StoryEditorOCM
VaterpoloVLASNIK PET OLIMPIJSKIH MEDALJA

Najuspješniji svjetski izbornik posljednjih deset godina, uspješan i kao igrač, Jugov veliki dužnik iz 2013., Dejan Savić: ‘Nažalost, naši glasovi se ne čuju...‘

Piše Tonči Vlašić
22. veljače 2022. - 15:40
NEMA ŠTO NEMA

Dejan Savić rođen je 1975. godine. Osvojio je kao igrač pet europskih trofeja, s Partizanom Kup pobjednika kupova, Super kup i LEN-a kup, s PRO Reccom Super kup, a sa Sintezom LEN-a kup. Bio je prvak SRJ (Partizan), prvak Španjolske (Barceloneta) i prvak Rusije (Sintez), osvajao nacionalni kup u tri države sa četiri kluba ((Partizan, Barcelona, Barceloneta i Sintez), a kao reprezentativac vlasnik je srebra i dvije bronce s Olimpijskih igara, zatim ima zlato, srebro i dvije bronce sa svjetskih prvenstava, tri zlata i dva srebra s europskih prvenstava, zlato i broncu u Svjetskom kupu te četiri zlata i srebro u Svjetskoj ligi.

Kao trener s Crvenom zvezdom je bio prvak Europe, osvajač europskog Superkupa, dva puta prvak Srbije i dva puta osvajač kupa Srbije, a kao izbornik Srbije tri puta je bio europski prvak, dva puta osvajač Svjetske lige, pobjednik svjetskog kupa, svjetski prvak i dvostruki olimpijski pobjednik.

Vratio se Dejan Savić u klupski vaterpolo, nije napustio kormilo reprezentacije Srbije, već je 'rupu' u radu s reprezentacijom popunio vrativši se u Crvenu zvezdu. Prvi zadatak na njezinoj klupi imat će ovog utorka u Gružu, u euroligaškoj utakmici protiv Jug Adriatic osiguranja.

Zaželio sam se utakmica svakih sedam dana, pa i češće. U zadnje dvije godine zbog korone u Australiji nije održana ni nacionalna liga, koja traje po sedam dana, a na prste mogu nabrojati koliko smo odigrali službenih utakmica s reprezentacijom. Međutim, i da ih je bilo više, opet je to malo. Rijetka su okupljanja reprezentacije, a meni je, iskreno, nedostajao ovaj adrenalin, ova nervoza zbog utakmica koja je prisutna kad si trener u klubu, svakodnevni rad – rekao je u ljeto 2021. godine Elvis Fatović, koji je nakon više od deset godina na klupi reprezentacije (hrvatske – pomoćnik Ratku Rudiću, australske – izbornik od 2013. godine) odlučio ponovno raditi u klubu (CNA Barceloneta). Je li to razlog zbog čega ste prihvatili ponudu Crvene zvezde iako vi niste odlučili napustiti klupu reprezentacije Srbije?

- U jednom velikom postotku - da, a razlog leži i u odgađanju Svjetskog prvenstva za drugu polovicu lipnja. U svojoj glavi sam imao zamisao kako ću raditi s reprezentacijom od kraja ožujka, travanj, te svibanj kad je trebalo biti Svjetsko prvenstvo. Svi znaju kako i treneri trebaju trenirati, učiti, ne samo igrači, a bogami trebali bi i suci. Ako se ne radi, ispada se iz ritma, gubi se osjećaj i da ne bi došlo do toga, sve to su bili razlozi zbog čega sam se odlučio vratiti u Crvenu zvezdu, ponovno raditi u klubu.

Legendarnom Ratku Rudiću je uvijek bilo malo reprezentativnih okupljanja, klupski treneri s druge strane 'vrište' zbog toga, najviše bi voljeli da nema nikakvih reprezentativnih akcija tijekom klupske sezone. Što kaže o tome najuspješniji izbornik u posljednje vrijeme, a koji je sad opet i trener u klubu?

