Svjedok Ivo Lise je nakon pauze nastavio odgovarati na upite branitelja i samim optuženika te je odvjetniku Hrvoju Tokiću koji također zastupa dio oštećenika ustvrdio kako elaborat procjene opasnosti od požara nije postojao niti ga je trebalo izraditi, da je broj protupožarnih aparata bio određen prije njegova zaposlenja 21007. ali su svi radili te da nikad nije vidio finalni projekt niti zna sudbinu primjedbi na protupožarnu zaštitu.
Branitelju prvooptuženog Mata Miškovića, odvjetnik Joško Čeh odgovorio je da je postojao plan zaštite od požara ali od 2011. nije na snazi i zamijenjen je planom alarmiranja, što je dostavljeno vatrogascima, da je rješenjem MUP pogonu Plat određena treća kategorija požarne ugroženosti i da od kad je zaposlen nije došla ni jedna inspekcija MUP-a. Rekao je kako ni inspektori zaštite na radu nisu imali nikakve primjedbe na stropne ploče niti je bilo tko ukazao na opasnost od njih. Rekao je kako ne zna da su od 2007. nadalje bilo kakvi radovi oštetili protupožarne barijere u kabelskom kanalu te da do izbijanja požara nije ni znao za kabelsku vertikalu.
Odgovarajući na pitanja odvjetnika Čeda Prodanovića kao branitelja drugooptuženog Nikolu Rukavinu, svjedok je ustvrdio kako nisu postojali ovlaštenici za zaštitu od požara te pojasnio kako se njegov posao ”preklapa” s njihovim te da nema razloga da ih ne obiše dok rade, ali da su oni odgovorni isključivo za svoj posao. Rekao je kako je uputio pismene primjedbe na projekt, ali nije bio u prilici da odlučuje o usvajanju primjedbi, iako bi doznao koje jesu a koje nisu prihvaćene. No, primjedbe nije slao u središnjicu HEP-a u Zagreb nego svom izravno nadređenom direktoru. Vjerovao je onima kojima je primjedbe uputio i nije provjeravao jesu li izvršene. Lise je rekao kako je zaštita od požara dužnost svih radnika te da je pronašao vanjsku tvrtku koja će pregledati protupožarne aparate. Za sebe je rekao da je stručna potpora poslodavcu te nema vremena provjeravati detalje otvora i evakuacije niti certifikate ugrađenih građevinskih materijala.
Lise je odvjetniku Gordanu Pregleju kao branitelju trećeoptuženog Željka Starmana pojasnio kako je njegovo radno mjesto koordinartor u Uredu direktora HE Dubrovnik koji mi je odredio dužnosti i bez njega ne mogu ići u Plat. Kolege nije tužio direktoru nego samo uputio primjedbe na njih, a dozvole za ulaz u pogon davao je voditelj smjene. No, nije znao tko je pored hitnih službi smio ući u elektranu kad se i nakon što se dogodila tragedija jer su svi bili u šoku. Ustvrdio je kako je otvor u zidu narušavao protupožarnu sigurnost i da ga je trebalo zatvoriti, ali to nije rekao nadležnima jer je riječ o taštim ljudima te može biti neugodno ako se nešto takvo javno kaže. No, to je rekao ljudima kojima je vjerovao da će to napraviti te se stoga ne smatra odgovornim, ali je to ”možda trebao i napisati”. On najviše radi uredski posao, a kontrole treba obavljati građevinska struka, a to je Pero Miletić.
Odvjetniku Janjku Grliću kao branitelju četvrtookrivljenog Ivice Nujića svjedok nije mogao reći točno kad je direktoru Miškoviću postavio pitanje građevinske dozvole i pojasnio kako je to pitao jer je mislio da dozvola treba zbog opsega građevinskih radova i prema Zakonu o građenju. Čudio se kako za HE zakučac treba ta dozvola, a ne i za HE Dubnrovnik, ali odvjetniku nije znao pojasniti razliku u revitalizaciji te dvije hidroelektrane. Ustvrdio je kako nije bio upoznat s izvođenjem radova na stropu strojarnice niti je pitao kolege jesu li ugrađeni nezapaljivi materijali. No, za zid je zaključio kako je protupožaran jer je izgrađen od cigle koja, prema njegovim saznanjima, ne gori. Na kraju je priznao kako ni jednog od trojice kolega (Ivica Goga, Pero Miletić i Gabrijela Mikjel) nije prijavio direktoru jer je Pero Miletić kao jedan od njih bio sin tadašnjeg direktora Iva Miletića.
Umjesto odvjetnika Zvonimira Hodaka danas je petookrivljenog Miljenka Vučića branio odvjetnik Tomislav Kruger kojem je Lise ustvrdio kako pogon u Platu nije bio sektoriziran niti je to bila njegova obveza, dok odvjetniku Tomislavu Matiću kao zastupniku okrivljene HEP proizvodnje kao pravne osobe nije znao reći zašto su mijenjane stropne obloge.
Nakon toga su pitanja svjedoku postavljali optuženici te je Lise odgovarajući Miškoviću rekao kako prigodom obnove nije bilo ozljeđenih niti da su stručnjaci imali primjedbe na protupožarnu zaštitu. Starmanu je odgovorio kako kao inženjer pomorskog prometa nije bio imao zadatak provjere ugrađenih građevinskih materijala i priznao da nikad nije ratzmišljao o stropu i jesu li obloge gorive, a Nujiću je ustvrdio kako su svi zaposlenici bili upoznati s planom evakuacije. Priznao je i to kako Miškovića nije izvijestio o otvoru u zidu jer je on tad već bio u- mirovini!
Na kraju su iskazu svjedoka Iva Lise prigovorili svi branitelji i okrivljenici naglasivši kako je taj iskaz iskonstruiran, što proizilazi iz niza materijalnih dokaza, prvenstveno sadržaja više pravilnika i direktiva EU o protupožarnoj zaštiti, prigovorili su mu izjave kako nije ništa znao o radovima na stropu i da nije postojao ”povjerljivi” razgovor s direktorom Miškovićem. Uz sve to, prigovorili su mu na tvrdnji da je 2009. ukazao na nužnost građevinske dozvole iako je uprava HEP-a odluku o revitalizaciji donijela dvije godine kasnije, naveli su kako mu je iskaz generalno neistinit i usmjeren ka smanjenju njegove osobne nadležnosti i odgovornosti, da je sve nazočne želio uvjeriti kako se nije miješao a zapravo ih je- ”pravio budalama”.
