Dino iz Travnika ima svoj biznis plan. Drži trgovinu u kojoj cijene njegove robe često ne prelaze pola eura, odnosno jednu konvertibilnu bosanskohercegovačku marku.
Dućan mu je prepun, a najskuplji artikli koštaju i do pet maraka, što je dva i pol eura. Kaže da je u cijene uračunato minimalno koliko je potrebno da se plati roba, radnici, najam prostora, neki drugi troškovi i da se normalno živi - piše Kurir.
Dućan je otvorio prije sedam-osam godina i dobro mu ide, ne žali se, a koliko proda i zaradi - gotovo toliko daje i besplatno.
Na pitanje zašto, kaže da se sjeća kako se on osjećao kad nije imao ništa.
- Imao sam težak život, a kad sam ovo stekao, osjećam da nemam pravo sve to zaboraviti... I da nemam pravo okretati glavu od slučajeva kojima treba pomoći. Prije osam godina otvorio sam ovo i ideja mi je bila, a toga se držim i danas, da odjeća košta minimalno, taman onoliko koliko treba pokriti rashode... Inače, imamo i posuđe ovdje. Tako ja prodajem i redovito objavljujem na web stranici da tko treba garderobu, cipele, a nema za platiti, neka dođe i uzme što god treba. Ja to platim i stavim u kasu. A da ima kome treba, ima! Radimo to krišom, ne želim reklamirati te situacije kad dajem - zabilježio je Dinove riječi kamerom i objavio na YouTubeu Srećko Stipović, koji krstari Bosnom u potrazi za ovakvim ljudima i pričama.
Dino u svojoj prodavaonici rabljene robe ima i odjeću za malu djecu, ali je nikad ne prodaje, već poklanja, pa svi koji nemaju mogu doći kod njega da odjenu svoje dijete.
Kaže da je sad, uoči početka školske godine, akcija za po samo jednu konvertibilnu marku: dugi rukav, duge hlače, ruksak... Pa tko ima novca može doći opremiti dijete za školu za svega 50 maraka (25 eura). A i oni koji nemaju, mogu doći i kompletno se opremiti za školu.
Dino se već dugo bavi humanitarnim radom, pomaže siromašnima i nemoćnima, ali lokalno. Osim toga, kaže da izbjegava pretjerano oglašavanje jer se ne želi reklamirati preko ljudi u teškoj situaciji, ali ni da ispadne kako daje robu u bescjenje samo da bi se pročulo o njegovoj tvrtki.
Iz vlastitog džepa pomaže posebno školarcima koji su siromašni, jer je i sam prošao golgotu u životu i zna što znači nemati.
Dino je pomogao i Avdi iz Suvog Dola, koji ima 66 godina, a živi od samo 60 eura socijalne pomoći. Avdo nema ni kupaonicu, a hrani se preko humanitarne organizacije. Trgovac Dino se dobrovoljno javio da ga vozi liječniku. Evo i te priče koju prenosi Kurir, u donjem videu: