Dođe li stani-pani, pa Vladimir Putin bude morao bježati kao progonjeni ratni zločinac - što da radi, u koju rupu da se zavuče? Teško da može pustiti sijedu kosu i napraviti punđicu, uzgojiti k tome bradu i brkove poput Radovana Karadžića koji je godinama u konspiraciji ordinirao kao doktor Dragan Dabić, donosi Slobodna Dalmacija.
Svojom krvavom invazijom na Ukrajinu ruski predsjednik izložio je sebe i svoju vrhušku potencijalnom kaznenom progonu za ratne zločine - i oni to znaju. Dok ratni napori Kremlja posustaju pred žestokim protunapadima Ukrajine, a izgledi za pobjedu sve su manji i rizik od promjene vrhuške u Rusiji raste, Putin i njegovi kompanjoni sigurno razmatraju svoje izlazne strategije, e da ne bi završili poput Slobodana Miloševića.
I doista - kakav izbor ima Putin u tom slučaju?
Politico je o tome razgovarao s Christine Van den Wyngaert, bivšom sutkinjom Međunarodnog kaznenog suda (ICC) u Haagu, jednog od sudova koji istražuju osumnjičene zločine u Ukrajini.
Ona je rekla je da bi svako potencijalno suđenje za ratne zločine u ovom slučaju vjerojatno bilo dugotrajno i s puno optuženika, ali da tim ICC-a već prikuplja dokaze na terenu.
Van den Wyngaert je napomenula da bi samo sudjelovanje u zločinima u Buči, gdje su nakon ruskog povlačenja otkrivene masovne grobnice s leševima vezanih ruku, vjerojatno bilo dovoljno za doživotnu kaznu, u slučaju da se ICC dočepa počinitelja.
Putinov san je, naravno, da mu neki prijateljski nastrojen nasljednik u Moskvi dopusti da živi u svojoj raskošnoj palači, ili barem nekoj udobnoj dači.
Uostalom, Putin je Borisu Jeljcinu i njegovoj obitelji dao imunitet odmah nakon što je sam došao na vlast. Problemi nastaju ako stvari za Putina u samoj Rusiji postanu neugodne, a njega se optužuje za desetke tisuća smrti u Ukrajini.
Gdje bi u tom slučaju mogao pobjeći da izbjegne suočavanje s pravdom? Putinovi odvjetnici vjerojatno bi mu savjetovali da ode u jednu od zemalja koje nisu potpisale statut ICC-a, kaže Van den Wyngaert, posebno u neku u kojoj bi moglo biti "oklijevanja oko njegovog izručenja".
Evo nekih mjesta na koja bi Putin mogao otići, koje Politico ocjenjuje prema razini prijateljstva s tamošnjim čelnicima, kvaliteti života te stabilnosti i stupnju rizika od izručenja.
Kina
Putin je nazvao Xi Jinpinga svojim "bliskim" prijateljem; kineski predsjednik navodno je svog ruskog kolegu opisao kao "najboljeg prijatelja". Dvojica autokrata toliko su bliski da su čak zajedno proslavili Xijev 66. rođendan. A s obzirom na to da je Xi nedavno osigurao svoj treći mandat na čelu Kine - i u biti zacementirao doživotno predsjedništvo - Putin vjerojatno neće morati imati posla ni s kim drugim.
S druge strane, kinesko-ruski odnosi opisuju su kao više strateški nego doista topli, a Peking možda ne želi riskirati svoju trgovinu sa Zapadom pružajući utočište istaknutom optuženiku za ratne zločine.
Sirija
Sirijski predsjednik Bashar al-Assad zatražio je Putinovu pomoć u brutalnom gušenju ustanka koji je počeo 2015., tako da je savez njih dvojice provjeren i čvrst. Internetom kruže glasine da se Putin sprema premjestiti svoju svitu u Alep, izgubi li rat.
