Svaka žena koja je postala majka stoput se u životu zapitala - kako sad, kako sve spojiti, moram li baš sve, kako spojiti onu sebe u poslu i ovu novu sebe, kako dati sto posto od sebe novom životu, najvažnijoj ulozi i prvom prioritetu i još mnoga, mnoga druga pitanja. Nijedan od ovih odgovora nije jednostavan bio ni za našu opernu divu, sopranisticu iz Varaždinskih toplica i dubrovačku nevjestu Jelenu Štefanić. Ova slobodna umjetnica iskusila je čari majčinstva ali i sve neizvjesnosti slobodnjačkog načina rada, a otkad je na svijet stigao mali Rafael, pozornica je nekako pala u drugi plan i Jelena je osjetila onu divotu otpuštanja kontrole nad svime. Nju posao ne čeka nego se ona za to mora pobrinuti, no ipak, sinčić je sad najvažniji kao i polagano vraćanje u formu. Za Moskar je ispričala, naravno ukratko jer čeka se da mališa zaspe, kako život jedne operne dive koja je gotovo cijelu godinu na putu, sad izgleda.
-Za vrijeme trudnoće radila sam punom parom. Imala sam tu sreću da nisam imala nikakve tegobe, tako da doslovno dva tjedna prije rođenja Rafaela ja sam stajala još na pozornici. A sad, naravno, život mi se okrenuo za 180 stupnjeva. Sve obaveze ravnam prema sinu. On je sada prioritet, što je sasvim i normalno. Pokušavam odraditi sve što je unaprijed bilo dogovoreno,ali biti ću posve iskrena - teško je. Nije da se žalim, život mi je obogaćen jednim malim nedužnim bićem, ali nitko te ne može pripremiti niti opisati za ono što te čeka. Sve majke koje ovo čitaju znaju što mislim." - iskreno će Jelena koja nema tu mogućnost imati dulji rodiljni dopust, jer posao radi kao slobodni umjetnik, a pred njom su brojen obveze koje mora ispuniti. Forma se polako vraća, a rastrgnutost između pozornice i sina još je jedan osjećaj koji svaku zaposlenu mamu prati zauvijek.
-Otkad sam na pauzi od roditeljskog, jer nažalost, mene posao ne čeka, odradila sam već jednu praizvedbu i snimanje s Martinou Filharmonijom u Češkoj s Puccinijevim arijama iz opere Manon Lescaut. To mi je bio prvi veliki projekt nakon poroda i mogu reći da sam ga jedva odradila... Sva sreća, snimanje je trajalo tri dana, tako da su mi Rafaela pričuvali svekrva i Mislav. Trenutno prihvaćam i radim samo projekte koji iziskuju manje vremena." - kaže Jelena koja će uskoro i na dulji put ‘preko bare‘. Srećom, podrška partnera i obitelji u njezinom je slučaju jaka, na čemu je, dodaje, jako zahvalna.
-Hvala i mojoj mami koja mi svakodnevno uskoči popodne tako da ja mogu vježbati i polako dolaziti u formu. Još uvijek nije u planu da sin putuje sa mnom, no to su do kraja godine angažmani ili u okolici ili u trajanju od tjedan dana. Putujem opet preko Atlantika i ne bih baš da ga vučem sa sobom. Tamo su mi probe zakazane svaki dan kroz cijeli dan, tako da bih tamo morala unajmiti dadilju. Onda mi je bolja solucija da Rafael ostane doma s Mislavom i mamom."
Od konstantnih putovanja, nastupa i snimanja po cijelome svijetu, jelena ne preskače odmor u Gradu kao ni poneki nastup i na našoj maloj sceni, a jedan od njezinih omiljenih rituala su kava unutar zidina. U tome je već ovo ljeto uživala, a s Rafaelom je sad sve drugačije.
-Dijete te definitivno prizemlji i da ti neizmjernu snagu za dalje. Meni osobno dalo je svrhu i još veći elan za stvaranjem. Veselim se svakom novom danu i jedino što mi je bitno je zdravlje."
Jest da posao nije zec i neće pobjeći, ako se ne trudiš, neće ni doći. No Jelena se sad vodi onom starom, mudrom - što ima biti, bit će.
-Angažmani koji su suđeni će doći, koji nisu - neće. Nekako sam postala dosta flegmatična oko toga.- kaže ova dubrovačka nevjesta koja još ne otkriva planove za dubrovačke nastupe, ali im se u budućnosti svakako veseli.
-Nadam se da ću uskoro stati i pred dubrovačku publiku, ali otom potom."