Prvi zadatak je bio – otplivati 1,9 kilometara. Start je ispred Hotela Parentium Plava Laguna.
- Krug oko Plave lagune, iz jedne uvale do druge – kaže Ana Lučić, 23-godišnja Dubrovkinja.
Tranzicijska zona se nalazila ispred Hotela Molindrio Plava Laguna, i tu je Ana prestala biti plivačica, obukla biciklističku opremu, sjela na bicikl i krenula. Drugi zadatak – 90 kilometara vožnje biciklom.
- Vozili smo po autoputu, po dionici Istarskog Ipsilona. Bila je zatvorena jedna traka. Mi na biciklu, u drugoj traci auti, naravno, brzina im je bila ograničena. Kad se tom dionicom vozi u autu, ne osjetiš uspone i padove, ali kad se voziš na bicikli, nije lako. Uz to puhao je vjetar... Inače, trebalo doći do autoputa, a taj zadatak je bio također težak. Velika uzbrdica – naglašava Ana.
I opet natrag do Hotela Molindrio Plava laguna...
- Da, nakon 90 kilometara vožnje biciklom me je čekala posljednja, trkačka dionica.
Zadatak broj tri – 21 kilometar.
- Trčali smo do centra grada, dva kruga.
Kiša je padala dan, dva uoči trećeg izdanja Plava Laguna Ironman 70.3 Poreč.
- Bojala sam se kako će biti mokro, klizavo, ali na dan natjecanja je bilo sunce. Sunčano, ali dosta hladno.
Ono najvažnije je – Ana je bila najbolja u svojoj kategoriji, natjecateljice od 18 do 24 godine, te se uspjela kvalificirati na Svjetsko prvenstvo Ironman 70.3, koje će se za godinu dana, 8. i 9. studenog 2025., održati u španjolskoj Marbelli.
- U Poreču su se dijelile dvije ulaznice za SP u svakoj uzrasnoj kategoriji, a ja sam u svojoj bila najbrža. U Veneciji, u svibnju, sam prvi put nastupila na jednom Half Ironmanu na kojem je mjesto među tri najbolje donosilo nastup na SP-u. Bila sam treća u svojoj kategoriji, ali sam doživjela na kraju diskvalifikaciju zbog bicikle. Suci su procijenili kako sam napravila pogrešku. Ja mislim kako nisam, ali bilo pa prošlo. Ne bih se vraćala na to, pogotovo sad nakon što sam uspjela ostvariti cilj – kaže Ana.
Trenira svaki dan.
- Nema odmora. Redovito radim. Što da vam rečem, ne osjetim težinu olimpijskog triatlona, a to je 1,5 kilometar plivanja, 40 vožnje biciklom, te 10 kilometara trčanja.
Ana se triatlonom počela baviti prije četiri godine. Početak je bio u Triatlon klubu Dubrovnik, te uz trenera Andreja Višticu, a kad je upisala Građevinski fakultet u Zagrebu promijenila je dres – članica je Swibira, a trenerica je Željka Šaban Miličić, koja joj je ujedno izravna konkurentica za najviši plasman.
Ana je bila apsolutna prvakinja Hrvatske u sprint akvatlonu, na državnim prvenstvima osvajala medalje u standardnom akvatlonu, u sprint triatlonu, u sprint duatlonu...
- Ove godine sam bila treća u olimpijskom triatlonu, i ne mogu, kad je riječ o rezultatima na državnim prvenstvima, biti previše zadovoljna. Loša godina. Utjecala je na to ozljeda koljena, zatim obveze u školi. Što da vam rečem, jednom sam držala u ruci skriptu, pripremala ispit kad su zvali na start. I tako sam zatvorila skriptu deset minuta prije starta, ali sam tijekom natjecanja razmišljala samo o ispitu – priznaje Ana, koja je punih trinaest godina branila boje Plivačkog kluba Jug. Nakon toga je nastavila plivati, ali i trčati, i ne samo to, već i voziti biciklu. I tako svaki dan, bez odmora, samo što ne zapliva, ne trči i vozi biciklu s knjigom u ruci.
Ciljeva je bulikan. Jedan je sad ostvarila. Iduće godine će u ovo vrijeme pričati kako joj je bilo u Španjolskoj na Svjetskom prvenstvu u Ironman 70.3.