-Uz animirani film ne stigneš se baviti ničim drugim, srećom raznolike su stvari koje on podrazumijeva, pa imaš osjećaj da se baviš sa 1001 stvari. Ali paralelno radim i kao freelancer u produkciji igranih filmova i serija - priča nam ova gradska djevojka koja već dugi niz godina Zagreb smatra drugim domom. U malom studiju Zagreb filma stvara čaroliju koju prolaznici kroz Novu ves često svrate poviriti i oduševe se.
- Količina predanosti, fokusa i izdržljivosti kod stvaranja animiranog filma mjerljiva je valjda s trčanjem maratona. Sam proces traje minimalno 3 godine, stvaraš svijet iz nule, izrađuješ sve - od frižidera do tepiha, od lutke, njenog kostima do lišća na drveću. Samo snimanje je tour de force, za 1 sekundu filma potrebno je 24 fotografije faza pokreta. U tjedan dana izanimira se oko 7 sekundi animacije. I tek onda kreće postprodukcija gdje sve to skupa oživljava u pravom smislu. Što da ti kažem, evo 3 godine radimo 12 minuta filma (i još spadamo pod bržu ekipu) - smije se Antonia.
Najbrži od najsporijih
Odakle uopće interes za animiranjem, otkad je to počelo? Jesi li kao i mnogi drugi, baš znala da ćeš se time baviti, ili si imala neke druge planove?
- Pa od djetinjstva sam veliki filmofil, najdraže mjesto tada mi je bila Star Wars videoteka u Lapadu gdje sam odrasla, u kojoj smo brat i ja bili inventar. U srednjoj umjetničkoj školi Luke Sorkočevića bila sam na slikarskom odjelu i u nekom trenutku smo radili animaciju koja mi je bila otkriće, a taman se na Likovnoj akademiji u Zagrebu otvorio odsjek za animirani film i nove medije. I to je bilo to. Spoj slikarstva i filma, eksperimentiranje s izrazom, proširenje načina stvaranja. Bio je to više neki instinkt i znatiželja, koja evo godinama ne jenjava."
Da se vratimo na novi animirani film u izradi, Republika mu je u središtu...o čemu se točno radi?
- Film "Carrus navalis" je simbolička satira koja govori o ljudskim vrlinama i društvu. Rađen je u tehnici stop motiona tj. lutka filma koji je dosta različit od crtane animacije. Traje 12 minuta i inspiriran je Dubrovačkom Republikom. Radnju nose povijesno utemeljeni karnevalski likovi koji su u vrijeme karnevala bili plaćenici od strane Republike i čiji je posao bio da kanaliziraju nezadovoljstvo puka i da ismijavaju kneza i senat. Puk je nakratko osjećao da ima pravo glasa. Radnja filma nije smještena u Dubrovnik već u neodređeni svijet, ali Knežev dvor, Sponza, Katedrala, prepoznatljivi su u filmu. Republika mu je žila kucavica, ali govori o strukturi društva i vrlinama koje Platon postavlja kao esencijalne za funkcionalno društvo. Interesantno je da je 98 posto ekipe filma iz Grada - direktor fotografije Srđan Kokanov, kostimografkinja Zjena Glamočanin, scenografkinja Stephanie Milina, Ivana Krile, Karla Begušić, Mihaela Prišlić, genijalna ekipa bez koje ne bih mogla snimiti ovaj film. Ovdje se šale s nama da su Dubrovčani došli proglasiti novu filmsku republiku, a i sad nas već razumiju kad kažemo saket ili balančana!"
Što sve moraš napraviti kako bi uopće startala?
-Početak svega je pisanje i razrada scenarija i projekta koji uključuje vizualna rješenja, storyboard i koncept filma. Kada projekt prođe na natječajima za financiranja, izrađuje se 3D animatik, što je svojevrsni film prije filma u kojem se unaprijed rješavaju timinzi i montaža. Zatim se izrađuju lutke, scenografija, rekvizita, kostimi, i onda se kreće u snimanje i animaciju. Izrada svake lutke traje oko mjesec dana (u filmu ih je oko 25). Lutka film je jako sličan igranom filmu jer zahtijeva prostor studija, rasvjetu, kameru, ekipu, jedino eto glumce/lutke možeš ostaviti na 2 mjeseca pa ih naći u istoj poziciji kad se vratiš. I ne moraš ih hraniti.
Snimljeni materijali idu u postprodukciju, izrađuju se glazba i zvučna kulisa, i napokon sve ide u finalnu montažu. Cijeli taj proces trajao je preko 3 godine, i film će službeno biti gotov do jeseni. Prvotno će ići na festivale po hrvatskoj i svijetu, a kada to odradi vjerujem da ćete ga moći vidjeti i na televiziji."
Skidam kapu za hrabrost
Jasan je odabir Zagreba za napredovanje, razvoj, istraživanje i posao, Dubrovnik još uvijek ne nudi priliku za to...?
- U Zagrebu sam 15 godina, a za Zagreb Film radim kao freelancer već nekih 7. U Grad idem kad god uhvatim priliku, (usput, mama, sretan ti rođendan!), osim ljeti, iskreno, pregužvovito mi je. Srećom zadnjih godina radim u produkciji za našu Ambasadu Film, s kojima sam radila na Igri prijestolja i velikom broju projekata koji su se snimali u Gradu, pa bi zbog posla često morala biti u Dubrovniku na mjesec - dva, i to mi je bilo savršeno. Žao mi je da Dubrovnik malo žešće ne ulaže u taj neprekidni rad i razvoj u kreativnim industrijama, jer imamo genijalnih umjetnika i kreativaca koji ne mogu upogoniti sav svoj potencijal. Ali se trude, i moj naklon svim kolegama umjetnicima koji su se odlučili vratiti, živjeti i stvarati u Dubrovniku."
Je li animirani film ono u čemu bi htjela ostati? Koliko ti to pruža motiva za rad, zadovoljstva, je li to za tebe TO?
- Animirani film mi je alat za izražavanje, i dok god je u službi mojih ideja i onog sto želim, iskomunicirat ću ga i koristiti. Priče koje stoje u pozadini svega su ključne, sami alat kojim ih prenosimo publici manje je bitan. Ne usuđujem se reći da je bilo što TO, jer onda bih stavila točku i prestala istraživati i eksperimentirati, a mislim da je to najbolje gorivo za svako stvaralaštvo.
Nije to još TO, dok ne kažem sve što imam za reći, a kažu da mogu puno pričati!"