koji ga je svim silama htio ispratiti u mirovinu s porazom (u čemu su na kraju i uspjeli).
Publika je svaki Federerov poen i sjajni potez ispraćala gromoglasnim pljeskom i skandiranjem, a na kraju meča uslijedila je poplava suza na terenu i na tribinama. Švicarac se nije uspijevao suzdržati, kao ni Nadal, koji je djelovao dirnuto cijelim događajem barem koliko i Federerova supruga Mirka u publici.
- Trebala me je odavno zaustaviti, ali mi je dopustila da igram i na tome joj hvala - uspio je u jednom trenutku izustiti Federer u naletu emocija, prije nego što su on, Nadal i Mirka još jače briznuli u plač.
Sve te suze bile su gorko-slatke, kombinacija sreće zbog toga što sa scene odlazi kao jedan od najvećih u povijesti i tuge što više nikada neće okusiti ono čemu je bio posvećen praktički otkad je znao za sebe. Više neće biti njegovih veličanstvenih pobjeda, dostojanstvenog "gutanja" poraza kamenog lica, ni podizanja trofeja u odjeći koja je primjerenija večeri u otmjenom restoranu nego teniskom terenu. Roger Federer više se neće vratiti na teren, a u Londonu smo posljednji put mogli vidjeti barem dio onoga što će nam nedostajati.
Švicarca je uvijek bilo nekako opuštajuće gledati, jer su sve njegove kretnje i udarci djelovali prirodno i fluidno, kao da između njih nema nikakvog prekida i kao da ih uopće nije morao učiti, već se rodio s njima. Uostalom, s razlogom su ga nazivali "baletanom" i "umjetnikom", njegova gracioznost bila je nenadmašna. Bilo je tenisača (i još ih uvijek ima) koji plijene finoćom u igri, ali nitko od njih nikada nije i vjerojatno nikada neće ostvariti uspjehe koje je ostvario veliki Švicarac.
Nadal je nevjerojatan igrač, ali njegov tenis djeluje nekako "zgrčeno" i nerijetko pomalo „mučno”, dok je Đoković poput stroja za uništenje protivnika koji ne bira način na koji će to učiniti. Andy Murray na svom vrhuncu igrao je sjajan i "kontrolirani" tenis, ali nitko od njih, kao ni igrači koji danas pretendiraju za sam vrh, nisu igrali toliko jednostavan i oku ugodan tenis kao što ga je igrao Federer.
Federer je bio fenomen, igrač koji tijekom svoje karijere nijedan meč od njih 1.526 u singlu i 223 u parovima nije predao nakon što ga je započeo i nikada se nije izvlačio na ozljedu, već jednostavno nije igrao kada je bio ozlijeđen. A posljednjih godina ozlijeđen je bio često, zbog čega je u 2020. odigrao samo šest mečeva, a u 2021. trinaest. Zapravo se od tenisa oprostio već prošle godine, kada je u četvrtfinalu Wimbledona izgubio od Herberta Hurkacza u tri seta, a ovo sinoć bilo je samo njegovo službeno potpisivanje kapitulacije u ratu s vremenom.
Švicarac u mirovinu odlazi kao tenisač koji je najviše tjedana u nizu proveo kao prvi igrač svijeta (237), u čemu mu nitko nije ni blizu, i osvajač 103 naslova (od čega 20 na Grand Slamovima, a 28 na Mastersima). Ima više naslova u Wimbledonu od ikoga u povijesti (8), a usto drži pozamašan broj rekorda na Grand Slamovima, među kojima se izdvajaju oni za najviše polufinala (46), četvrtfinala (58) i nastupa općenito (81) te za najviše pobjeda (369).
Istinski velikan sporta u Londonu je odigrao svoj posljednji meč i otišao u legendu koja nikada neće izumrijeti. Malo je onih koje genijalnost i talent izdignu iznad njihovog sporta i koji postanu besmrtni u očima svih onih koji su imali prilike svjedočiti njihovim uspjesima, a Roger Federer jedan je od njih.
Umjetniče, doviđenja!