Istrovremeno dok u javnost sve više "cure" podaci iz kriminalističke istrage koja je nastavljena i nakon što su kao osumnjičenici uhićeni otac i sin Antun (46) i Antonio (22) Katušić, kojima je sudac istrage dubrovačkog Županijskog suda odredio istražni zatvor u trajanju do 30 dana, javnost se sve više pita što je povod tako drskoj pljački počinjenoj "u sred bijela dana", ali i zašto, ni nakon spomenutog uhićenja dvojca iz konavoskog mjesta Gabrile, policija još uvijek nije povukla očekivani potez, odnosno zašto nije objavila barem jedan snimak nadzornih kamera neke od brojnih kamera postavljenih na više mjesta na platou ispred upravne zgrade Zračne luke Dubrovnik.
Nepobitna je činjenica kako je velika vjerojatnost da bi netko od građana temeljem detalja, koji bi im na objavljenoj fotografiji privukao pozornost, policiji dojavio neku za daljnji tijek istrage važnu informaciju. Praksa je pokazala kako su takvi detalji, nerijetko, "na prvu" slabo uočljivi, pa i "nevažni za policijske inspektore. Ali, nije isključeno kako bi građane nešto na objavljenim snimkama nadzornih kamera podsjetilo na mnogo važniji detalj, na nešto što bi policiji i pravosuđu pomoglo u uspješnom i bržem okončanju istrage. "Opravdanje" je jedino mogućnost da su kamere, tko zna kojim sticajem okolnosti u spornom trenutku bile isključene, što je scenarij iz fimova "a la Tarantino" i nešto u što ne vjerujemo da se doista i dogodilo.
A sad o povodu drske i po beskrupuloznosti na dubrovačkom području do sada nezabilježene oružane pljačke. Naime, doznajemo kako je povod umrežavanju kriminalaca bio veliki financijski dug jednog od osumnjičenika. Uz to, "logističara" je, nesumnjivo, moralo biti više kako bi pljačka uspjela, ali i da bi motor na još neobjašnjiv način iz Gabrila stigao u 5 km udaljene Čilipe. Istina, uključivanje logističara kao sudionika znači i neminovnu podjelu plijena. No, skoro 700 tisuća kuna ili oko 90 tisučća eura, koliko je prema izjavi glasnogovornika Županijskog suda u Dubrovniku Pera Miloglava utvrđeno da je nestalo u torbi koja je nakon kraćeg hrvanja uz prijetnju vatrenim oružjem oduzeta od zaštitara, predstavlja dovoljno veliki "fond" iz kojeg su se mogli isplatiti i takvi pomagači.
No, dug koji je bio povod pljački očito nije bio mali i možemo samio pretpostaviti po kojem je osnovu nastao. Za pretpostaviti je kako ni vjerovnici nisu bili bez "istinski uvjerljivih", možda i silom osnaženih argumenata. Naši nas pouzdani i dobro upućeni izvori uvjeravaju kako je očito da je porezni dug, koji je visio nad glavom starijeg osumnjičenika, jamačno bio manji od dijela duga koji se odnosio na još uvijek nepoznate osobe. Pitanje je samo hoće li se tijekom kriminalističke te pravosudne istrage koje se vode paralelno i neovisno jedna od druge, među brojnim odgovorima koji se traže, rasvijetliti i dileme na ova dva pitanja.