Slika koja će se pamtiti. Iva Oberan na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja Svjetskog kupa. Zlatna medalja oko njenog vrata. Ruka na srcu. Zagrebačkim Domom sportova zasvirala je Lijepa naša u njenu čast.
- Neopisivo – kaže Iva.
- U tom trenutku možda još nisam bila svjesna kakav sam uspjeh ostvarila.
Dobila je svih pet borbi, dobila je u polufinalu prvu nositeljicu, a u finalu aktualnu europsku prvakinju do 23 godine.
- Nakon ždrijeba nisam gledala što me čeka ukoliko budem uspješna u borbi. Poslije prve dvije pobjede, a pogotovo nakon treće, bila sam uvjerenja kako mogu do medalje. Prije borbe u polufinalu s Kosovarkom, prvom nositeljicom, koja me je dobila u Gospinom polju na Europskom seniorskom kupu, nije bilo straha. Naprotiv. Znala sam koje su njezine prednosti. Što moram napraviti kako bi ovaj put ja dobila borbu.
Uspjela je, kao i u finalu u kojem je dvije sekunde prije kraja bacila zlatnu s mlađe seniorskog EP-a.
- Bio je ovo moj peti, šesti turnir u ovim okolnostima, bez gledatelja, međutim, osjetilo se kako se ovaj turnir održava u nas, kako smo na domaćem terenu. U Pragu sam imala podršku preostalih nekoliko reprezentativaca, a sad u Zagrebu sam osjetila podršku ljudi iz organizacije, naših sudaca na turniru, ostalih reprezentativaca, njihovih trenera. Stvarno su navijali, pogotovo u polufinalu i finalu... Ne mogu vam reći koliko mi je puno značila njihova podrška.
Prije gotovo tri mjeseca osvojila je broncu u Pragu, njezino prvo pobjedničko postolje na turniru seniorskog Svjetskog kupa. Taj uspjeh joj je donio nastup na Europskom seniorskom prvenstvu u Lisabonu. Pobjeda na startu, zatim poraz...
- Poljakinja, koja me je dobila, ide na Olimpijske igre u Tokijo. Osvajačica je svjetskih medalja. Njoj trideset godina. Iza nje brojna velika natjecanja.
Dojam je bio kako je Iva u toj borbi žurila, kako je 21-godišnja članica Župe dubrovačke i hrvatska reprezentativka 'izgorjela' od velike želje da baci suparnicu.
- Meni je to bio debi, a njoj tko zna koja takva borba u karijeri. Imala je više iskustva, dosta više.
Ivin otac Ivan, koji je sad bio uz tatami u Zagrebu, koji je svojoj kćeri dijelio savjete uoči, i za vrijeme borbi, presretan nakon uspjeha. Istaknuo je, Ivo je trebao jedan ovakav rezultat da vidi kako može jer ona zna judo.
Sjetili smo se njegovih riječi od prije nekoliko godina, nakon prvih Ivinih uspjeha: 'Pitajte je što joj je najveća želja, o čemu non stop mašta. To je nastupiti na Olimpijskim igrama! Hoće li uspjeti, to ne znam. Bilo bi super kad bi uspjela, ali nema dileme kako će učiniti sve kako bi uspjela'.
- Olimpijske igre u Tokiju? Ne, ne, već se zna tko ide na njih, ali bilo bi lijepo nastupiti na idućim.
Iduće su u Parizu 2024. godine. Brzo će i to.
- Nadam se nastaviti s uspjesima i na većim natjecanjima od ovog u Zagrebu, kako bi osigurala nastup u Parizu. Vjerujem kako će se taj moj san ostvariti. Nadam se kako će me ozljede zaobići, i, ništa, nastavljamo dalje radit. I dalje sam u Zagrebu. Slijedi nam kamp. Imat ću u ova iduća četiri dana priliku na njemu naučiti nešto novo. Svaki kamp, pogotovo nakon velikog natjecanja, prilika je trenirati s najboljima, te ih upoznati. Proučiti kakvi su. Pomogne to kad ih sretneš na nekom natjecanju. Znaš što te čeka.
Iva je u posljednje vrijeme radila u Gospinom polju. Trenira s reprezentativcima Judo kluba Dubrovnik 1966., pod paskom Matea Semiza, dođe i otac Ivan, koji je 90-ih bio u vrhu hrvatskog juda, državni prvak, pojedinačno i ekipno. Kao reprezentativac Hrvatske nastupao je na Europskom prvenstvu, Svjetskim vojnim igrama, a nakon toga bio uspješan na Svjetskim policijskim igrama (trostruki prvak).
Iva je za razliku od svog tate, koji je judo počeo trenirati s 13 godina, tatami upoznala već s pet godina. Već s jedanaest je osvojila prvu medalju na državnom prvenstvu. Bila je 2010. godine treća u uzrastu djevojčica. Državna prvakinja je prvi put postala 2014. na mlađe kadetskom prvenstvu. Potom ju je krenulo. Ne samo na državnim, već i na velikim natjecanjima prvo s kadetskom, a potom s juniorskom reprezentacijom. Ponosna je vlasnica srebra i bronce s Europskog ekipnog kadetskog prvenstva, zatim srebra sa Svjetskog kadetskog prvenstva, te bronce s Europskog juniorskog prvenstva. Osvajala je u to vrijeme medalje na kadetskim Europskim kupovima, potom na juniorskim i seniorskim, a sad je počela nizati uspjehe i na turnirima Svjetskog kupa. Prag bronca, a Zagreb zlato. Nastavi li, vrlo brzo bi je trebali gledati i na Grand Slamovima.
Sjetili smo se još nekih riječi Ivana Oberana: 'Je li netko bolji, je li netko zna bolje tehniku, neću o tome, ali njezin voljni trenutak je čudo. Ona ne bi izlazila iz dvorane. Živi 24 sata za judo!'
Danas, nakon trijumfa u Zagrebu, Ivan, primajući čestitke sa svih strana, dodat će: Nema tu nikakve filozofije. Nepostoji drugi put do uspjeha nego rad, rad i samo rad, a Iva je veliki radnih. Neumoran.
