Tjedan Indije u Dubrovniku s bogatim, raznovrsnim i zanimljivim programom ispunio je ovaj tjedan koji je skoro iza nas. Od brojnih predavanja, filmova, plesnih skupina pa sve do otvorenja i mini koncerta u Lazaretima, gdje smo naletjeli na Gorana Karana, inače velikog ljubitelja putovanja, pogotovo onih u Indiju gdje često odlazi upijajući, kako sam kaže, filozofiju življenja koju je i sam na neki način uveo u svoj život još prije tridesetak godina. Jednako tako, nakon pune 33 godine naša se u Lazaretima, gdje je svirao i prvi se put susreo s dubrovačkim fenomenom, Crnom udovicom, s kojom je kasnije u nešto izmijenjenom sastavu i pjevao. Za Karana su Lazareti puni uspomena, taman toliko da s protokom toliko vremena vidi da je mjesto prepuno lijepih uspomena krenulo dalje.
Poznat među hrvatskim izvođačima po uglavnom ljubavnim pjesmama, snažnom vokalu i kao ljubitelj putovanja, otkriva kako mu je upravo Indija pomogla da život na neki način okrene u svoju korist.
-Vegetarijanac sam tridesetak godina. Mi, božeprosti, ‘pjevači‘, malo bolje živimo, nama je ono što se reče upala sjekira u med ili kako ovdje kažu ‘tako ti je pao grah‘, život nam je nešto lakši pša se nekako iznutra čini mi se sporije i slabije razvijamo. Meni je davnih dana nekako dobro sjeo taj život nenasilja, u svakom segmentu, i sjajno mi se to posložilo jer i moje pjesme po kojima me publika prepoznaje pjevaju o ljubavi. Ali ako te publika dobro prihvaća, voli i prepoznaje, često je teško postići tu neku samodisciplinu. Za početak sam sebi rekao - makni se sam sebi s puta." - priča Karan koji je na otvorenju Tjedna Indije održao i mali koncert izvodeći između ostalog i neke svoje dobro poznate pjesme. Posvjedočio je okupljenoj publici kako je on davnih dana ipak pronašao sebi neki red, ostavio se podmetanja noge samome sebi i višak energije uložio i nešto bolje.
-Tad sam nekako rebi rekao, okej, sad odloži koplje, mač i štit i to je to. Išao sam na tri mjeseca vani, bez nekih sredstavai bio sam maknut takoreći iz svoje standardne sredine, a kad je tako, onda vam ljudi koje srećete na tom putu nekako malo više ugađaju, pa ti skuhaju, pa te zabave, pokažu ti sve i svašta... Razmišljao sam puno o svemu, što sam sa sobom donio, što sam dao i što bih mogao odnijeti sa sobom. Došao sam do nekih ljudi koji se bave disciplinama duha, odlučio sam završiti s nekim stvarima i taj višak entuzijazma preusmjerio u neke bolje stvari. Nije sve za svakoga, tako ni vegetarijanstvo, Indija mi je tu pomogla i tako sam krenuo. Svi želimo isto, samo svatko dođe do toga na drugi način."
Tjedan Indije održan je i u Rijeci, sve uz pokroviteljstvo indijskog veleposlanstva u Hrvatskoj i veleposlanika, Nj.E. Raj Kumara Srivastave, inače velikog obožavatelja Dubrovnika. U Gradu je dr. Marija Radonić osnovala i dubrovačku udrugu hrvatsko-indijskog prijateljstva obzirom na vezanost Dubrovnika i te goleme zemlje još iz davnih vremena do danas, a po odazivu publike vidjelo se da koncept življenja Indije osjeća i živi i dobar dio Dubrovčana, u raznim oblicima. Iznimno bogat program Tjedna Indije za Karana nije neobičan.
-Ovo je program koji nije ni oglašavan za široke mase, program je odličan, pogotovo plesna skupina Boomika, sjajni su, toliko raznolikosti, ima to glavu i rep, sve ima priču, a i inače je veleposlanik takav, učinkovit. On je jedna banka podataka, jedan sjajan miran čovjek kao i njegova supruga. Iskreni i otvoreni, a barataju s puno informacija. Puno putujem po svijetu i to mi je velika sreća i svako mjesto na svijetu može biti krasno. Ne bih mijenjao odakle sam ja u ovom životu, jer je ta Dalmacija jedan rajski planet koji je pao na planet Zemlju. Za mene je to Split, za vas Dubrovnik, korijene moramo imati, ali i vidjeti što više oko nas da bi sve to bilo i smislenije. Kad putujem ne idem u hotele, ja volim odmah zaroniti među ljude, pitati lokalce gdje ću, što, kako, to ti daje mogućnost omirisati mjesto i zemlju u moju si došao, vidjeti i osjetiti kako žive i zašto. Za razliku od zapinjanja na šanku gdje pričaš o uspomenama umjesto da ih stvaraš, kad to krene ja sam već utekao, nije mi zanimljivo."
Nije odolio osvrnuti se na davne dane žestokih i redovitih rock svirki u Lazaretima, mnogim Dubrovčanima najomiljenijeg mjesta na kojem se događao život.
-Eto me tu, nakon 33 godine... Benefit je kad duže živiš da vidiš smisao nečega, kako dozrijevaju neke stvari i da će sve biti u redu, zapravo sad je već sve u redu. I baš mi je drago zbog toga, puno je uspomena, od Crne udovice pa dalje. A i nisam bezveze u Lazaretima, prvo su me stavili ovdje da vide jesam li kužan (smijeh). A i nadalje, ovdje je Linđo, kao nositelj kulture i tradicije. Napisao sam jednu pjesmu koju publika jako voli, ‘Kuća naše pisme‘ i to mi je nekako ‘ulaznica‘ za pričati o Linđu, veliki sam ljubitelj svega našega."