Prije manje od dva mjeseca, taman kad je u Americi procurio nacrt odluke Vrhovnog suda da poništi 50 godina staru odluku o pravu žena na pobačaj, u Hrvatskoj je provedeno istraživanje javnog mišljenja na temu prava žena na prekid neželjene trudnoće. Istraživanje HRejting pokazalo je da samo 15 posto ispitanika smatra da pobačaj u Hrvatskoj treba biti potpuno zabranjen, dok je za njih 73 posto zabrana neprihvatljiva. Oko 11 posto ispitanih je neutralno, a manje od jedan posto mišljenje je željelo zadržati za sebe, piše Slobodna Dalmacija.
Anketa je isto tako pokazala da birači ljevice apsolutnom većinom odbacuju bilo kakvu zabranu, a natpolovična većina birača Mosta, njih 69,4 posto, Domovinskog pokreta, njih 51,8 posto, ali i Hrvatskih suverenista, njih 51 posto, protiv je potpune zabrane pobačaja. Ukratko, u Hrvatskoj, baš kao i u Sjedinjenim Državama, javno mišljenje nedvojbeno je naklonjeno pravu žena na izbor. Pa ipak...
Pa ipak, usprkos svim istraživanjima javnog mišljenja, SAD je legalizirao stav manjine što je, naravno, i zagovornicima zabrane abortusa u Europi, pa i u Hrvatskoj, uz jasnu podršku Vatikana, dalo vjetar u leđa. Zagovornici zabrane prava na abortus su odlukom američkog Vrhovnog suda dobili jasnu poruku – premda nas je znatno manje, mi možemo mijenjati javne politike i nametnuti svoje stavove većini te ih ozakoniti. Stoga je ono što se dogodilo u Americi pitanje od globalnog značaja, a znajući za moć i bogatstvo američkih sponzora poricanja ženskih prava, ali i prava manjina, i Europi slijede turbulentne godine.
”Ovo je vrlo pozitivno, i drugi će se suci ovim inspirirati”, izjavio je odmah nakon odluke Vrhovnog suda SAD-a Gregor Puppinck, direktor Europskog centra za zakon i pravo (ECLJ), jedan od najpoznatijih i najmoćnijih aktivista za zabranu pobačaja u Europi.
Hodači za život
Puppinck, podrijetlom Kanađanin, pravnik s francuskom diplomom, sada vodi pravnu udrugu u Strasbourgu, gdje provodi strategiju inspiriranu američkim pokretom protiv pobačaja. Podršku i financiranje dobiva od pokrovitelja u SAD-u, objavio je Politico, onaj isti portal koji je početkom svibnja uzdrmao svijet objavivši nacrt odluke Vrhovnoga suda. Ukupno 81,3 milijuna dolara došlo je od američkih donatora u Europu s ciljem financiranja aktivizma protiv pobačaja, ali i ostalih konzervativnih pozicija između 2009. i 2018., prema izvješću koje je objavio Europski parlamentarni forum za seksualna i reproduktivna prava. Direktor foruma Neil Datta nazvao je posljednju odluku američkog Vrhovnog suda rezultatom višedesetljetne kampanje kršćanskih konzervativaca da pojačaju utjecaj na američki pravosudni sustav. ‘Sada se to isto događa u Europi’, upozorava Datta.
Kritike, međutim, ne obeshrabruju ni Puppincka ni njegov ECLJ koji, baš kao i hrvatski “hodači za život”, propagira konzervativne interpretacije zakona u pitanjima vjerskih sloboda, potpomognutog samoubojstva i, naravno, pobačaja. Tijekom godina Puppinck je postao poznat i moćan. Radio je kao savjetnik za Vatikan, a talijanska vlada mu je dodijelila počasti nakon pravnih usluga koje je pružio tijekom debate o tome smiju li se u javnim školama isticati raspela. U svibnju ove godine održao je govor na konzervativnoj konferenciji (CPAC) u Budimpešti, gdje je govorio protiv socijalizma, postmodernizma i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.
