Više Amerikanaca umire u masovnim pucnjavama nego ikad prije u novijoj povijesti. Nedavnim istraživanjem "The Violence Project" ("Projekt nasilja") ustanovljeno je da se – od svih masovnih pucnjava u razdoblju od 1966. do 2019. – više od pola njih dogodilo od početka novog milenija. Analizirani su podaci iz javno dostupnih izvora podataka, poput novina ili društvenih mreža, piše Slobodna Dalmacija.
Ova studija, jedna od najopsežnijih o masovnom nasilju dosad, pokazuje duboko uznemirujući trend. U posljednjih pet promatranih godina u prosjeku je 51 osoba godišnje poginula u masovnim pucnjavama, dakle moglo bi se reći prosječno jedna tjedno, dok je 1970-ih godišnje u prosjeku poginulo osmero ljudi.
Ovoj sve stravičnijoj bilanci upravo je pridonio zločin u osnovnoj školi Robb u Uvaldeu u Teksasu, s 21 novom žrtvom – 19 učenika u dobi od sedam do 11 godina i dvije učiteljice od 44 odnosno 46 godina. Ubojica je bio 18-godišnjak.
Obraćajući se naciji ne skrivajući frustraciju, predsjednik Joe Biden ukazao je na dosadašnju nemoć ili nevoljkost sustava da se odupre oružanom lobiju, priznajući da se nigdje u svijetu takvo učestalo kao u Americi ne gine u suludim atentatima po školama.
Implicira da je za to krivo američko zakonodavstvo. Naime, kontrola osobnog naoružanja jedno je od najspornijih pitanja u SAD-u. Zagovornicima posjedovanja oružja temeljni argument je, paradoksalno, sigurnost. Po njima, bez oružja građani će biti nezaštićeni od nasilnika, a u krajnjem slučaju i od vlasti ako se ona okrene protiv volje građana.
Propisi o posjedovanju oružja razlikuju se po saveznim državama. Drugi amandman američkog ustava pravna je osnova za "pravo građana da posjeduju i nose oružje". Zakoni koji određuju tko smije posjedovati oružje su savezni, ali svaka država sama određuje smiju li građani nositi vatreno oružje u javnosti.
Uredba o nadzoru oružja iz 1968. (Gun Control Act ili CGA) spada u nadležnost Ureda za alkohol, duhan, vatreno oružje i eksplozive (ATF), a on je dio Ministarstva pravosuđa. ATF također izdaje i dozvole trgovinama za prodaju vatrenog oružja.
Sačmarice, puške, strojnice i prigušivači su regulirani još 1934. National Firearms Actom. Kupovina poluautomatskog oružja je dozvoljena u većini saveznih država, baš kao i potpuno automatskog oružja odnosno strojnica koje su proizvedene prije 1986. godine.
Po CGA-u građanin ili kupac s dozvolom boravka mora imati 18 godina da bi kupio sačmaricu, pušku i streljivo. Ostalo vatreno oružje, poput pištolja, smije se prodavati samo starijima od 21 godinu. Savezne države mogu povisiti dobnu granicu, ali je ne smiju spustiti.
Upravo je predsjednik Biden istakao kako je nešto temeljno krivo u činjenici da 18-godišnji klinac može ušetati u prodavaonicu oružja i nabaviti oružje kojim će potom izvršiti masovni pokolj nevine djece i njihovih nastavnica.
Amandman na Uredbu o nadzoru oružja, donesen 1993., nalaže ovlaštenim prodavačima da obave provjeru potencijalnih kupaca. Oni moraju ispuniti formular ATF 4473 s pitanjima o tome je li osoba bila osuđivana ili zbog nekog drugog zakonom propisanog razloga ne smije posjedovati oružje. Za desetak minuta putem telefona ili preko interneta prodavač će dobiti odgovor smije li zainteresiranom kupcu odmah prodati oružje. U slučaju da iz nekog razloga odgovor ne može dobiti odmah, mora u roku od tri radna dana izvršiti detaljniju provjeru.
Iako se plaćanje kupljenog oružja može obaviti i preko interneta, ono mora biti prvo dostavljeno registriranom prodavaču s dozvolom (FFL) koji provjerava kupca prije nego što mu ga uruči. No, problem je u tome što nije jasno definirano što znači baviti se komercijalnom prodajom oružja.
Prema propisima Ureda za alkohol, duhan, vatreno oružje i eksplozive baš svatko može prodati oružje na internetu, nekom sajmu ili kod kuće ako to nije njegova registrirana poslovna djelatnost. Nego će, recimo, prodati primjerak iz svoje privatne kolekcije. Samo osobe kojima je "primarni motiv" komercijalna prodaja i zarada od prodaje oružja moraju imati posebnu dozvolu koja ih obvezuje na provjeru kupaca.
Ta opasna rupa u zakonu ima i svoj naziv: "gunshow loophole". Pa tako iz jednog istraživanja koje su u 2017. proveli Harvardsko i Sjevernoistočno sveučilište proizlazi da se u jednom od pet slučajeva prodaje oružja kupca uopće ne provjerava.
Pritom samo 12 od ukupno 50 američkih saveznih država traži od kupaca da pri kupovini imaju dozvolu za pištolj. A od njih samo tri – Kalifornija, Havaji i Connecticut – traže dozvole za kupovinu pušaka i sačmarica.
Što se dozvola za skriveno ili otvoreno nošenja oružja tiče, postoje razlike od države do države. Većina saveznih država zahtijeva ih za nošenje pištolja, ali neke ipak dopuštaju građanima da pištolj nose i bez dozvole.
No, niti jedna savezna država ne traži dozvolu za nošenje pušaka i sačmarica. Samo New Jersey i Massachusetts propisuju da ljudi koji ih nose pri sebi imaju tek neki osobni dokument ili identifikacijsku oznaku oružja.
U svemu ovom treba tražiti razloge za učestale masovne pucnjave u Americi, zbog kojih često izbijaju javni prosvjedi te se poziva na strože provjere pri prodaji i druge kontrole vatrenog oružja, uvriježene u drugim zemljama. No, takve inicijative nikako da uspiju, prije svega zbog jakog otpora u kojemu prednjače republikanci.