No, Putin bi pritom vjerojatno morao prijeći turski, a time i NATO-ov, zračni prostor kako bi došao do Sirije, čime bi se jako izložio. Što je još važnije, bez ruske potpore i Wagnerovih plaćenika kao podrške Assadu, Sirija možda i neće dugo biti tako sigurna za Putina. Osim toga, to nije baš "mjesto čežnje za potrošene diktatore". Prema riječima njemačkog stručnjaka za međunarodno pravo Gerda Hankela, Sirija nalikuje "većim zatvorima sa životnim standardom koji nije impresivan, čak ni za financijsku elitu".
Iran
S gotovo "pokopanim" nuklearnim sporazumom koji je na neko vrijeme bio otkravio odnose Irana sa Zapadom, Teheran ima malo toga za izgubiti primi li Putina. Zapravo, sankcije nametnute i Rusiji i Iranu posljednjih godina ojačale su njihov međusobni odnos, a Teheran je postao pouzdani ruski dobavljač bespilotnih letjelica.
S druge strane, aktualni masovni prosvjedi protiv autoritaraca na vlasti možda znače da su dani ovom režimu odbrojani, s čime bi propalo Putinovo sigurno utočište. Prijatelji ajatolaha možda neće biti popularni u mjesecima i godinama koje dolaze. Putin sigurno ne bi želio doživjeti istu sudbinu kao ruski diplomat i pjesnik iz 19. stoljeća, Aleksandar Gribojedov, koji je ubijen iz vatrenog oružja u Teheranu, a zatim mu je neki prodavač kebaba odrubio glavu.
Sjeverna Koreja
Sjeverna Koreja, još jedan ruski dobavljač oružja, ima mladog "vrhovnog vođu" koji ni po čemu ne bi trebao uskoro izgubiti vlast. Dok velik dio nacije živi u siromaštvu, Kimovi njeguju luksuzni životni stil koji bi vjerojatno omogućili i Putinu.
No, i Pjongjang ima svojih mana - stroga pravila koja upravljaju svakodnevnim životom znače da država kontrolira sve, od odjeće koju ljudi nose do njihovih frizura. Osim toga, uvijek postoji rizik da Kim Jong-unovo nuklearno zveckanje oružjem završi kobno.
Ujedinjeni Arapski Emirati
Putin bi krenuo utabanim putem potraži li utočište u UAE-u. Afganistanski predsjednik Ashraf Ghani pobjegao je u tu zemlju nakon što su talibani prošle godine preuzeli vlast i navodno se mjesecima liječio u hotelu s pet zvjezdica. I bivši španjolski kralj Juan Carlos proveo je dvije godine u Ujedinjenim Arapskim Emiratima nakon što je doma bio doveden u vezu s navodnom korupcijom. Osim toga, UAE je smatrao ruske zračne napade u Siriji atakom na "zajedničkog neprijatelja".
“Ujedinjeni Arapski Emirati su dobra opcija, ali vjerojatno nedovoljno moćna” da osiguraju Putinovu sigurnost, rekla je Hankel. “Zapad puno više ovisi o susjednoj Saudijskoj Arabiji.”
Saudijska Arabija
Odnos saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana s Putinovom Rusijom poboljšao se tijekom prošle godine, a veze se još produbljuju. Dvije naftne sile koordiniraju svoje energetske politike i dijele zajedničke vrijednosti kada je u pitanju način na koji se vlada u njima, kao i odnos prema novinarima koji nisu na liniji. Hankel kaže da bi Saudijska Arabija bila Putinova najbolja opcija, ako bude morao napustiti Rusiju, ocjenjujući je "zemljom bez ikakvog obzira prema ljudskim pravima" i koja je već "iskusna u davanju azila masovnim ubojicama".
Primjerice, Saudijci su svrgnutom ugandskom diktatoru Idiju Aminu odobrili azil i platili mu izdašnu subvenciju, omogućivši mu da dva desetljeća živi luksuznim životom u Džedi. “Nedostatak morala obrnuto je proporcionalan bogatstvu u kojem bi Putin mogao uživati u Saudijskoj Arabiji”, kaže Hankel.
No, Putin je u Siriji bio stao na stranu Assadovog režima, koji također ima potporu Irana - najvećeg neprijatelja Saudijske Arabije. Saudijci su kao odgovor pojačali podršku pobunjenicima. Tako da bi tu moglo biti napetosti. SAD bi u tom slučaju ipak mogao zatražiti uslugu od Rijada.
