Kad su se Sanja Doležal, Marinko Colnago i Vladimir Kočiš Zec nedavno pojavili na dodjeli Zlatnog Studija u dijelu zabavnog programa, opet su nas podsjetili na duge i davne godine u kojima smo svi odrastali uz glazbu ‘Novih fosila‘. Uz njih su stasale generacije čak i one kojima nije baš bilo stalo do pop glazbe, čak u ‘ljuti‘ rokeri vam danas mogu kao od šale izrecitirati, možda i otpjevati neke riječi popularnih pjesama tog našeg dobrog starog benda, piše Slobodna Dalmacija.
Bilo da je riječ o plavoj košulji, o plavom dječaku, o maloj barki, o šaputanju, o ljubavi... ili onoj koja ne zna izgovoriti slovo ‘r‘... I ne samo da će vam rokeri znati zapjevati stare pjesme ‘Novih fosila‘, nego ih dobro znaju i sve nove generacije koje su se rodile i kasnijih godina, čak devedesetih, što znači da su pjesme nekad popularnog zagrebačkog pop benda još uvijek među nama, vrte se na radiju, čujemo ih na televiziji i jednostavno nema baš nikakve šanse da ih se zaboravi.
Pojavljivanje Sanje, Marinka i Vladimira na dodjeli Zlatnog Studija dobar su povod da se podsjetimo kako su to ‘Novi fosili‘ utjecali na naše živote, naučili nas pjevušiti sve te njihove brojne pjesme koje su redom bili hitovi ne samo na području bivše države Jugoslavije, nego su ih znali i pjevali i ljudi u nekim drugim i dalekim zemljama gdje god su ‘Fosili‘ gostovali i držali koncerte.
Kao i svaki trajni bend i ‘Novi fosili‘ imaju iza sebe brojne angdote iz njihova zajedničkog djelovanja, oko nastanka, oko članova, oko pjesama... Zanimljivo je da im je ideju za naziv benda dao ni manje ni više nego Arsen Dedić koji ih je u jednoj zagrebačkoj slastičarni u Teslinoj ulici sa strane čuo kako se pripremaju za osnivanje glazbenog sastava. Bilo je to omiljeno okupljalište glazbenika, pa se tako u isto vrijeme tu našao i Arsen i slušajući ih kako prave viceve oko svojih godina, jednom je bilo 27, drugom 28, a saksofonistu 38... kao ‘fosili‘ osnivaju mladi bend, na što je tada već prilično popularan kantautor Dedić pridodao neka se onda zovu ‘Novi fosili‘. Tako je i bilo, te 1969. godine nastali su ‘Novi fosili‘, a osnovao ih je Slobodan Momčilović Moka, tekstopisac i prvi bubnjar sastava.
U početku je bend nastupao uglavnom kao prateći sastav drugim pjevačima, ali sredinom 1970-ih od sastava ostaju Momčilović i Marinko Colnago, a pridružuju im se Vladimir Kočiš, Rajko Dujmić te Đurđica Miličević, kasnije Barlović, Splićanka koja je prerano podlegla bolesti, ali ni bend ni obožavatelji je nikada nisu ni prežalili ni zaboravili.
Tih godina bend nastupa s vlastitim skladbama i to najviše Dujmićevim, koji se sada i profilirao kao sjajan skladatelj, te tako počinje njihova uzlazna putanja prema popularnosti. Prve diskografske uspjehe bilježe 1976., a te su godine pozvani na Splitski festival na kojem su nastupili s pjesmom "Diridonda" Zdenka Runjića koja postaje hit u cijeloj Jugoslaviji. Imali su i zapažene nastupe na inozemnim natjecanjima u Dresdenu i Bratislavi.
Postaju jedan od najpopularnijih sastava bivše države, a u nekoliko navrata izabrani su i za sastav godine. Spomenimo na primjer da je hit "Da te ne volim" prodan u više od 65.000 primjeraka, da im je prvi album donio dijamantnu ploču, prodan je u preko 200.000 primjeraka, album "Budi uvijek blizu" u nakladi od skoro 500.000 primjeraka i najprodavaniji je album "Novih fosila".
Nakon što je Đurđica Barlović 1983. napustila sastav, zamjenjuje je Sanja Doležal. Albumi koji su uslijedili ostvarili su visoke naklade. Fosili 1986. osvajaju nagradu publike, odnosno 3. nagradu Stručnog žirija na Međunarodnom festivalu u Dresdenu, a album "Za dobra stara vremena" dobiva Grand Prix JRT-a za najbolji album u kategoriji pop glazbe 1986. godine.
Godinu dana poslije, 1987. "Novi fosili" predstavljaju Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije u Bruxellesu i osvajaju četvrto mjesto s pjesmom "Ja sam za ples".
Tekstove za ‘Nove fosile‘ najviše su pisali Dea Volarić, Zrinko Tutić, Stevo Cvikić, Mario Mihaljević, Momčilo Popadić i Neno Ninčević.
Za neke glazbene hitove ‘Novih fosila‘ indirektno smo emitivno vezani i mi u Slobodnoj Dalmaciji. Na primjer tekst pjesme "Tonka, reci cvrčak" napisao je naš nekadašnji kolega, sjajan novinar Momčilo Popadić inspiriran time što njegova supruga Tonka i također naša nekadašnja kolegica Tonka Čović Popadić nije mogla izgovoriti slovo ‘r‘.
Popadić je napisao i tekstove za "Košulju plavu", "Ključ je ispod otirača", "Reci mi tiho, tiho", "Ne budi me mati", "Čuješ li me, jel ti drago", "Neveni žuti, žuti"...
I sam Rajko Dujmić je bio posebno emotivan kad bi pričao o našem Korčulaninu Popu i tvrdio je da se takav pjesnik kod nas više neće roditi.
O Dujmiću danas preostali članovi benda pričaju također s velikim emocijama. Kažu da je bio genije u svojem poslu koji je znao pogoditi i skladati glazbu za sve generacije. Prva skladba koju je Dujmić napisao za "Nove fosile" bila je "Sanjaj me" 1978. godine, a evo i danas nakon 45 godina svima nam je u glavi i lako ćemo je zapjevati.
