Detaljnije stručnjakinja navodi u svojoj knjizi ”Dubrovački komini”:
- Danima uoči Uskrsa pripremala su se razna jela. Na Veliki petak mijesile su se teharice i pinca. Teharica je kruh načinjen od tri duge trake tijesta spletene u pletenicu. Usred pletenice stavljala bi se kuhana crvena jaja ili bijela ako je kuća bila u koroti. Teharice su se pekle i nosile na čast - rego samo za Uskrs. Čast se nosila i za druge blagdane najprije paroku, učitelju i liječniku, potom prijateljima. Osim teharica pripremao se slatki kruh pinca, koji nosi vjersku i blagdansku poruku. Kako bi pince uspjele domaćice su znale nekoliko puta tijekom noći premijesiti tijesto. Cijelu noć bi kisnule, a pekle su se u zoru sljedećeg dana. Prije pečenja obvezno je valjalo na tijestu načiniti križ. Mijesile su se samo za Uskrs, a tada bi svi komini vonjali po vodi rusatoj koja se dodavala u tijesto. Taj je slatki kruh važan dio uskrsnog obrednog jela pa se i njegovoj pripremi posvećivala veliku pozornost. Ponosne su bile one domaćice čije su pince uspjele lijepo imbufati i ispeći se u zlatno-žutu rascvjetanu balotu, ističe Ničetić te nastavlja:
- Bio je običaj da se teharica, pinca, bokunić sira, malo soli, oguljena jaja, i to za svakog ukućanina po jedno, slože u košičiće koji se ukrase grančicama masline, lovora i pokojim cvijetom, a sve se prekrije izvezenim bijelim ubrusom. Tako se pripravljen košić nosio najčešće na uskrsno jutro u crkvu na blagoslov. Prije svečanog objeda nakon molitve svi bi ukućani uzeli malo blagoslovljene hrane. Svečana, bogata trpeza s prigodnim tradicionalnim jelima uvijek je pridonosila veseloj atmosferi i raspoloženju, napisala je Ničetić.
Prisjeća se Ničetić kako su pinca i teharica za sobom nosili i čar cjelogodišnjeg iščekivanja i to u vremenu kada je svako jelo više prijalo upravo zato jer nije bilo dostupno svaki dan. Također zanimljivo je kako je dubrovački naziv za pincu ”fogaca”. Na pitanje na što treba obratiti pažnju prilikom kupnje pince, Ničetić odgovara:
- Ja bih uvijek kupila kod nekog slastičara koji radi freške a rijetko kad bi kupila ovu kupovnu koja može danima trajati. Bolje su uvijek domaće od kupovnih u kojima ima mnoštvo aditiva kako bi dugo zadržale svježinu i dugotrajnost.
Ako i sami želite biti izdvojiti vremena i sami napraviti "fogacu", donosimo ričetu Jadranke Ničetić:
Sastojci:
1/2 kg namjenskog brašna za dizana tijesta
1/2 žličica soli
1 kocke svježeg kvasca (3 dkg) ili 2 vrećice suhog kvasca
1,5 dl mlijeka
2 cijela jaja
2 žutanjka
18 dag šećera
1 vanilija šećera
1 nagratana korica limua
1 nagratana kora naranče i sok
2 žlice ruzolina (liker od ruža)
10 dag maslaca
1/2 dl ulja
Premaz:
žutanjak i pola bjelanjka
15-ak kockica šećera u kocki
Priprema:
Maslac i ulje otopiti na laganoj vatri, jaja, žutanjke, šećer, vaniliju, naribanu koru limuna i naranče, sok od naranče, ruzolin dobro smiksati.
U smjesu jaja dodati otopljenu masnoću i još malo miksati.