StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetDUBROVAČKI SLOVENCI

ANDREJ PRELOVŠEK I MARGA KOCMUR Na nekim granicama provjeravali su dokaz o nekretnini u Hrvatskoj, a za virus nas nitko ništa nije pitao

Piše Lorita Vierda
14. svibnja 2020. - 14:23
-Nitko nas ništa nije pitao, dvaput smo pokazali vlasnički list, dokaz o nekretnini koju imamo u Dubrovniku, i bez problema prošli sve granice. Za virus nas nitko nije pitao – pričaju nam naši dubrovački Slovenci, Andrej Prelovšek i Marga Kocmur, nakon što su noć prije sretno iz Ljubljane stigli u Grad, u svoju kuću u Kovačku ulicu.
-Nismo mi prve turističke laste, jer smo podjednako vremena u Gradu kao i u Ljubljani, ali smo prve prekogranične laste – smiju se i prepričavaju kako su se zapravo iznenadili što su sve granice prešli bez osobitih problema. Sad još nema nikoga putem, pa promet teče brže i lakše, stigli su za sedam sati vožnje.

Nitko pojma nema


-Ali ako se ostavi ovakva procedura, a mislimo da hoće iz svima jasnih razloga, a promet će se neminovno pojačati, nitko neće stići nigdje jer će se na graničnim prijelazima čekati do unedogled- uvjerena je Marga. Ovaj put ostat će petnaestak dana, u slučaju da ne stignu nove uredbe o prelasku državnih granica, a ako se u međuvremenu objavi kako će morati u karantenu, pobjeći će prije vremena u Sloveniju.
-Taj informacijski kaos je najgori, jer ljudi pojma nemaju kako i tko može prelaziti granicu, u kojim slučajevima, što smijete, a što ne, koliko smijete ostati, morate li dati potvrdu da ste zdravi i kakvu... Ista je stvar i u Sloveniji i u Hrvatskoj, ali i u Bosni, kažu nam naši povremeni sugrađani.
-Vidjeli smo da su mjere počele olakšavati i odlučili smo – idemo, prikupit ćemo što nam treba pa ćemo vidjeti. I bio je dovoljan tek vlasnički list. Slovenska granica nam je blizu, pa i da su nas vratili doma, ne bismo puno izgubili. Problem je bio što ništa nismo konkretno znali oko tranzita u Neumu, koga god smo zvali nitko nije znao nijednu pravu informaciju, pa smo već bili spremni na trajekt kako bismo izbjegli Neum, ali evo, nije bilo potrebe, prošli smo-, priča Andrej, čija je majka Dubrovkinja, i koji u svojoj kući u Kovačkoj kaže, dulje boravi nego u Ljubljani, pa se i ne smatra 'baš Slovencem'. „U Sloveniji je netko pogriješio i napisao umjesto socijalna distanca-socijalna destinacija, i zato sad svima pričamo da smo mi odabrali našu socijalnu destinaciju - Grad. Andrej je arhitekt – urbanist, dok Marga vodi psihijatrijsku kliniku u Ljubljani, pa joj posao, koji je nažalost, ovih dana sverastući, više ne dozvoljava dulji ostanak u Gradu, iako su Slovenci nešto pribraniji nego Hrvati, i puno pragmatičniji.

Socijalna destinacija


„Ovo ti je maskembal, kad prilaze ovi iz rizične skupine, brzo podigni masku i dobro je! U Sloveniji je nekako drugačija situacija, rijetko ćeš vidjeti bilo koga bez maske, ali eto, i u Dubrovniku svi poštuju udaljenost. Mislim da su se i Hrvatska i Slovenija strahovito dobro snašli u svemu, odlično su reagirali na situaciju, na vrijeme se zaštitili, pa se nadamo da ovo omekšavanje mjera neće ioći baš prebrzo, ljudi smo, pa se lako i prebrzo opustimo i zaboravimo -, priča nam Andrej i dodaje kako su i u Sloveniji, kao i u Hrvatskoj, nakon par tjedana poštivanja preporuka, ljudi masovno počeli izlaziti, prelaziti granice općina, išli u Istru u vikendice,...
-I onda je nastao šou jer je tolika masa ljudi prelazila gdje i kako je htjela, i tad još nisu postojale kazne, samo upozorenje za građane. E onda su krenule kazne za svako kršenje mjera, oko 400 eura, pa su se ljudi onda zbrojili, a i shvatili su da svojim neodgovornim ponašanjem ugrožavaju druge, pa su ta divljanja prestala, i sad se već može prelaziti, uz dosta opreza-. Priča Andrej, a Marga dodaje i koliko je ljudska priroda nepopravljiva.
„Neko su vrijeme ljudi mirno stali doma i čuvali se, ali onda su krenuli lijepi dani, sunce, i kod nekih je taj osjećaj zatočenosti izazvao eksploziju gluposti. Adrenalinski sportaši, poput brdskih biciklista, penjača i paraglajdera krenuli su se masovno glupirati. Vrlo brzo zatrpali su bolnice i ambulante s teškim ozljedama, lomovima kostiju, hitnim intervencijama... Tek tad je postalo strogo zabranjeno raditi te stvari, jer su to činili u najgorim trenucima, kad su nam bolnice bile prepune oboljelih, a sve se drugo otkazalo da sustav ne pukne. Ali izgleda da ne možemo naučiti nikako drugačije nego kaznama i zabranama, to nas, očito, jedino spašava-.
16. studeni 2024 07:30