Na konferenciji, ciljano održanoj u glavnom gradu desne vlade Viktora Orbana, Puppuncku su se pridružili “teškaši” američke desnice, uključujući notornog voditelja Fox Newsa Tuckera Carlsona koji se “proslavio” i tijekom pandemije, plasirajući antiznanstvene teze o cjepivu koje su se, znamo svi, dobro primile i u Hrvatskoj.
Konzervativne organizacije i udruge iz SAD-a ulažu ozbiljne napore – i novac! - da svoje vrijednosne sudove prošire preko Atlantika. U SAD-u su većinom evangelistički aktivisti postavili temelje i pretvorili suprotstavljanje pobačaju u temeljnu konzervativnu političku poziciju, čime je religiozna desnica postala glavno glasačko tijelo republikanske stranke.
Sada, kombinacijom izbornih uspjeha, odlučnošću da svoj utjecaj prošire kroz pravosudni sustav, i nevjerojatnom srećom koju su imali da je upravo desničarski predsjednik Donald Trump mogao postaviti čak troje sudaca u Vrhovni sud, ostvarili su najveću pobjedu u posljednjih pedeset godina, piše Politico.
Istina, protivljenje pobačaju ni u Europi nije novo. Katolička crkva pobačaj osuđuje već stotinama godina, a njezina pozicija je vremenom samo postala snažnija. Pravoslavne i konzervativne protestantske skupine zauzimaju sličan stav. Ipak, aktivisti na kontinentu dosad nisu imali uspjeha u pokušajima imitiranja svojih američkih kolega. Skupine iz SAD-a zbog toga pokušavaju donijeti prevagu svojim saveznicima, dijeleći s njima financije i taktike, a pritom nositelji rigidnih stavova uopće ne žele sagledati stvarne posljedice svojih uspjeha, u prvom redu američkog ‘uspjeha’ u skidanju prava na abortus s liste saveznih, općih prava.
”Ušli smo u eru ne nesigurnog pobačaja, već široko rasprostranjenog državnog nadzora i kriminalizacije trudnica”, piše za New Yorker Jia Tolentino, američko-kanadska književnica i kolumnistica.
- Oni koji tvrde da ova odluka neće puno promijeniti stvari slijepi su za načine na koje su križarski ratovi protiv pobačaja na državnoj razini već pretvorili trudnoću u kazneni hazard, i za načine na koje se situacija može dodatno pogoršati.
U državama u kojima je pobačaj bio ili će uskoro biti zabranjen, svaki gubitak trudnoće sada se potencijalno može istražiti kao zločin. Povijest kompjutorskog pretraživanja, povijest pregledavanja interneta, tekstualne poruke, podaci o lokaciji, podaci o plaćanju, informacije iz aplikacija za praćenje razvoja ploda.., tužitelji mogu sve to ispitati ako vjeruju da je gubitak trudnoće bio namjeran.
Slučaj Latice Fisher
Čak i ako tužitelji ne uspiju dokazati da je došlo do namjernog pobačaja, žene koje se nađu na njihovu udaru bit će kažnjene samim postupkom i ponižene svim onim što će se o njima moći otkriti, kaže Jia Tolentino.
Prije pet godina Latice Fisher, crna majka troje djece iz Mississippija, rodila je kod kuće mrtvo dijete u 36. tjednu trudnoće. Pokrenuta je istraga, ona je predala svoj mobitel istražiteljima, oni su ga istražili i pronašli pojmove za pretraživanje Mifepristona i Misoprostola, odnosno tableta za pobačaj. Te su tablete u 95 do 98 posto učinkovite do 11. tjedna, a u tome se stadiju trudnoće izvodi gotovo devedeset posto svih pobačaja u SAD-u gdje se, do odluke Vrhovnog suda, više od polovice svih abortusa izvodila upravo takvim lijekovima.
