Dotakli su dno! Srećom, doslovno, ne u prenesenom značenju; govorimo o vjenčanom foto-editorijalu novopečenih supružnika zaljubljenih Imoćana Marine Dropuljić i Mije Zidara koji su se upustili u povijesni pothvat: prvi su snimili fotografije u "pirskoj" odjeći za svoj vjenčani album na dnu presahlog Modrog jezera u Imotskom, piše Slobodna Dalmacija.
Iako zvuči jednostavno, nije baš tako; kao prvo, treba potrefiti doba godine kad Modro jezero presuši, a to je uvijek u jesen. Kao drugo, treba "ubost" i godinu – ne isuši se jezero baš svake. I kao treće, treba biti dovoljno lud(a) da se onako fino odjeven(a) spustiš po milijun serpentina kamenjara do dna, sa full-fotografskom opremom, a onda i uspneš natrag. Vjerujte, to je mukotrpan pothvat.
Nedavno je to najbolje opisao glazbenik Miljenko Milinović – Mića, umjetnik koji je u čast Modrog i Crvenog jezera skladao fusion-singl, gitaristički broj nazvan "Red and Blue". O Modrom jezeru do kojega ne može doći jer su mu zbog bolesti amputirane noge – pa o njemu tek sanja – i o Crvenom do kojega ne ide nitko. Osim podvodnih speleologa, ali to je već neka druga priča.
Kad povremeno presahne ono pitomije, Modro jezero, imotski sportaši-rekreativci "bace" na balun, to je već uhodana tradicija. Bilo je i mladenaca – o, bezbroj! - koji su se pored jezera snimali, njime i na barčici zaplovili. No, da je netko vidio ljepotu baš u raspuklinama po dnu, i tamo se fotografirao glamurozno odjeven, e to je već "art", da ne kažemo egzibicionizam. I tu su ljepotu ovjekovječili 31-godišnji Mijo i njegova nekoliko godina mlađa Marina – on diplomirani novinar, ona učiteljica i uskoro diplomirana arhitektica. Oboje, dakako, zaljubljeni u svoj rodni Imotski – i Modro jezero, najljepše im "more" na svijetu!
Koliko se sjećam, proplivao ipak nisam u jezeru, nego na jednom davnom ljetovanju s roditeljima na Hvaru. No, kako sam imotsko dijete – i tu sam proveo najveći dio života izuzev deset divnih godina mladosti u Mostaru – Modro jezero za mene je bilo važno kupalište. Ugođaj kupanja u njemu je čaroban, kad onaj kamen oko njega sav upeče po zvizdanu jezero je kao melem. Još je ljepše doći rano ujutro, oko sedam recimo, pa plivati sam po pustom jezeru. Milina – zaneseno će Mijo.
Puno puta mu se u plivanju jezerom priključila Marina; zajedno su već osam godina, pa nije bilo dvojbe gdje će napraviti najvažnije uspomenske fotografije, s obzirom da im se ideja "tehnički" posrećila.
Eto, potrefilo se baš u danima našeg vjenčanja da se može lijepo gaziti po jezeru, a moram reći da je na ideju zapravo došla moja prijateljica i kolegica Mirjana Raos, poznata fotografkinja i autorica ovog editorijala. I sam sam niz godina snimao fotografije za vjenčanja, radio sam puno poslova u novinarsko-fotografskoj branši, ali upravo od fotografiranja vjenčanja zarađivao sam za doktorski studij – kazuje mladi Zidar, inače doktorand na doktorskom studiju komunikacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Disertacija je na temu konvergencije medija i budućnosti tradicionalnih medija u online-okruženju – pa, na sličan način je doveo i digitalnu fotografiju u drevni ambijent, i od svega napravio editorijal za povijest.
Moram reć da smo se namučili; bio je to udruženi pothvat. Ja u odijelu i tenisicama, žena u vjenčanici, fotografkinja sa svojom opremom, ženin brat nosi dodatnu, klimamo se nizbrdo, skoro pa kotrljamo – i tako u povečerje, namjerno, zbog sjena. I onda na dnu obuvanje drugih cipela, popravljanje šminke, pravi session – pa nazad kad se već dobrano uhvatio mrak.
Kasnije su nas neki i zezali da nismo baš poslali ljubavnu poruku sa dna raspucanog, suhog jezera, da će to značiti sušu, besplodnost, bez valova ljubavi. Ali mi znamo da nije tako jer će jezero tek sad početi bujati kad ga do proljeća napune kiše do maksimuma. I onda na ljeto, kad se idealno ugrije – hop! Kupanjac – veselo će Mijo Zidar, friško slikan i oženjen.