Voli me, ne voli me, zlostavlja me, ne zlostavlja me... Da, vrijeme je za drugu rundu! Nakon "Pedeset nijansi sive" na filmska se platna vraćaju sigurno najpoznatija ucviljena sponzoruša Anastasia Steele i wannabe siledžija Christian Grey. U drugom nastavku, "Pedeset nijansi šupljaka", pardon "mračnije", stazom zvijezda, takujina i hematoma nastavljaju tragati za smislom istinske ljubavi. Frustrirane žene i djevojke ovim su filmom dobile novu dozu utjehe, a kinematografija još jedan sloj komposta.
Radni odnos se nastavlja
Prvo se valja podsjetiti prethodnog dijela. Dakle, studentica anglistike Anastasia na prvi se pogled zaljubila u novac tajnovitog, savršenog i bogatog gospodina Greya. On s druge strane, ima sitne i neprimjetne psihičke probleme, fetiš prema imobilizacijskim tehnikama te smatra da žene imaju sva prava, sva prava kao i u Saudijskoj Arabiji. Pored toga on je poslodavac u konstantnoj potrazi za novim djelatnicama. Anastasia je najprije potpisala ugovor na neodređeno, potom ga raskinula radi malo učestalijeg mobbinga te se vratila doma jecajući. Kraj.
U drugom dijelu Anastasia nije više nezaposlena sponzoruša, nego je zaposlena lektorica. Neutješni Grey nikako da preboli svoju bivšu djelatnicu pa joj konstantno šalje cvijeće. Jer, ona je ipak posebna. Ostale su bez susprezanja pristajale na svakakve gadarije, ali Anastasia prvo kaže „ne“ pa onda „da“. To je odlika njezinog lika. Anastasia je i u drugom dijelu maškarana u ženu s karakterom. Prvi susret bivših ljubavnika, to jest između vlasnika i robe, izuzetno je težak.
Kod Anastasije se otvara mučno, komplicirano i nepremostivo poglavlje, teške rane koje sa svojim bivšim zlostavljačem jedva riješi intenzivnim razgovorom gola u krevetu. Štoviše, u prvih 20 minuta filma dobije čak tri poklona od romantičnog nasilnika i nove, bolje uvjete rada. Vremena fizičkog kažnjavanja su prošlost, sad može biti sponzoruša bez masnica, a opet dobivati sve što poželi. Grey ovaj put ide toliko daleko da svojoj kurtizani dopušta da ga dira gdje prije nije smjela. Na njegovo upute ona čak iscrta "granice" na njegovom prsnom košu. Nešto slično kao kad Putin crta granice Krima. Na kraju su Christian i Anastasia sretni i zadovoljni te na tragu da uđu u bračne vode. To je epilog ove, kažu "romantične erotske drame". "Romantična erotska drama" – zvuči vjerodostojno kao "Narodna Demokratska Republika Sjeverna Koreja".
Da to ne bi ispala još jedna sladunjava pričica, u sve se uplete i jedna bivša Greyova djelatnica s pištoljem u ruci. Pištolj je pružio izvrsnu glumačku izvedbu. Drugi gaf je pad helikoptera u kojem je bio bogataš. I dok svi gledaju prve izvještaje o padu helikoptera, Grey se skoro bez ogrebotine pojavljuje doma. Od tog trenutka se sve razotkriva: Christian Grey i Clark Kent su jedna te ista osoba! Osim napetosti, redatelj pokušava uplesti i neku duhovitost, ali krajnji produkt toga je čista bahatost.
Plati pa udaraj
Nije dovoljna nesreća što Jamie Dornan i Dakota Johnson nisu sposobni iz svojih likova izvući ništa suvislo sem seksa, nego i redatelj James Foley kao "kormilar" konstantno gubi kompas. Kad god zasvira neka pop-pjesma Grey i Anastasia završe u krevetu i ta se monotona špranca ponavlja tijekom cijelog filma. Dakle, svaki put „ista pjesma“. Nije problem što je serijal "Pedeset nijansi" potpuni trash, nego što se uporno ide prodati kao nešto smisleno i dubokoumno. Tako na kraju Gray svojoj nekadašnjoj zlostavljačici gospođi Robinson kaže da ga je ona „naučila kako j****, ali da ga je Anastasia naučila kako istinski voljeti". Ovu bi se rečenicu u žargonu opisalo kao "šaka u glavu" i nastavak zlostavljanja zdrave pameti.
Ako me udariš to je nasilje, ako me udariš i platiš mi za to 100 kuna to je ljubav. Tako funkcionira logika u "Pedeset nijansi", logika koja hijerarhijski ne bi lako prošla ni kod Gibraltarskih majmuna. Grey ipak priznaje kako nije dominantan nego je sadist koji voli kažnjavati žene. Takve reference dobro su došle u Islamskoj državi, ali u normalnom svijetu su komične i jadne. Grey nit je sadist nit je dominantan nego slabić koji bez novca ne bi zbario ni sovu ušaru.
Vrijednost filma za povijest kinematografije je činjenica što se davno zaboravljena glumica Kim Basinger iz naftalina vratila na filmsko platno. Prvi dio zaradio je 571 milijuna, a drugi već skoro pola toliko – 279 milijuna dolara. Vjerojatno će drugi nastavak financijski premašiti uspjeh prvog. Kao i u priči, kvaliteta je nebitna, samo neka ima novca i nek je Dornan gol. Za nadati je se da će hodočasnice nahrliti u kina kada dogodine izađe film "Robin Hood: Origins" koji se trenutno snima u Dubrovniku i da će se u njemu vidjeti bar Dornanov gluteus maksimus. To je „Joker“ u rukavu koji financijski može spasiti film bez obzira koliko dobar ili loš bio.
Sva sreća pa postoje i besplatni načini gledanja filmova pa ih se može pogledati te ismijavati. Nikako ne treba trošiti novce za ulaznicu, bolje skupljati novac pa kasnije zlostavljati odnosno "voljeti" partnera.
Serijal "Pedeset nijansi" je kao dokumentarac, on je ekspedicija u prostore ispraznosti gdje vladaju ekstremni nanosi izlizanih floskula i kiše gluposti. I baš zbog te količine beznačajnosti, besmislenosti i promašaja ovaj uradak je više nego bilo koji drugi film zaslužio bar jedan Oskar. Jer, Hollywood je za ovu godinu postavio jasne kriterije: što gore, to bolje. O jednom takvom filmskom primjeru se već dovoljno pričalo. Ali sve je to na koncu samo bla, bla... Land.
B. Lucić
