Lakši i bezbrižniji dani su pred nama! Dani, naglašavamo, jer što će biti s jeseni - to se već pretpostavlja. U svakom slučaju, znala je kako se zahvaliti na vremenu iza sebe, jer akademska slikarica Lena kramarić provela je baš tu nesretnu godinu balansirajući između radova (građevinskih), online škole i neobičnim nedostatkom, pa opet neobičnom željom za slikanjem. Izložba 'Hvala' nikako nije bila povod, već samo to što se, kao ljudsko biće, uspjela prilagoditi čudnoj energiji i sva sretna jer ju je prevalila preko ramena, dočekala ljeto s osmijehom. Je li lakše disati nakon što si otvorila izložbu i nekako se zahvalila na ovoj godini iza tebe?
-Zacrtano-odrađeno uvijek otvara prostor za olakšanje, a zatvaranje određene cjeline prostor za nove izazove. Mnogo je već dogovorenih projekata, izložaba ispred mene, a još više planova i želja za nove, drugačije… Zahvalnost je u velikoj količini pristutna u svemu što radim ali je u zadnjim radovima/izložbi isplivala na vrh. Zahvalila sam se samo na nekoliko meni bitnih stvari koje i ja sama često uzimam zdravo za gotovo, ali nadam se da sam nazivom ali i izloženom cjelinom zahvalila životu.
Isplivati na vrh
Malo je nezahvalno praviti planove, ali čemu se veseliš u idućim mjesecima?
-Nije nezahvalno, planirati se uvijek treba, a s obzirom na kontekst vremena možda uz to planiranje budućnosti osvijestiti i sadašnji trenutak. Nije to skroz lako, moram iskreno reći da živim od planova ali često i (već) u njima… Veseli me plan/želja da se u narednim mjesecima više posvetim djeci, obitelji, prijateljima i na zadnjem mjestu, a ne manje važno: sebi. Govorim si da je jedan vrlo kaotični period mog života uskoro iza mene pa me veseli sve što dolazi (što već je). Nedostaju li ti putovanja i gdje bi najradije zapalila?
-Nedostaju, naravno. I to toliko jako da ne mogu izdvojiti neko posebno mjesto kao top cilj. Svaki odmak me veseli i baš mi treba, pa shvaćam sada razmišljajući o ovom pitanju da mi odlazak do Pelješca stvara slično uzbuđenje kao i put u neku daleku zemlju. Zadnjih godinu dana posebno mi nedostaje mi Zagreb, onaj stari …od prije potresa i Covida.
Konačno, projekti!
Što si najjače zapamtila u godini iza nas, što te možda najviše izmijenilo i na koji način?
-Bez puno razmišljanja odgovoriti ću jednostavno i pozitivno. Zahvaljujući neobičnoj 2020. godini, konačno sam počela voziti auto. Uzimanje volana u ruke za mene je uspjeh koji znači sposobnost kontrole i vodstva vlastitog života. Na čemu sad radiš?
-Nakon čak dva tjedna psihičkih i fizičkih priprema danas sam krenula raditi na novom projektu, odnosno na 2 - 3 nova projekta kojima je zajednička promjena medija, sa slikarstva na crtež. Nakon toga, a vjerojatno i paralelno s tim, nastavljam sa slikarskim radovima i pripremama za dvije velike izložbe koje me čekaju ovu jesen. Kad pogledaš unatrag pet ili deset godina, što bi ova Lena rekla onoj Leni?
-Prije 10 godina: Lenaaa! Stani, uspori malo! A prije 5: Ubrzaj !!!!