Premda je freska blaženog Alojzija Stepinca smještenog u paklenu vatru u hramu svetoga Jovana Bogoslova u banatskom mjestu Bela Crkva prebrisana nakon burne reakcije beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara (i nikakve reakcije Katoličke crkve iz Hrvatske), u redovima Srpske crkve ne staju blaćenja kardinala Stepinca, premda je ovakav način prikazivanja osoba i svetaca, bilo u katoličkoj ili pravoslavnoj praksi dosad nezabilježen, piše Slobodna Dalmacija.
Tako je episkop Ksenofont prije nekoliko dana u manastiru Bogorodice Mlekopitateljice u Novim Kozarcima nanovo izvrijeđao i Stepinca i Katoličku crkvu.
- Govorio bih o jednom tužnom događaju koji se dogodio u skorije vrijeme, u Beloj Crkvi. Postoji ruska crkva i u njoj oslikane freske koje je radio Užičanin, brat imenom Zoran Selaković. Oslikao je divne freske, a na jednom mjestu oslikao je fresku Strašnog suda i fresku s vječnim mukama. Iz tog ognja pomalja se veliki zločinac i heretik Alojzije Stepinac. Netko je to vidio, netko je to snimio. Brat Zoran naslikao je upravo ono o čemu vladika Nikolaj govori, sedamsto tisuća jasenovačkih mučenika i onim mnogima našim stradalima na raznim stratištima.
Znamo tko su bili "nadahnitelji" tih zločina ustaških, za koje su kako kaže vladika Nikolaj, dobili pohvale iz pakla i iz Rima. "Nadahnitelji" su upravo bili Hrvati, heretici rimokatoličke crkve na čelu s Alojzijem Stepincem koji ne da nije sprječavao, nego je pomagao svojom bezbožnom ideologijom. I naravno, brat Zoran smjestio ga je na mjesto u kojemu pretpostavljamo da se nalazi zbog takvih zločina. Znamo gdje završavaju bezbožnici, kazao je Ksenofont.
Dodao je kako su "Hrvati u Hrvatskoj čuli kako se Alojzije Stepinac negdje 'kupa' u ognju na srpskoj fresci u Beloj crkvi pa se brže-bolje podigli, napisali članke, uzburkali vodu pa su se ti valovi prelili do naše Crkve pa su se naši srpski ekumenisti uzbunili kako će se sada poremetiti bratstvo i jedinstvo".
- Do sada su sudjelovali u tim komisijama, da se utvrdi Stepinčeva uloga u Drugom svjetskom ratu pa se to sve nije završilo, a vidi tamo freskopisca u srpskoj crkvi našeg kardinala i, kako su ga oni proglasili, blaženog mučenika. Kakva crkva, takvi i blaženici. Kakva vjera, takvi mučenici. I naravno, reagira se iz Hrvatske, iz Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj, pa se propituju srpski episkopi i patrijarh što se to događa u Srbiji.
I onda, nećete vjerovati, ni pet ni šest, banatski vladika naređuje popu, a pop naređuje freskopiscu da se fresku preboji. Kada čujemo o takvim događajima, potpuno mirne savjesti shvaćamo i radujemo se zašto pričaju o nama ono što pričaju, zašto su našem svetom starcu govorili ono što su govorili, zašto su ga klevetali i proganjali. Zato što su i proroke prije njega proganjali, zato što su i samog Krista proganjali - naveo je vladika Ksenofont, pozdravljen pljeskom nazočnih klerika i naroda.
Vladika Ksenofont inače je samoproglašeni episkop raško-prizrenske eparhije koja ima paralelne institucije jer je Sabor SPC-a na mjesto episkopa kojeg priznaje imenovao vladiku Teodosija Šibalića.
A Ksenofont je rođen u Hrvatskoj, u Sisku kao Nenad Tomašević, osnovnu školu i gimnaziju završio je u Petrinji, gdje je 1994. godine započeo studij engleskog jezika i književnosti, a 1995. dolazi u Srbiju, te u Prištini nastavlja studije. Kao apsolvent dolazi u manastir Visoki Dečani za iskušenika, zaređuje se za svećenika, a posebno je zanimljiv način na koji je "izabran" za episkopa.
Naime, vladika Artemije Radosavljević kojeg je vrh SPC-a smijenio 2010. godine s čela raško-prizrenske eparhije zbog navodnih financijskih malverzacija, ne prihvaća takvu odluku Sabora te osniva "Eparhiju raško-prizrensku u egzilu", zbog čega mu je oduzet episkopski čin, te je vraćen u status običnog monaha zbog poticanja raskola. Iste godine za episkopa te eparhije Sabor SPC-a bira vladiku Teodosija Šibalića, a Artemije se sa svojim sljedbenicima nastavlja predstavljati episkopom sve do smrti 2020. godine. Artemije je za svog nasljednika testamentom odredio Ksenofonta, a "potvrdio" ga je Savjet eparhije u egzilu u manastiru Lelić u siječnju prošle godine, što ne odgovara kanonima SPC-a po kojima episkope bira Sabor.
Ova eparhija je veoma važna u kolektivnoj memoriji srpskog naroda jer obuhvaća neke od najuglednijih manastira poput Visokih Dečana, Đurđevih stupova, Gračanice i Pećke patrijaršije.