Stradanja u prometu mladih vozača i pješaka, prečesta su pojava. Nažalost jedva da koji vikend prođe bez toga. Kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji i u cijeloj regiji.
Ponukana time Milica Radovančev napisala je tekst "I šta sad, roditelji?" i dala dozvolu BalkansPressu da ga objavi.
"Kad se otima za igračku u vrtiću – dođu mama i tata i viču malo i na odgojiteljicu i na tuđe, ono loše dijete koje kvari njihovo i ne da mu se igrati. Jer, njihovo je zlatno! I tada s ponosom u očima gledaju mezimca!
Kad se potuče s drugim učenikom u školi – dođu tata i mama, zaprijete kome treba, ucijene, samo da im zlato bude sigurno u školi, pa taman i da je krivo, da je prvo započelo i da ugrožava druge. Ima i ono sva prava kao i sva djeca! I dalje se cakli ponos u očima jer takvog genija svijet nije vidio!
Kad počne bježati sa satova u srednjoj, psovati profesore i siledžijski tretirati učenike – dođu mama i tata i objasne svima da je sad u osjetljivim godinama, da ga nitko ne razumije i da nikako nije kriv što ga svi izazivaju! Ponos su odavno zaboravili, ali mama i tata nisu umorni, ne, jedino oni ne odustaju, tako i treba biti!, piše Milica Radovančev za Noizz.rs i BalkansPress.
Kad jedva završi srednju, upišu ga mama i tata na privatni fakultet jer zašto da se muči s državnim kad će isto postići s puno manje rada! Neće mama i tata priznati da su propustili od svog mezimca stvoriti čovjeka, neće da vide kako nema ni znanja ni volje ni za što. Još uvijek ima nade!
Sada već uveliko uzima očev dobar auto bez pitanja, jer već s 15 je počeo izlaziti a da nikome ne govori gdje (a, tko bi ga i smio pitati). Ima preko 20 prometnih prekršaja, ali tata ima prijatelja u policiji i to se zataškava.
Što će sin, mlad je, svi smo mi bili mladi i pravili gluposti! Već sada može izdržati dosta alkohola na nogama, ma prvi je kad se pije, a već s 15 je počeo piti iza škole. On je lud, on je brz i svi tako vole biti u njegovoj blizini, jer je cool!
Gdje ste bili kada je trebalo?
I tu su tragovi kočenja, neka krivina koja, gle čuda, do tada nije bila tu, tu je vrisak i bol. I tu je smrt.
I bio je dobar, fin dečkić iz ulice, nikad nije pravio probleme, primjeran đak i dobar drug!
Laž! Jedna za drugom jer o pokojniku samo najljepše, naročito kad je mlad!
Muka mi je. Što lažete? Zar ne mislite na svu tu djecu koja će opet tako pijana da sjesti za volan? Zar ne mislite da sve toliko smrdi i truli u ovoj silovanoj Srbiji da je dosta prikrivanja. Sad je gotovo! On je mrtav! I sad počinje! Sad treba reći, vikati na sav glas da to tako ne može i ne treba!
Gdje ste, mame i tate? Ne usuđujem se dirati u vašu bol, ali zašto plačete sad? Kako ste dopustili da vam kći od 15 bude zvijezda splavova i kafana? Zašto umirete od smijeha kad vam sin priča dogodovštine kako je pijan radio neku puno ludu stvar s prijateljima? Zašto je ne pitate gdje je krenula u tako kratkoj suknji i golih sisa u utorak, a sutra se ide u školu? Zašto dopuštate da vozi vaš auto, a tek je položio i ne trepnete kad pritisne gas malo jače? Zašto sad plačete?
Djeca nam se lože na osione debile, djecu pjevača i pjevačica koja ni sa čim drugim nisu zaslužila da budu poznata osim što su djeca već navedenih! Djeca bi da nam budu kao i oni! Piju dok se ne onesvijeste, pristaju na poniženje i kal samo da ih ne bi odbacili! Čemu ste ih to učili? Pa vi ih ispraćate u kafane s riječima da se dobro provedu.
‘mama prepumpana pevaljka, tata pokojni kriminalac‘
Fino društvo, primjerna djeca, a u društvu dilera i nekontroliranih bogataških klinaca! Napaljenih debila! Cijeli svoj identitet zasnivaju na maminim i tatinim parama! To želite svojoj djeci? Tamo ih šaljete i ponosite se kako "vole život"! Lože se klinci da stoje u kafani pored onog jednog, kako bješe – mama mu je prepumpana pevaljka, a tata pokojni kriminalac! Lože se da im dozvoli da sjednu u njegov separe! Šta nose u glavi?
I samo se čeka fotografija na popularnim stranicama, jer ako vam tamo izađe slika iz noćnog provoda – e, pa da, tad ste netko. I svi su tako slatki i blesavi, s malo više od onih dozvoljenih promila alkohola u krvi. I onda ne znamo otkud i kako se dogodilo da bahate budale udare i usmrte momka na mostu.
I onda ne znamo kako nam pogine 16-godišnjak na motoru, za koji njegovi roditelji uopće i ne znaju! I čudimo se kad šestoro mladih upadne u ledenu rijeku, a sekundu prije toga su pjevali uglas i zezali se! Samo vi lajkajte slike na FB i aplaudirajte kad vam dijete stječe popularnost viseći po onome što je samo dno beogradskog života – splavovi i ove moderne kafane.
I nakon svega toga muk! I laž. Jedna za drugom. Da opravdamo, da izbrišemo ako možemo. I nitko nije kriv, i nitko nije htio i oprostimo svi. I gurnemo pod tepih. Evo ga ide vikend da se opet šokiramo prizorom slupanog automobila, brojem mrtvih i da opet kroz suze pričamo kako su bili primjerna djeca", piše BalkansPress.
Na roditeljima je hoće li se uspjeti prepoznati u dijelovima pisma. Ne moraju to priznati, dovoljno bi bilo da usvoje njegove poruke. I promijene ponašanje, dok je još vrijeme.