Marija Pajić, rođena Zagrepčanka, nedavno je metropolu zamijenila životom na krajnjem jugu Hrvatske. U Dubrovnik se preselila sa suprugom i sinom, a ova novinarka nije samo promijenila adresu u osobnoj iskaznici, nego i onu poslovnu. Ne radi, naime više iz Krapinske 45 na zagrebačkoj Trešnjevci, gdje je hrvatska podružnica RTL-a, već joj je sada nova redakcija postalo dubrovačko dopisništvo ove televizije. Zaokret se dogodio i u temama koje obrađuje, pa tako Marija odnedavno više ne šeta glamuroznim crvenim tepisima, a spektar tema koje pokriva uistinu je širok: od švercanja droge preko granice, preko morskih pasa na Pelješcu pa sve do gorućih problema poput liječnika kojih nedostaje svakog dana sve više.
Vatrica nasred boravka
Kako je došlo do toga da se preselite u Dubrovnik?
- Htjeli smo stvoriti dom, biti doma za nas je najljepši osjećaj na svijetu pa kada smo birali između zagrebačkog stana u magli i velike kuće s dvorištem i parkom za našeg sina s 350 sunčanih dana godišnje, odgovor je bio posve logičan. Suprug je također poslom vezan za Dubrovnik i more, kao i svaki Dalmatinac naravno ne može živjeti bez mora, a ja bez asfalta mogu preživjeti iako jednom mjesečno dolazim u metropolu po dozu svojih najmilijih s kojima sam živjela posljednjih 35 godina.
Je li vam bilo teško donijeti tu odluku?
- Zapravo i ne, da sam proteklih mjeseci naplaćivala pitanje “Kako ti je živjeti u Dubrovniku?” barem jedan euro, bila bih milijunašica. Nažalost, nisam. Kažem, vodila sam se time da idemo tamo gdje je lakše, sunčanije. Mi Zagrepčani se lako naviknemo na “pomalo” đir.
Što to Dubrovnik ima, a Zagreb nema? I obrnuto...
- Dubrovnik ima tu neku srčanost i sunce, a Zagreb društveni život zimi i centralno grijanje. Isprva mi je bilo čudno da u siječnju u najjužnijem gradu Lijepe naše radi jedan kafić i možda pola jednog restorana, no evo sad sam se već i navikla. Jedino na što se nisam navikla su peći, kamini i grijalice i činjenica da ne mogu zimi doma hodat u kratkim rukavima. Zimogrozna sam i nema što nisam upalila doma da se zagrijem. Još malo i zapalit ćemo vatricu nasred boravka.
Kako Dubrovčani reagiraju kad čuju “kaj”?
- Mislim da je bolje pitanje kako ja reagiram kad čujem svog sina koji se rodio u Zagrebu kad kaže “Mama đe ideš?”, “Dodaj mi šugaman” ili “Pazi, skalin”. Često se zezam da smo mi doma dvojezični jer ja i dalje pričam zagrebački, u smislu ja govorim stepenica, vilica, ručnik, a oni svoje. Za sada se razumijemo.
Osim po pitanju adrese napravili ste zaokret i u poslu. Sada ste dio informativne redakcije RTL-a. Je li vam nakon dugo godina bavljenja estradnim novinarstvom ova promjena predstavljala izazov?
- Oduvijek težim napretku, ne podnosim stajanje u mjestu. Jedino ako spavam. Dobiti priliku da budem dio vrijednog kolektiva kao što je RTL Danas na čelu s urednicom Željkom Marijanović je samim time i priznanje mom dosadašnjem radu i trudu. U informativnom programu općenito ima mnogo kolega koje veoma cijenim i svaki dan učim od njih. I naravno, primam dobronamjerne savjete.
’Exkluziv’ me ‘odgojio’
Kako izgleda jedan vaš uobičajeni radni dan u dubrovačkoj redakciji RTL-a?
- Kao i kod valjda svakog novinara na svijetu – snimatelj Dario Korić i ja započinjemo kavom u kafiću ispod redakcije, sjedamo u automobil i krećemo. Nakon terena ulazimo u montažu. Super su mi dubrovački kolege i baš su me dobro prihvatili, iako nisam “njihova”.
Nedostaje li vam “Exkluziv” u kojem ste imali i svoju rubriku “Modni sud”? Po čemu ga najviše pamtite?
- “Exkluziv” me ipak “odgojio”, tamo sam provela doslovno svoju mladost. Stvarala ga pa svojedobno i uređivala, tamo sam stekla divne prijatelje s kojima se i danas čujem i družim. Nedostaje mi možda taj šušur crvenog tepiha jer ipak to je prije bila moja svakodnevica, ali svako životno razdoblje nosi svoje čari pa tako vjerujem da sam sada zrela za neke nove pobjede i uspjehe.
Prije nekoliko mjeseci izrekli ste “sudbonosno da”. Mediji su vas tada prozvali hrvatskom Jennifer Lopez. Kako ste reagirali kad ste to vidjeli?
- “Umrla” sam od smijeha, a vjerujem da su se i čitatelji dobro zabavili. Dobro da J.Lo to ne čita pa da nije digla tužbu za širenje dezinformacija.
Je li se sin Ivo naviknuo na promjenu?
- Ivo je legenda, njemu je svugdje dobro, divan je dječak i najveća sreća mi je što sada u Dubrovniku provodim puno više vremena s njime i mislim da je to zapravo moj najveći uspjeh i nagrada.
Otvoreno ste pričali o tome kako ste imali tešku trudnoću. Što biste savjetovali trudnicama koje u ovom trenutku čekaju prvo dijete i bezbroj im se pitanja vrti po glavi?
- Da se opuste i uživaju. Ako su kao ja te sreće da nisu one trudnice iz magazina koje idu na porod s frizurom i manikurom, i to je okej. Samo pozitivno i bit će sve dobro.
Razmišljate li o drugom djetetu?
- Eventualno kad se vratim na kilažu koju sam imala prije prvog. Ako nastavim ovim tempom tamo negdje za 10 godina. (smijeh)
Koliko vas je promijenilo majčinstvo?
- Toliko da manje spavam, bolje se organiziram i kuham svaki dan. Evo ovaj mjesec sam pročitala Tri praščića 22346 puta i još sam dobre glave, znači postala sam i strpljiva. U svakom slučaju, nabolje!