Maro Franić: ‘Jedna je za Đuku, druga je za Duba! Sad idem po Dijamantnu kacigu za moju Irenu, i to će onda biti to!‘

Krajem 2021. ušao je u društvo velikana, osvajača Zlatne kacige. Tri godine poslije napravio je korak naprijed, te je u kući zlatnih Hrvatskog auto i karting saveza u društvu onih koji su osvajali prestižnu nagradu više od jednom. 

Maro Franić je do druge Zlatne kacige stigao u najkraćem mogućem roku. Tri godine nakon što je zaslužio prvu, koju je također osvojio zahvaljujući tri trijumfa u nizu (Zlatna kaciga se dobije ili tako, ili za ukupno pet naslova).  

Član je Dubrovnik Racinga od 2000. godine, prije toga je na svoj auto lijepio naljepnice Auto kluba Kono Racing, i to na Fiat Ritmo, koji je kupio s Nikšom Stahorom. Tako je počelo. Skupila se balica s Konala, kupili auto, upalili motor, te krenuli. Poslije ih je pod svoje uzeo Dubravko Čikor, pomogao i Niko Pulić, a svi skupa odveli su Auto klub Dubrovnik Racing do uvjerljivo najuspješnijeg hrvatskog kluba na krugu i na brdu.

- Alo, 31 naslov u 31 godinu postojanja kluba – razvukao je osmijeh Maro, koji nije prvi Franić sa Zlatnom kacigom. Njegov mlađi brat Đivo je to priznanje osvojio 2020. godine, dakle, tri kacige za braću Franić u zadnjih pet sezona. 

Maro i Đivo Franić

Tonči Vlašić/

Pulić i Čikor su bili dugo jedini vlasnici Zlatne kacige s hrvatskog juga, a onda su braća Franić ispisali povijest hrvatskog automobilizma. Prva braća sa Zlatnom kacigom, i to su to uspjeli u dvije različite discipline! Đivo na brdu, Maro na krugu. 

- Jedna je za Đuku, Željka Đuratovića, ova je za Duba, Dubravka Čikora – kaže Maro nakon svečanosti u Zagrebu, te dodaje.

- A sad je cilj osvojiti i treću, a treća donosi Dijamantnu kacigu. Ona će biti za suprugu Irenu! – istaknuo je 49-godišnji Dubrovčanin, koji je 2020. bio, to se ne zaboravlja, najbolji sportaš grada Dubrovnika kad je bio pojedinačni prvak Hrvatske na krugu, a s klubom prvak Hrvatske na krugu i na brdu. 

Prvu pobjedu u karijeri ostvario je na brdskoj utrci na Nuncijati prije 27 godina, 1997., vozeći Fiat Ritmo 130 TC. Iduće godine je bio prvak CEZ-a na krugu, a to mu je, uvijek ističe, najveći uspjeh. 

- Bit će teško osvojiti još jednu Zlatnu kacigu. Ha, nisam više mlad, ali se ne dam. Do kad ću voziti? Kad uzmem Dijamantnu kacigu, to će biti to – naglasio je.