Vrijeme prolazi. Deset godina je kako nas je 22. veljače 2011. napustio Zvonko Radovanović, vrhunski atletski stručnjak, u trenutku smrti i predsjednik Atletskog kluba Dubrovnik.
- Bio je sjajan trener, ali i veliki čovjek, vedar, uvijek nasmijan. Takvog ćemo ga pamtiti – rekao je njegov veliki prijatelj, Josip Karačić, dugogodišnji atletski djelatnik, jedno vrijeme predsjednik Atletskog kluba Dubrovnik. Godinama je Karačić sudionik Du Motiona. Trči utrku zidinama u spomen na Zvonka Radovanovića, koji je u Dubrovnik za trenera došao 1. siječnja 1988. godine nakon što je radio u velikim atletskim klubovima bivše država te bio izbornik reprezentacije bivše države na tri velika natjecanja, između ostalog i na Olimpijskim igrama.
- Ne, nije se bio zasitio atletike, već mu je Dubrovnik, koji nije imao nikakvih uvjeta za atletiku, što nema nažalost ni danas, bio izazov, kako u takvoj jednoj sredini ostvariti rezultate. U tome je i uspio. Pamtit ćemo sredinom 90-ih državno seniorsko prvenstvo u Zagrebu, na Maksimiru, u finalu na 100 metara tri atletičarke Dubrovnika, štafeta na pobjedničkom postolju, Nikoleta Ribar u skoku u dalj među kandidatima za nastup na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine – zapisali smo sjećanje Karačića, koji se Zvonka sjeća i kao odličnog atletičara, koji je u mlađim uzrastima bio prvak u sprintu u bivšoj državi.
Ostalo je zapisano prije deset godina, opraštajući se od legendarnog atletskog trenera, kako je do posljednjeg dana, iako teško bolestan, mislio o klubu. Razmišljao, hoće li klub opstati, hoće li ići dalje. To se pitao, te je sam napisao spisak ljudi koje treba zvati. On je početkom 2011. počeo, a, kako je istaknuo Karačić, oni su nastavili.
- Okupili smo se, izabrali novo vodstvo. Živjet će, moj Zvonko, i dalje tvoj Atletski klub Dubrovnik. Vodit će ga tvoja djeca, oni koje si naučio ne samo atletici, oni kojima si bio drugi otac, i vjerojatno će oni dočekati onaj tvoj san o atletskoj stazi u Dubrovniku kada će po tom tartanu trčati neki novi klinci. Mi ćemo se potrudit da trče jedan Zvonkov memorijal, a tada će se mladi sigurno pitati: Tko je bio Zvonko Radovanović? Pričat ćemo im... Hvala ti Zvonko! - rekao je Karačić opraštajući se krajem veljače 2011. od Zvonka Radovanovića.
Nažalost, atletika ni danas nema uvjete, ne samo u Gradu Dubrovniku, već u niti jednom dijelu najjužnije hrvatske županije. I dalje slušamo o atletskoj stazi u Lapadu čijom ćemo izgradnjom biti u mogućnosti organizirati atletske priredbe, državna i međunarodna natjecanja, ali tko god zna koliko je potrebno prostora za atletsko borilište zna kako za to na tom prostoru nikad nije bilo mjesta.
U deset godina od smrti Zvonka Radovanovića čekamo doznati gdje je moguća izgradnja atletskog borilišta, koja je to lokacija. Gospino polje, s obzirom kako se neće maknuti stanica za tehnički pregled, to nije. I dok je tako, teško će se ispuniti želja o Zvonkovom memorijalu, atletskoj službenoj priredbi u Dubrovniku, a nas će, nažalost, između ostalog i dalje na legendarnog atletskog trenera podsjećati i činjenica da se niti prvenstvo osnovnih i srednjih škola u atletici ne može održati u našem Gradu i našoj Županiji.