Felipe Perrone je zaključio rano jutros nastup na Olimpijskim igrama u Parizu. Španjolska šesta, Grčka je s 15:13 bila bolja u utakmici za peto mjesto. Kapetan Španjolske, kojem su ovo bile pete Igre, krenuo bi prema miks zoni, te svlačionici, ali zovu ga navijači. Pozitivno je odgovorio na svaku njihovu zamolbu, dijelio autograme, slikavao se s njima.
Neki dan smo pričali, kad je porazom od Hrvatske u četvrtfinalu ostao bez mogućnosti osvojiti olimpijsku medalju, što mu jedino nedostaje u karijeri bogatoj trofejima i medaljama, a s obzirom kako mu je 39 godina, je li ovo oproštaj od kapice reprezentacije?
- Hoćeš iskreno, hoću što prije biti na Korčuli, i kad tamo budem, tad ću razmišljati o svemu što sam ovdje proživio, i ne samo Parizu, te ću donijeti odluku što ću dalje. Ali, moram biti na Korčuli da o tome razmislim… - kaže vaterpolski Messi.
Podsjetili smo ga što je rekao prije četiri dana: Svjedoci ste kako to isto pitaju jednog Luku Modrića, zatim Rafaela Nadala, a to nije lagana odluka…
- Previše je tu emocija. Nije to kao kad ideš promijeniti posao, već trebaš promijeniti život. Znam kako taj trenutak dolazi, a je li sad, za šest mjeseci, za godinu dana, još ne znam.
Španjolska ne može bez njega, izbornik David Martin ga gotovo ne odmara u najvažnijim utakmicama, a i kako bi kad on još uvijek igra ‘k‘o zmaj‘. Dakle, može Perrone, može!
- Hvala! Hvala! Uf, tko doživi Olimpijske igre, zna koje su to emocije. I unatoč 39, i unatoč tome što nismo uspjeli osvojiti ove godine i treću medalju nakon naslova prvaka Europe igrajući u Gružu i Zagrebu, te bronce u Dohi, unatoč tome što su ovo bile moje pete Olimpijske igre, i u Parizu sam uživao kao malo dijete što sam ovdje. Pazite, 13.000 navijača je na svakoj utakmici, pa tako je bilo i na našoj utakmici protiv Grčke za peto mjesto, a igralo se u 9 ujutro. To je nevjerojatno za naš sport. Ovako na prvu, kvalitetan turnir, jak, kvaliteta igre vrlo dobra. Bilo je nekih problema sa sucima, nažalost, ali atmosfera na utakmicama, ponavljam, kvaliteta igre, cijelog turnira, odlična, baš odlična.
Ostale su još dvije utakmice, tko će osvojiti broncu (Mađarska ili SAD), te u 14 sati finale Hrvatska – Srbija.
- Govorim ovo kao prijatelj većine hrvatskih igrača, reprezentativaca, s dosta njih sam živio u Dubrovniku igrajući dvije sezone za Jug, s nekima i u Barceloneti, te PRO Reccu, sretan sam što su u finalu. Ponosan sam što sam prijatelj tih sjajnih igrača, koji su ujedno sjajni ljudi. Neću se upuštati u prognoze. Srbija također ima sjajnih igrača, one koje sam imao priliku upoznati su također odlični ljudi, a naravno, ne mogu ja kontra srca. Hahaha, zar ja nisam s Korčule, je li tako – razvukao je osmijeh Perrone, hrvatski zet.
Kapicu s brojem 10 u kojoj je igrao protiv Grčke držao je u ruci. Nije je nikome poklonio, a što je znao napraviti na prethodnim utakmicama.