Nastup na Europskom prvenstvu je bio glavni cilj ove godine. Nakon svakog prethodnog natjecanja, državnog prvenstva, međunarodnog turnira, razmišljali smo o njemu. Međutim, nije sve bilo po planu, a sve zbog jedne ozljede, istina male, ali ozljede zbog koje sam mjesec i pol dana bila bez treninga. Međutim, nakon toga, svaki dan po dva puta dnevno trening. Eto, isplatilo se - istaknut će Ivana Šutalo, judašica Dubrovnika, europska mlađe senorska prvakinja u kategoriji preko 78 kilograma. Svoj najveći uspjeh ostvarila je prije neki dan na EP-u u Tel Avivu. Iako, kaže, nije sve ove godine išlo po planu, ipak je rezultatski sve napravila kako treba. Prethodno: seniorska prvakinja Hrvatske, dva puta najbolja na Europskom seniorskom kupu, osvojila je zatim prvu medalju na jednom IJF-ovom Grand Prix-u (bronca) te stigla do prvog mjesta na europskoj rang listi.
- Cilj sam znala: želim biti prva, želim napokon tu zlatnu medalju. Znate, meni je ovo bila zadnja prilika u ovoj konkurenciji. Ovo je moja zadnja godina da sam mlađa seniorka. Do jučer uvijek blizu, ne samo u ovoj konkurenciji, prije u kadetskoj i juniorskoj, ali nikad prva. Otišla sam s velikom željom na EP uzeti to zlato. Rekla sam sebi: Ivana, ‘pogini’ ako treba, ali samo dođi do zlata. Zatim, bila sam čitave godine, unatoč toj silnoj želji, mirna u glavi. Koncentrirana. Do jučer nije bilo tako i do jučer sam ja sebi bila najveći problem. Sad kad sam uspjela, kad se zna koliko sam truda uložila, kako sam trenirala, smatram kako sam zaslužila ovo zlato.
Pet godina traje Ivanin niz osvajanja medalja na velikim natjecanjima. Prvu veliku medalju osvojila je u Poreču 2012. godine. Bila je europska doprvakinja.
- Da, pet godina, ali niti jedno zlato, točnije, niti jedno u pojedinačnoj konkurenciji. Bila sam europska prvakinja ekipno. I kad sam to postigla bio je fenomenalan osjećaj, međutim, nakon toga nisam mogla reći: ‘Najbolja sam u Europi’ jer je to bio uspjeh ekipe, svih nas. Da, tek sad mogu reći: ‘Najbolja sam u Europi!’.
Nakon zadnjeg nastupa u kadetskoj konkurenciji postavljalo se pitanje može li biti uspješna i među juniorkama, nakon oproštaja od juniorskog staža pitanje: može li ostati u vrhu i u mlađe seniorskoj konkurenciji?
- Da, sad opet krećem takoreći od nule. Iduće godine je moja prva prava godina u seniorskoj konkurenciji. Naravno, već sam nastupala u seniorskoj konkurenciji, ali svi ti nastupi do jučer su bili priprema za sutra. Sad je to sutra stiglo. Nema više nazad. Sad je samo naprijed. Glavu gore. I gurat koliko se može.
Tko je pratio prvenstvo u Izraelu, prvenstveno polufinalnu borbu, mogao je vidjeti kako se Ivana bori protiv suparnice koja je dosta viša od nje.
- Ha, ima ona dva metra visine. Inače, protiv nje sam se borila na EP-u u Poreču 2012. godine. Bila je i tada jedna od suparnica na putu do finala. Međutim, to što sam je tada dobila, to je trebalo zaboraviti. Četiri godine su puno. Gledam po sebi. Ja sam napredovala u ove četiri godine, dosta sam bolja nego u Poreču, starija, iskusnija. Tako i ona. Kod svakog sportaša postoji određen strah od suparnika. Uspjela sam taj strah potisnuti, gurnuti u stranu. Rekla sam sebi: Ivana, ti ideš po zlato, ona je samo jedna prepreka na tom putu, koju trebaš preskočiti kako bi došla do svog cilja.
Spomenuli smo tu polufinalnu borbu iz razloga što će takvih susreta s višom i težom suparnicom biti ubuduće napretek. U drugim kategorijama, recimo, do 78 kilograma, znaš što možeš očekivati, koliku i kakvu suparnicu...
