Ona je dokaz kako se s malo truda i još manje slobodnog vremena čovjek ipak može okrenuti onome što voli, bez obzira na užurbanu svakodnevicu, ali i dokaz kako se od tradicije ne treba bježati, nego je okrenuti, izvrnuti i obojati, pa stvoriti nešto svoje. Ivana Kralj stvara prekrasan nakit kojemu je temelj beskonačna ljepota konavoskog veza s, kako bi rekli, modernim twistom. Njezine naušnice i narukvice oduševljavaju čak i one najzagriženije u tradicionalne konavoske mustre i ‘zadane’ boje, i ne ide, poput mnogih, lakšim putem, nego sve radi, ubod po ubod, ponat po ponat, onako kako se to radilo i prije. A sve ukomponirano u novovjeke materijale kao podlogu, pa neke minijature izgledaju kao da ih je netko fotografirao, i ne otkrivaju koliko je truda i sati, uz veliku pažnju detalju, posvećeno jednom komadu. Zaposlenica gradske uprave, pravnica po struci, mama trojice dječaka zapravo je strastvena vezilja čije komade nakita s gustom nose članovi obitelji i prijateljice.
Ne znam, ali naučit ću
-Uključena sam u župni Caritas ovdje u Mokošici, i prošli Uskrs imali smo radionice, tu smo nešto radili, heklali pa mi je palo na pamet da bi mogli napraviti malu školu veza i naučiti i zabaviti djecu. Radili smo križiće s krizmanicima recimo između ostaloga i onda samo vidjela puno zgodnih stvari koje se naslanjaju na konavoski vez. Kako nisam znala ništa o konavoskom vezu ubrzo sam uhvatila jednu tetu tu iz Mokošice koja zna o vezu baš sve, ima tih mustri koliko hoćeš, a već sam znala vesti i heklati jer me je tome naučila moja baka. S tetom Marijom sam tako počela učiti vesti, ali nisam htjela samo vesti, htjela sam napraviti nešto da bude posebno, drugačije” - priča Ivana kojoj je velika podrška u idejama bio tata.
-On se tuda motao, a i inače me uvijek prati u nekim mojim idejama, kad je vidio vez i da hoću napraviti široku, veliku, moćnu narukvicu s konavoskim vezom, on je smislio i napravio podlogu za nju. Pokazala sam to gospođi koja na placi prodava sve i svašta s konavoskim vezom i ona se totalno oduševila. I tako je to krenulo!”. A i sam vez, kojega treba proučiti, naučiti, biti detaljan i smiren, Ivana i dalje proučava stvarajući nove komade.
Od pravog do falsog tanka je crta
-Sve što mi treba za podloge našla sam na internetu. Ali usput sam vidjela i puno toga reći ću falsoga’. Ljudi skeniraju neki vez, nalijepe sličicu na komad nakita i to prodavaju, a ja sam baš htjela suprotno. I To sam i napravila. Svaki moj komad je rukom izvezen i onda tek ugrađen u podlogu, mada se, pogotovo na minijaturama i na komadiću stakla, čini kao da je slika, ali nije, sve je ručno vezeno. Htjela sam da se taj detalj veza vidi i osjeti na svakom komadu nakita, da to bude ono nešto posebno.” - pria Ivana i dodaje kako nije svaki komad u početku bio za pokazivanje. Trebalo joj je vremena da se i sama oduševi svojim radom, što je uspjela upornim vježbanjem veza koji je sad, kaže, baš ‘profi’. Za podloge koristi nehrđajući čelik, ali i kožu i druge materijale. Inzistirala je da to bude podloga takozvana ‘antique bronze’, ali nekako se ovaj nehrđajući čelik s bojom koja je gotovo identična srebru, i njoj počeo sviđati dovoljno da ga je prihvatila. Prijateljice su joj zahvalne na svakom novom radu i ideji, jer sve što radi poklanja s gustom, razmišljajući da će možda jednom u budućnosti taj hobi koji je ujedno i njezina velika strast, biti i ono što bi mogla više raditi.
-Tražila sam mustre od Konavoki, posebno od žene koja me je sve o vezu naučila. One se navezu na komad platna pa ih imaš, za što god planiraš. Kasnije kad se odlučim za neki komad nakita, izdvojim dio, i opet mi ostane za nešto drugo idući put. Sad sam se uključila i u Dešu pa se nadam i tamo naučiti više o tom vezu, a i Antonija Rusković Radonić ima strašnu knjigu, ali moram priznati nisam još ušla punom snagom u nju” - smije se Ivana koja, uz tri dječaka, od kojih je jedan s posebnim potrebama, ima svakodnevno ispunjene dane, pa joj vezenje i za nju i za sve oko nje, dođe kao lijepi smiraj.
Terapija detaljima
-Nije lako sve uskladiti, a nekad treba malo i pobjeći od svega, pa se ja malo zadubim u vez, to mi je kao neka terapija (smijeh), a i njima. Zahtijeva to stvarno detaljan rad, moraš bit’ sklon tome da sve bude kao po špagu, inače neće funkcionirati. Nemam ja kad u svakodnevne poslove sjesti i raditi satima, ali svako toliko malo vezem, pa nastavim s ostalim poslovima, i tako kroz dan.”
Nisu samo tradicionalne boje veza na njezinom nakitu, modra bordo i žuta su tu, ali često posegne za nekim osvježavajućim i laganijim.
-A sad se već i gospođe koje cijeli život vezu konavoski vez igraju s bojama, zašto ne, pa sam onda i ja odlučila uključiti zelenu, ljubičastu... I na prvu mi nekako nisu sjele. Ali kad je prošlo vrijeme, pogledala sam ih i bile su mi baš nešto super, pa se igram i s bojama i mustrama.” - priča Ivanakoja je, uz vezenje, pronašla i puno novih ljudi koje zna većinu života, ali su se spojile tek kroz vez.
-To je jedna divna nuspojava, netko hekla, netko veze, netko pravi ovo, netko ono i tako se upoznamo, imamo zajednički interes, dijelimo radove, ja njima moje, one meni njihovo i tako se na neki način podržavamo. Ponovno sam se uključila na Facebook gdje nisam bila godinama i to na nagovor prijateljica koje su mi rekle da se moram pohvaliti svojim radovima i eto, jesam. I tu sam se spojila s puno super ljudi s istim interesima, to je i najljepše od ovog mog hobija!”.