No nije bilo dokaza da je Latice Fisher uzela takvu pilulu za pobačaj, ali njezine tvrdnje kako je jednostavno imala spontani pobačaj, što se u Americi događa jednom na 60 trudnoća, nisu tužiteljstvu bile uvjerljive. Optužena je za ubojstvo drugog stupnja i nekoliko tjedana bila u pritvoru te puštena uz jamčevinu od sto tisuća dolara. Postupak je trajao iscrpljujuće tri godine kad je žena konačno oslobođena krivnje, ali gubitak vremena, časti, privatnosti i preživljeni strah i sram nje i njezine obitelji bili su neopisivi. Danas se sudbina Latice Fisher može desiti praktički svakoj trudnici, a o reperkusijama odluke Vrhovnog suda ozbiljno razmišljaju i internetski divovi tipa Google, koji će se uskoro naći pod paljbom zahtjeva tužitelja diljem Amerike da im se ustupe privatni podaci ‘sumnjivih trudnica’.
Neke su savezne države već postavile temelje za uspostavljanje baza podataka o takvim trudnicama. Prošle je godine Arkansas donio zakon koji zahtijeva od žena koje razmišljaju o pobačaju da nazovu državnu telefonsku liniju, a od pružatelja usluga savjetovanja žena i trudnica da registriraju sve klijente u bazi podataka.
Od tada je još šest država implementiralo ili predložilo slične zakone. Telefonske linije, međutim, često osiguravaju centri za krizne trudnoće, tipično kršćanske organizacije koje pod krinkom savjetovanja strastveno zagovaraju zadržavanje trudnoće po svaku cijenu. Centri za krizne trudnoće već su tri puta brojniji od klinika za pobačaje u SAD-u, ali oni, za razliku od bolnica, nisu dužni štititi privatnost onih koji im dolaze.
Godinama su konzervativne države preusmjeravale novac, često iz fondova namijenjenih siromašnim ženama i djeci, upravo prema tim organizacijama. Podaci koje krizni centri za trudnoću mogu prikupiti – imena, lokacije, obiteljske detalje, seksualnu i medicinsku povijest, nedijagnostičke ultrazvučne slike – sada se mogu koristiti protiv žena koje traže njihovu pomoć.
Bit će i gore
Teološki koncept fetalne osobnosti, ideja da je od trenutka začeća embrij ili fetus puno ljudsko biće koje zaslužuje jednaka - ili, točnije, superiorna! – prava, temeljna je doktrina pokreta protiv pobačaja. National Advocates for Pregnant Women, organizacija koja zastupa obranu žena na izbor, dokumentirala je gotovo tisuću slučajeva kaznenih progona ili prisilnih intervencija povezanih s trudnoćom, što je vjerojatno samo kap u moru stvarnih brojki.
Čak i u državama kao što je Kalifornija, gdje zakon izričito zabranjuje optuživanje žena za ubojstvo nakon prekida trudnoće, konzervativni tužitelji, ne žaleći javni novac, to svejedno čine.
Većina sudskih postupaka vezanih uz trudnoću do sada se vrtila oko uporabe lijekova, a trudnice koje su koristile medikamente, legalne i ilegalne, optužene su za zlostavljanje i zanemarivanje djece, za distribuciju droge maloljetniku, napad smrtonosnim oružjem, ubojstvo iz nehaja i ubojstvo. Prije dvije godine policija u Alabami istražila je ženu po imenu Kim Blalock zbog kemijske opasnosti za dijete nakon što je osoblju u rađaonici rekla da je uzimala prepisani hidrokodon za ublažavanje boli te je optužena za prijevaru s receptom.
U Oklahomi se dogodio niz šokantnih sudskih progona, u kojima su žene koje su koristile drogu optužene za ubojstvo iz nehaja još i prije negoli su uopće pobacile. U Wisconsinu zakon već dopušta sudovima za maloljetnike da stave fetus - znači trudnu ženu! – pod skrbništvo, u svojevrsni pritvor, radi zaštite ploda... No to nije sve, kaže New Yorkerova kolumnistica. Bit će gore, puno gore. I ne samo u Americi...