Mađarska
Unutar EU-a, Mađarska je vjerojatno najbolja Putinova oklada. Premijer Viktor Orbán bio je protiv nametanja sankcija Rusiji, odbio je poslati vojnu pomoć Kijevu, a čak je potpisao i plinski sporazum s Kremljom nakon invazije na Ukrajinu.
Ipak, ulazak u EU bila bi loša ideja za Putina, čak i ako je Mađarska jedno od prijateljskijih mjesta za njega. Unatoč nazadovanju vladavine prava u Budimpešti, ova zemlja je ipak potpisnica statuta ICC-a i uključena u sustav europskog uhidbenog naloga.
Turska
Turska nije članica ICC-a, tako da nema rizika od izručenja u tom smislu. A s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, koji se ponudio kao posrednik u pregovorima između Moskve i Kijeva, ne bi bilo nemoguće da Putin postigne dogovor koji uključuje amnestiju u njegovoj zemlji.
U Politicu su se pak našalili pa istaknuli još jednu, po njima, dobru stranu odabira Turske: bivši njemački kancelar Gerhard Schröder - donedavno član uprava ruske naftne kompanije Rosneft i plinskog diva Gazproma, jedan je od Putinovih najbližih prijatelja - svojom "skromnom plaćom", podsjećaju, kupio je vilu za odmor u Turskoj, u primorskom mjestu Gümüşlük. Schröder sigurno ima mjesta na svom kauču za starog prijatelja - ironizira Politico.
No, postoji i jedan problem s ovim planom: "Ne možete dobiti amnestiju za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti", upozorava Christine Van den Wyngaert, bivši sutkinja ICC-a. Ukazala je na presedan u slučaju bivšeg liberijskog ratnog zapovjednika Charlesa Taylora, koji je amnestiran u Nigeriji. Kada je osnovan poseban sud za istragu Taylorove uloge u ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti, amnestija mu je opozvana i osuđen je na 50 godina zatvora.
Soba kod Merkelice u Berlinu
Politico se, nakon humoristične opcije s "couch-surfingom" kod Schrödera, pustio još više "od kraja" pa su počeli razmatrati i neke posebno maštovite ideje. Napominju tako da je Berlin dugo bio magnet za rusku dijasporu - od carista koji su pobjegli od boljševika tijekom Oktobarske revolucije, do članova opozicije koji sada bježe iz Putinove sve carističkije Rusije. A budući da je berlinsko tržište nekretnina pod velikim pritiskom potražnje i jako je teško naći stan, Putin bi mogao razmisliti o tome da nazove bivšu njemačku kancelarku, šale se u Politicu. "Merkel mogla bi imati mjesta za starog prijatelja u svom skromnom stanu. Iako se ona nikako ne može natjecati sa Schröderom u prijateljskim odnosima s ruskim autokratom, uvijek je podržavala Putinovu energetsku politiku i plinovode, a njih dvoje su mogli razgovarati i na njemačkom i na ruskom. Putin će u tom slučaju samo morati ostaviti svoje pse kod kuće", ironizira Politico razmatrajući ovu potpuno nemoguću opciju, da bi tek nakon toga dali mašti da se razbukta i smjestili Putina u - Muskovu koloniju na Marsu!
Muskova kolonija na Marsu
S obzirom da Elon Musk misli da ima odgovarajući "mirovni plan" za okončanje ruskog rata protiv Ukrajine, koji je izazvao bijes Ukrajinaca popustljivošću prema ruskim teritorijalnim apetitima, možda bi osnivač SpaceX-a mogao pružiti Putinu utočište u svojoj koloniji na Marsu, daleko izvan jurisdikcije ICC-a, kažu u Politicu:
"Problem je, doduše, što mjesta na raketama SpaceX-a nisu jeftina, a svi znaju da Musk ništa ne daje besplatno. Dakle, Putin bi morao duboko prokopati po madracima. Navodno bi ga koštalo 55 milijuna dolara da dođe samo do Međunarodne svemirske postaje."