I prije smo bili ponosni na njega, kao jedinog muškog plesača kroz studio Step‘n‘Jazz, a tek sad! Mihael Tošić više nije ‘mali‘, odrastao je otkad ga pratimo ali i dalje mu je ples ono što najviše voli, želi, a koliko vidimo, i zna. Naime, Mihael je prateći plesač u jednom od najgledanijih showova na Novoj TV Ples sa zvijezdama. I to je tek jedan od projekata na kojima Mihael radi.
Trenutno putuje Dubrovnik-Zagreb i obratno, koliko mu obaveze dozvoljavaju uživa u svom najdražem okruženju doma u Gradu, gdje u Kazalištu Marina Držića paralelno nastupa i u predstavi Čarobni frulaš. Doletio je na razgovor na romobilu, sportski discipliniran i spreman, jer planiranje i organizaciju su najvažniji.
-U Ples sa zvijezdama su me zvali iz produkcije, pretpostavljam da su me vidjeli na otvorenju Zlatnog studija. U svakom slučaju jako sam sretan što su me prepoznali i Ples sa zvijezdama zasad ide jako dobro" - priča Mihael kojemu je u daljnjem obrazovanju i rastu Brexit poremetio planove, zapravo samo ih je malo usporio.
I prepreke su putokaz
-Nakon što nisam uspio otići u Veliku Britaniju prije godinu i pol, zbog Brexita i cijele papirologije, odlučio sam upisati smjer jazza u Ljubljani. A tamo su pak pričali jedno, a radili drugo i puno mi se toga nije svidjelo na toj akademiji, pa sam drugi semestar odlučio doći doma. I pojma nisam imao što ću raditi. Otišao sam bez plana i programa. Imam neke planove kroz ovu i iduću godinu, zapravo već sam u nekim ‘užim krugovima‘, audicija ne fali, ali sve je to zasad u počecima. Svakako je plan nešto konkretnije, imam neke namjere, ali vidjet ćemo" - ne otkriva ovaj mladić ništa previše da se ne bi opet sve poremetilo, a i dodaje kako je naučio ‘pustiti, pa što bude‘.
-Ma to je najbolje, kad pritiskaš ništa ne ide kako treba" - smije se Mihael kojemu je ples baš ono što želi i nema zapravo ni želju za bilo čime drugime.
-Ništa drugo ne dolazi u obzir, definitivno želim plesati koliko mogu ali i nakon toga bih ostao u plesnoj industriji, u koreografiji i slično" - dodaje Mihael svjestan da je ples u Hrvatskoj negdje na ničijoj zemlji, ne smatraju ga ni sportom ni umjetnošću, ne daju mu dovoljnu vrijednost, a plesači gotovo pa i nemaju nekakav status da bi mogli sebi osigurati egzistenciju. Osim toga, može se plesati intenzivno do nekih godina, ako sve ide dobro i zdrav si, ali nakon toga, trebalo bi ostati u plesu, što većinom plesači i rade, pa se bave koreografijom, edukacijama, održavaju satove, može se puno toga.
Ili ples ili ništa
-Takve su i moje želje, plesati dok god budem mogao i onda ipak ostati u ovoj grani umjetnosti. U baletu su se neke stvari čak počele rješavati, u slobodnim plesovima nimalo. Nažalost, plesači se smatraju ‘dodatkom‘, ali ne postoji koncert ili zabavni program i slično da nema plesača, bez nas je siromašno na sceni. Plesači svugdje nastupaju, samo je pitanje tko na što pristaje, tu se moramo sami dogovoriti jer dolazi do sto problema. Nekom producentu nije bitna kvaliteta, a mladom plesaču je bitno da bude viđen pa i za nula eura. Slažem se dijelom, jer se moraš probiti, ali plesači koji znaju svoju vrijednost ne prihvaćaju neke cifre, što je i u redu, ali onda ostaju bez posla što je jako loše. Stvar je u prepoznavanju, sve to je dvosjekli mač, isto tako mentalni sklop u Hrvatskoj gdje su plesači ‘dodatak‘ treba se promijeniti, potom i zakoni. Zbog toga većina plesača odlazi u inozemstvo, tamo je industrija dosta razvijenija, a plesači cijenjeni, i to tako treba biti, stvar je u prepoznavanju."
Za njega je sve počelo u Step‘n‘Jazzu u kojemu se zaljubio u ples. Ta ga je aktivnost još kao sedmogodišnjeg dječaka jednostavno ‘zarazila‘.
-Krenuo sam sa sedam godina, najviše me u početku zanimao step, za druge plesne kategorije nisam ni imao pojma, ali tu je studio super, jer nakon toga smo imali balet pa jazz i neka moja ideja o plesu počela se širiti. U međuvremenu sam otkrio da ima jako puno plesača na svijetu i s godinama shvatio da je ples puno toga. Počele su me zanimati razne plesne kategorije i želja za plesom bila je sve veća i veća, step me je pridobilo na prvu i zauvijek će ostati dio mene, ali puno me ostalih stilova zanima. Bio sam dugo u njemu, treba se širiti, step i dalje ovdje nije toliko popularan, i ako želim raditi na nekim projektima poput Plesa sa zvijezdama, jednostavno treba ići sve više i sve dalje."
Ništa bez navijača
A Ples sa zvijezdama ima i svoj ritam.
-Dođem tamo sredinom tjedna, učim koreografije za onoga za koga trebam nastupati i prvi dan prođe bez pravih proba, samo se uči nekoliko koreografija. Sutradan upoznamo s kime radimo, svatko od njih ima probu od pola sata pa vidimo na čemu smo, u nedjelju kroz dan je generalna i navečer je live. Mi smo na setu cijeli dan dok se parovi izmjenjuju. Ne bih rekao da je to neki iznimno težak fizički rad, ali nije da nije, nakon cijelog dana, nije ti dobro (smijeh), ali kad vidim emisiju baš sam sretan." -priča Mihael čija obitelj i prijatelji oduvijek navijaju za njega, podržavaju ga pa i sad su strašno ponosni zbog showa.
-Jako su sretni, moja mama puca od ponosa, saznao sam za ovo dva - tri tjedna prije nego je sve počelo i tad još nije bilo službeno. Kod nas su bili obiteljski prijatelji na ručku i ona je to odmah izlanula, ali jako je ponosna. Dobivam puno i poruka podrške, ali prijatelji me uglavnom pitaju kakav je ovaj ili onaj, bio si super ali daj mi reci za ovoga, za onoga... Super mi je što sam dio toga."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....