Frano Mašković o (auto)cenzuri, sreći, miru i ulogama

Glumac iznimne karizme, duhovit i skroman razotkrio nam je svijet svojih ideja na par predloženih, velikih i univerzalnih tema.

S istaknutim glumcem Franom Maškovićem razgovarali smo o sijaset tema u i oko kazališta, glumačke prakse. Uhvatili smo ga dva sata prije probe koju radi van svoje matične kuće Zagrebačkog kazališta mladih, ovaj put u Teatru &TD – s glumcem i redateljem Romanom Nikolićem. Naime, pripremaju komad koji problematizira pitanje izbjeglištva, radnog naslova "Bura", piše Gloria Glam.

Progovorio je autentično, iskreno, spontano (kako samo on to zna): o fašizmu (auto)cenzure. O gluposti kao ultimativnoj nelagodi i susramlju koju samo glupost može proizvesti. O društvenim ulogama i kazališnim ulogama. O miru, o trenutku kada ne igraš ulogu nego "samo živiš". O ljubavi kao iskonskoj energiji i velikom prasku. O sreći kao miru i o pravu na tugu.