Počeo je suditi 2015. godine. Prvo natjecanje u Zagrebu. Svake godine treba, priča, položiti pismeni, a tri su kategorije sudaca u hrvatskom judu, ‘C‘, ‘B‘ i ‘A‘. Sudac početnik je u ‘C‘, poslije napreduješ.
Svaka kategorija je zahtjevnija.
- Za ‘C‘ na pismenom moraš imati najmanje 80 posto točnih odgovora, za ‘B‘ 85 posto, a za ‘A‘ 90 posto.
Svako malo se treba dokazivati, opravdati znak suca na odijelu, a nitko, naravno, nije zadovoljan stajati u mjestu, već želi napredovati. Dakle, treba svako malo pokazati kako si bolji. Tako je i on položio za ‘B‘ suca, a zatim za ‘A‘.
- U sedam godina sam sudio sva državna prvenstva, čak i kadetski kup u Zagrebu, međunarodno natjecanje, te nekoliko manjih međunarodnih turnira u Sloveniji.
Svake godine svaki Savez može poslati najviše dvojicu svojih sudaca na ispit za međunarodnog suca. Ne više. Međutim, neke godine ne pođe niti jedan. Ove godine je prijavio Dominika Žanetića, koji je priliku iskoristio. Položio je za kontinentalnog suca. Međunarodna judo federacija je organizirala polaganje u Celju, na Europskom kupu.
- Petak je bio pismeni, subotu i nedjelju sam sudio borbe pred komisijom.
Nakon svega oglasila se Komisija. Na diplomu upisala – položio. Osim nje Dominik je dobio grb i kravatu sa znakom IJF-a. Od sad će u njoj suditi i domaća natjecanja. Hrvatska ima desetak međunarodnih sudaca, a Dominik je dijete Judo kluba Dubrovnik 1966., koji se može pohvaliti s četiri svoja člana s grbom IJF-a, a s čime se malo koji europski klub može pohvaliti.
- Profesor Vinko Pančevski je bio prvi iz Dubrovnika sa znakom IJF-a, potom su Klara Mitrović i Igor Janković položili za međunarodne suce, i to su oni napravili i onaj posljednji korak, te su suci s ‘A‘ licencom IJF-a. Kao kontinentalni sudac sad mogu suditi Europske kupove, ne mogu natjecanja najveće razine. To mogu samo oni s ‘A‘ licencom.
Tko ne zna, Dominik je unuk ‘oca dubrovačkog juda‘, legendarnog Andrije Habulina. Pokojni djed, pet godine je prošlo od njegovog odlaska, sve je u familji zarazio judom, tako i njega.
- Sa 6 godina sam počeo trenirati judo. Imao sam jednu pauzu, pa sam se opet vratio na tatami. Odlaskom na fakultet u Zagreb sam se oprostio od natjecanja, ali ne i od juda, te sam počeo suditi i učiti za trenera – kaže 29-godišnji Dominik.
Finuo je Kineziološki fakultet, usmjerenje, naravno, judo.
- Danas sam vanjski suradnik na fakultetu u Zagrebu i trener u Judo klubu Panda. Prije sam bio trener u Zagrebačkoj judo školi. S obzirom na taj prekid kad sam trenirao, već dvadeset godina sam u judu.
Tu će i ostati. Sad s grbom IJF-a, međunarodne judo federacije. Naravno, kako što se 2015. nije zadovoljio s grbom suca Hrvatskog judo saveza ‘C‘ razreda, neće ni s grbom najniže razine međunarodnog suca. Želja je jednog dana suditi na najvećim natjecanjima, biti tamo gdje je desetljećima kao trener bio njegov legendarni djed Andrija Habulin.
