Zapostavljena snaga
Gabričević ne taji da stranku preuzima u trenucima teške krize, otuđenu od ciljane umirovljeničke populacije i s jednim jedinim saborskim zastupnikom koji iz oporbene situacije ne može bogzna što učiniti za stariju populaciju:
- Istina je da u zadnjih desetak godina stalno padamo. Stanje se u zadnje tri ili četiri godine još pogoršalo, pa smo s parlamentarnog kluba zastupnika na pretprošlim izborima pali na dva zastupnika, od kojih je jedan prebjegao Milanu Bandiću, da bismo na posljednjim izborima u sklopu Restart koalicije dobili tek jedan mandat. Jasno je da nešto moramo mijenjati, sad smo doslovce ostali samo glavom iznad vode. Ne želim spekulirati što je razlog potonuća stranke, jesu li to osobni animoziteti, krive procjene ili nešto treće, samo znam da će mi prioritet biti zbližavanje s Maticom i Sindikatom umirovljenika. HSU je nastao iz Matice, umirovljeničke udruge danas okupljaju više od 300 tisuća članova, što je ogromna cifra koju se ne smije ignorirati. Još je nelogičnije što je na posljednje izbore za Sabor izašlo čak 14 umirovljeničkih stranaka. Pokušat ćemo što više njih vratiti pod barjak HSU-a – najavljuje Gabričević koji po preuzimanju kormila stranke 2. prosinca razmišlja i o zaokretu u odnosu s vladajućima:
- Za dobrobit umirovljenika naprosto ne možete djelovati iz oporbene pozicije. Pobornik sam samostalnog izlaska HSU-a na parlamentarne izbore i istog takvog osvajanja saborskih mandata, nakon čega bi izabrani parlamentarci trebali stati uz Vladu kako bi pomogli umirovljenicima. Naši birači nažalost nemaju vremena čekati nove i nove izborne cikluse, prirodnim odljevom će nestati prije nego im se barem malo poboljša standard – smatra naš sugovornik i upozorava na najveće probleme koji muče građane RH treće dobi.
- Svima su oni poznati, umirovljenici nam žive na rubu siromaštva, zadnje usklađivanje mirovina s proračunom je umjesto 3 posto, iznosilo tek 1,41 posto. A i s najvećim usklađenjem, opet bi kaskali. Treba izdržati sva ova poskupljenja, namaknuti novac za režije, skupe lijekove...umirovljenicima bi, osobito u ovo vrijeme pandemije, trebala i bolja ishrana, s više voća i vitamina. A uz sve nevolje, sad ih je spopala i korona, u najrizičnijoj su skupini. Najteže je onima u domovima umirovljenika, odvojenima od obitelji. Jest da mogu s rodbinom komunicirati preko novih kanala, ali to su većinom ljudi koji ne prate moderne tehnologije. Njima je od Facebooka mnogo potrebnija stručna psihološka pomoć i topla ljudska riječ – ističe umirovljeni general.
Sinjanin zaljubljen u Grad
Gabričević priznaje kako je posebno emotivno vezan za Dubrovnik:
- Sjetio sam se mojih Dubrovčana opet prošle nedjelje na blagdan svetoga Nikole. Tog dana 1991. sam zapovijedao 126. Sinjskom brigadom HV-a i obranom mog rodnog Sinja. Kad sam vidio na HTV-u te slike razaranja Dubrovnika, ubijanja ljudi i uništavanja svjetske baštine, užasno sam se osjećao. Nakon događanja 18. studenog u Vukovaru i Škabrnji bilo je jasno da se sličan scenarij sprema i Dubrovniku, no zahvaljujući braniteljima plan agresora je propao, što je preokrenulo tijek rata ne samo u Dubrovniku, nego i u cijeloj Hrvatskoj – kaže Gabričević koji je obranu Grada u okruženju preuzeo u dramatičnim okolnostima ranjavanja zapovjednika Nojka Marinovića. Ujedno je postao i zapovjednik 163. Dubrovačke brigade HV-a po formiranju Južnog bojišta.
- Moje spone s Dubrovnikom su neraskidive, traju godinama, točnije od mog maturalnog rada u Gimnaziji 'Dinko Šimunović' u Sinju. Sjećam se naslova rada, kao da je jučer bilo, zvao se 'Dubrovnik i Dubrovačka Republika'. Već tada sam kao osamnaestogodišnjak zainteresirao za povijest vašeg grada, a onda su me ratne okolnosti dovele u taj divni Dubrovnik. I odmah sam se sjetio podatka da je grad i 1806. bio u sličnom okruženju kao te 1991. Prijetili su mu neprijatelji sa Strinčjere, Bosanku su zauzeli, vrebali iz Komolca, pučanstvo je bilo danima bez vode. S kopna su napadali Crnogorci, a s mora Rusi s mornaricom. Ono što sam kao mladić učio i pisao o Dubrovniku, kao da se ponovilo kroz povijest – veli novi predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika koji se, priznaje,ne osjeća nimalo strano kao bivši časnik u novoj uniformi zaštitnika umirovljenika.