- Nisam ni protiv jednog, a ni protiv drugog. Klupska sezona, pogotovo u Europi, izuzetno je važna, ali važne su i reprezentativne akcije. Ne može jedno bez drugog, jedno drugo vuče. Ono što je zanimljivo je taj 'prokleti' kalendar, to je nešto o čemu uvijek mi treneri pričamo, treneri reprezentacija, ali i treneri klubova. I odmah da budemo jasni, nikad oni koji su slagali kalendar, govorim o međunarodnom kalendaru, nisu pitali nas trenere što mislimo, a kamoli igrače. I onda imamo problem. Dovoljno je pogledati ovogodišnji kalendar natjecanja, kako klubova tako i reprezentacija - i to onih najvažnijih za klubove, ali i onih najvažnijih za reprezentacije. Puno, puno toga je 'nabijeno' između rujna 2021. kad je počela klupska sezona i rujna 2022. godine kad će u Splitu završiti Europsko prvenstvo. Dakle, imamo godinu dana bez odmora, imamo dvanaest mjeseci s nevjerojatno velikim brojem utakmica. I onda, koliko jedno vuče drugo, toliko i koči. Takav kalendar koči razvoj mladog igrača. Pogledajte samo regionalnu ligu, svaki klub ima više manje po nekoliko divnih mladih igrača, kako u Hrvatskoj tako u Crnoj Gori, tako i u Srbiji. Ti mladi igrači skaču iz utakmice u utakmicu. Nema se vremena za individualni rad s njima, a bez toga se ne može naprijed. Vaterpolo se ne može uspoređivati s košarkom, ako uzimamo u obzir najveći nivo, Euroligu. U košarkaškoj Euroligi su sve izgrađeni igrači, klubovi nemaju u svojim ekipama igrača s 18, 19 godina koji su, a što je slučaj u vaterpolu, okosnica klubova. Neću raditi usporedbu s NBA ligom gdje igrači igraju samo jedno natjecanje, nemaju tijekom klupske sezone reprezentativne akcije, a klupska sezona im traje, i to onim najboljim klubovima, koji odu najdalje u doigravanju, sedam mjeseci. Nadam se kako se može, barem koju godinu, onu kad nema Olimpijskih igara, napraviti kompromis po pitanju Regionalne lige, da se kompletna igra ljeti.

image
Dejan Savić na treningu u Gružu
Tonči Vlašić

Kako komentirate činjenicu da se klupski prvak Europe odlučuje u 48 sati, i kako u tom vremenskom periodu treba odigrati tri jake utakmice?

- Prvo, imamo završni turnir s osam klubova, osam od ukupno šesnaest koliko ih je u skupinama Lige prvaka. Prvo bih to komentirao. Polovica klubova igraju završni turnir. To je katastrofa. Samo to je katastrofa, a još je veća kad se zna što prethodi tom Final 8. Nemojte zaboraviti nacionalna prvenstva! Negdje se igra na dvije, a u većini slučajeva na tri dobivene utakmice, i to se treba zaključiti, gledamo sad ovaj novi kalendar, u svibnju. Nakon toga ide ta završnica Lige prvaka. Netko će odigrati 14, 15 utakmica za mjesec dana. To je nevjerojatno! I onda nakon iscrpljujućeg domaćeg prvenstva dolaze tri velike utakmice za odlučiti tko je klupski prvak Europe. Idemo dalje, nakon što dobijemo odgovor na pitanje tko je klupski prvak Europe, ulazimo u reprezentativni program jer 20-ak dana nakon Final 8 europske Lige prvaka počinje Svjetsko prvenstvo, koje je ove godine u Budimpešti, a nakon toga imamo još jedno veliko natjecanje s reprezentacijama, Europsko prvenstvo u Splitu koje kreće krajem kolovoza.

Igra se zbog gledatelja, kad se nakon skupina igralo do kraja po kup sustavu, doma, vanka, tribine su bile pune.