- Dok to ne možeš u kategoriji preko 78 kilograma. Tako je to kad si u kategoriji, koja nema ograničenja, jedna od lakših. Sad u Izraelu su sve tri suparnice bile teže od mene. Recimo kako se većina judašica u kategoriji preko 78 kilograma vrti između 100 do 110 kilograma, ali ima i onih judašica koje su dosta teže. Njemica, koja je u vrhu, ona ima 148 kilograma. Ispadne na kraju kako u ovoj mojoj kategoriji ima nekoliko kategorija. To jest veliki problem, međutim, kad te zapadne takva suparnica, koja je dosta teža od tebe, onda je taktika u prvom planu. Takva suparnica je u pravilu manje pokretljivija. To su u većini slučajeva starije i iskusnije protivnice... Ma, što sam već rekla, sad sam na početku samo što sad znam, što me čeka budući sam već nastupala u seniorskoj konkurenciji. Stoji, tada sam bila mlađa te nije bilo straha jer to su stariji, pa što bude. Tada je bilo: Ivana, eto ti prilika učiti. Ako izgubiš, nema veze, ako dobiješ, tad je odlično. Sad će biti drugačije. Ako izgubiš, bit će: aaa, Ivana, to je loše jer je to sad tvoja kategorija. Bit će sigurno teže prihvatiti taj poraz ako se dogodi.
U prvoj seniorskoj godini nema rezultatskog imperativa i kad se govori o ciljevima, spominje se 2020. godina i Olimpijske igre u Tokiju.
- Bilo bi lijepo izboriti nastup na Olimpijskim igrama. Recimo kako će prve dvije godine biti priprema za zadnje dvije godine u kojima će se biti: što napraviš, napraviš. Tada se konta svaki bod. Ne znam točno među koliko ih treba biti za nastupiti na Olimpijskim igrama, postoje i pozivnice, ali je jasno kako treba biti u samom vrhu da bi se nastupilo na najvećem i najvažnijem natjecanju. Očekujem kako će moja generacija, to su rođeni 1994. godine, te 1995., a tu su još Tena Šikić, Barbara Matić, zatim Zlatko Kumrić, uspjeti izboriti nastup u Tokiju i ne samo nastupiti na najvećem natjecanju, već tamo otići s nadom kako se može napraviti još više. I kad spominjem tu moju zlatnu generaciju, kako je neki nazivaju, ne mogu da ne spomenem kako je i generacija Ive Oberan odlična. To potvrđuju i njihovi rezultati. Vjerujem kako smo mi bili poticaj Ivi i njenoj generaciji, kako je njezina generacija vidjela da smo mi uspjeli te kako to onda mogu i oni. Mi to nismo imali. Sve što smo mi napravili je većini slučajeva: prvi put u povijesti. Tako je i s ovim zlatom u Izraelu. Osvojila sam prvo zlato u povijesti za Hrvatsku na mlađe seniorskom prvenstvu Europe. Mi smo ljestvicu postavili dosta, dosta visoko, a vjerujem kako će nova generacija nju podići još više. Pazite, judoke iz Rusije i Francuske dominiraju, godinama je tako i tako će biti i dalje. To je zakon velikih brojeva, činjenica kako je judo u tim državama nacionalni sport, koji okuplja daleko veći broj djece. Međutim, u tom društvu je sad Hrvatska. Prije ždrijeba ćete sad čuti od drugih: nemoj samo da izvučem Barbaru Matić, ne samo Zlatka Kumrića, ne Ivanu Šutalo.... To je potvrda kako
smo sad u vrhu.
Četiri godine do Olimpijskih igara u Tokiju, puno ili malo?
- Recimo, dovoljno. Ponavljam, sad će biti: ili jesi, ili nisi. Sad će se vidjeti jesmo li uistinu došli u vrh svjetskog juda. Možeš imati sto medalja s kadetskih, juniorskih i mlađe seniorskih Prvenstava, ali ako nemaš seniorsku, onda to nije to. Seniorska medalja je vrh. Samo to se pamti.
Zar ćeš baciti sve ove medalje koje si osvojila do danas na velikim natjecanjima, europskim i svjetskim prvenstvima?
- Ha, ha, ha... Neću, neću.