Naš sugrađanin Željko Raguž, direktor Luke Dubrovnik, vratio se iz Katra gdje je s prijateljima bodrio našu nogometnu reprezentaciju u spektakularnoj utakmici protiv Brazila. Kaže da mu se dojmovi još nisu slegli:
- Do Dohe sam s prijateljima putovao čarterom iz Sarajeva preko Dubaija. I opet sam se uvjerio da sportski uspjesi najbolje promoviraju Hrvatsku. A i dresovi. Ništa tako dobro ne spaja kao nogomet, stvarno nema čovjeka iz bilo kojeg kutka svijeta koji, kad vidi dres s kvadratićima, ne spomene Modrića. Nema te turističke zajednice ni kampanje u svijetu koji se mogu zamijeniti s nogometom. A što više Vatreni napreduju, to se više ‘gugla‘ o zemlji u kojoj se strašno malo ulaže u sport i sportsku infrastrukturu. Pobjeda protiv Brazila, te finale u Rusiji koje sam također pratio, to je nešto izvan obiteljske sreće najljepše što sam doživio!
Raguž kaže kako nakon Argentine, nije isključen ponovni odlazak na finale. O katarskim domaćinima kaže:
- Uz ljubaznost pamtim da je to jedna od najsigurnijih zemalja koju sam posjetio. Da, nemaju prevelike demokracije, što je nekad dobro, nekad loše, ali je kriminal 0 posto i možete hodati kako i gdje želite, taksist vam neće naplatiti više jer ako se gost potuži, on mora odmah napustiti Katar i više mu nema povratka! Zbog takvog straha nema kriminala i to svi govore, a uvjerio sam se i osobno: kofer bih ostavio ispred aerodroma i otišao se nekom javiti, a prtljaga bi me čekala nakon 10 do 15 minuta, iako ju je mogao ukrcati bilo koji od stotine taksista. Ako kome što i nestane, to je prije od protivničkih navijača nego od zaposlenika ili domicilnog pučanstva - ističe dubrovački ljubitelj nogometa.
Naš sugovornik naglašava kako su se navijači dosta družili i proveli nezaboravne zajedničke trenutke:
- Zajedno smo bili svi, iz cijele Hrvatske! Za sve navijače postoji trg veličine Lapada na kojem je fan zona s kafićima, pubovima i restoranima gdje smo znali da ćemo susresti najviše naših navijača. Drugdje u Katru nije bilo ni približno tako mnogo naših navijača kao u fan zoni gdje smo se intenzivno družili.
Raguž je pun pozitivnih dojmova, ali ističe i onaj koji, kao negativan, najviše upada u oči.
- Cijene smještaja i prijevoza avionom porasle su 5 do 6 puta! Soba za dvije osobe bila je 100 eura, a sad je 500 do 600 i još si sretan ako je uopće nađeš! A hotela u Dohi ima koliko ti duša hoće! I svi kapaciteti su rezervirani, a vjerojatno bi i kod nas bilo tako da smo domaćini! No, stisli smo se i vrijedilo je. Mi smo bili trojica u ekipi, tako su skupno putovali i mnogi drugi. Možeš naći jeftiniji prijevoz i hranu, ali su cijene karata i prijevoza skočile do neba. Tko je tu prošao dobro, mogao je za relativno male novce uživati u Svjetskom nogometnom prvenstvu, ali je takvih bilo vrlo malo. Najbolje je prošao onaj tko je imao nekog poznatog u Dohi te je kod njega spavao, a tako ušteđen novac trošio je na provod. No, malo je bilo takvih! - zaključuje putnik s Mundijala.