- Da, to je bilo dobro. Da, zašto opet ne igrati tako iako ja nisam protiv završnog turnira, ali Final foura, međutim, Final foura u kojem finale nije dan nakon polufinala, već da između te dvije utakmice ima jedan slobodan dan.

Final four je dobar kad se igra u Srbiji, Mađarskoj, Hrvatskoj...

- Dobro, stoji, zna se kako smo Hrvatska, Crna Gora i Srbija odlični organizatori, ali loši gosti, te od nas nema sreće kad netko drugi organizira završnicu, a ne netko od nas. Nažalost, naši glasovi se ne čuju... Uglavnom, da ne zaboravim istaknuti kako vaterpolo nije poput nogometa, košarke, rukometa. Priprema je drugačija. Trening u vodi zahtjeva dosta više utrošene energije, a nakon toga i više vremena da se sportaš oporavi, i zato sam protiv Final 8, zato ističem kako je loše kad u mjesec dana odigrate 14, 15 utakmica...

Ima li što ljepše nego igrati vaterpolo pod vedrim nebom?

- Nema dileme što je dobro, sjećam se kako je 90-ih, kad je prvenstvo Srbije te Crne Gore odigrano ljeti, to bio pun pogodak. Imate i primjer kod vas, 2020. su natjecanja zbog korone, kad su otpale Olimpijske igre, odigrana ljeti. Imali ste pune tribine.

Osim kad su Olimpijske igre, je li rješenje da ostala velika reprezentativna natjecanja budu u velikim, zatvorenim bazenima (dvoranama, kao što je to bilo u beogradskoj Areni 2016., kao što će to biti ove godine u splitskoj Spaladium Areni), kad je hladnije, a kompletnu klupsku sezonu igrati na otvorenom, početi krajem proljeća, zaključiti je u ranu jesen.

- To je to.

image
Dejan Savić je kao izbornik dva puta bio na Olimpijskim igrama, i oba puta je osvojio zlato (Rijo 2016. i Tokijo 2021. godine)
Tonči Vlašić

Prvi zadatak nakon povratka u Crvenu zvezdu imate u Gružu protiv Juga?

- Prvo, uvijek volim doći u Hrvatsku, u Dubrovnik, u Gruž, i to ne krijem. Treba reći kako je Crvena zvezda imala uspone i padove, promjene trenera, probleme koji su svima dobro poznati. Moje je mišljenje da gore ne može. Sad što se očekuje, kad se priča o spašavanju sezone, treba biti realan, ali ovi momci zaslužuju bolji tretman, to prvo, a drugo, neku sigurnost koju do danas nisu imali, te da probamo spasiti sezonu. Do kraja sezone su dva i pol mjeseca. Možda možemo nekome 'zagorčati' život.

Crvena zvezda je dobila iznenađujuće Novi Beograd, lijepa je za vašu novu momčad bila protekla subota.

- Bio je to jedan ozbiljan pomak, prvenstveno rezultatski, koji je donio sad vjetar u leđa svima. Naravno, nekad takve stvari mogu biti opasne, jedan takav rezultat može prevariti. Zbog toga treba biti čvrsto na zemlji.

U sezoni 2012./13. gubili ste kao trener Crvene zvezde od, po mnogima, najjačeg Juga u povijesti, uvjerljivo u obje utakmice u skupini, ali ne i u finalu završnog turnira u Beogradu.

- To se ne zaboravlja. Ako me pitate kako smo uspjeli, pogledajte statistiku i povijest natjecanja te ćete doći do zaključka kako su u većini slučajeva prvaci oni koji su bili domaćini završnice. Mi smo te 2013. godine imali veliku prednost domaćeg terena, navijače uz sebe na tom završnom turniru, ali taj jedan naslov prvaka Europe Crvene zvezde se ne može usporediti s četiri naslova Juga, s više od 60 trofeja koliko je osvojio Jug... Sjećam se ja dobro otvorenog Gruža, atmosfere koja je krasila utakmice Juga. Za sve nas koji smo u vaterpolu, Jug je jedan od najbolje organiziranih klubova, Jug je brend.

28. prosinac 2024 00:37