Pet je godina prošlo od smrti legendarnog i nikad prežaljenog Olivera Dragojevića, a ludilo oko njegovog lika i djela ne jenjava, dapače, njegov se kult sve više širi i raste, izvan granica Vele Luke, otoka pa čak i Hrvatske, a najmasovniji koncertni događaj u Hrvata Trag u beskraju i ove godine uključuje golemi ponton i videozid, 110 minuta direktnog prijenosa na HRT-u uživo, kremu hrvatske estrade, simfonijski orkestar, šestodnevni kulturno-zabavni program i na desetke tisuća ljudi koji već danima pristižu na otok.
Znao je kad će ‘partit’
Šušur oko fenomena Olivera Dragojevića, sigurno najpopularnijeg i najpoznatijeg pjevača svih vremena na ovim prostorima, ovih dana nikoga ne zaobilazi, no poseban je osjećaj doživjeti ga iz pozicije otočanina.
Teško je riječima objasniti što se događa u Veloj Luci, danima iz svih lokalnih radijskih postaja puštaju se Oliverove pjesme, njegov ćete glas čuti iz svakog kafića, svakog auta u prolazu, a već je dvadesetak dana doslovno nemoguće pronaći slobodan smještaj za vrijeme trajanja manifestacije, ne samo u Luci, već i na gotovo cijelom zapadnom dijelu otoka. Privatna zemljišta, nogometna igrališta, svaki slobodni prostor oko Luke pretvara se u megalomanski parking, danima se hodočasti u Lučku kapetaniju kako bi dobili dozvolu za praćenje koncerta iz plovila, hodočasti se i na Oliverov grob na mjesnom groblju na kojem ima više ljudi nego cvjetnih aranžmana i svijeća kojih ima bezbroj, obavještava se svakodnevno o regulaciji prometa, o pravilima, uputama... Uvodi se dodatna katamaranska linija iz Splita, ugostiteljski objekti pripremaju dodatne punktove za hranu i piće, mjestom hodočaste novinari s mikrofonima, kamerama, aparatima, još kad to sve stavimo u kontekst vrhunca turističke sezone i kraj srpnja što znači temperature iznad 35 stupnjeva, još je ovih dana zapuhala i teška južina... Znao je naš Oliver kad će “partit”, sve što vrijedi ne može biti jednostavno.
Epicentar ludila je definitivno u Veloj Luci, no pet godina nakon smrti obožavanog pjevača kult njegove ličnosti zahvatio je cijeli otok, na datum koncerta otkazuju se svi dogovori, na taj dan nema nikakvih posebnih događanja igdje na otoku, a gotovo 50 kilometara udaljenosti od Luke, na drugom kraju otoka, trajektna linija za Orebić puca po šavovima te uvodi dodatne linije. Ludilo svojstveno samo nama Dalmatincima, mi ga prihvaćamo, mi ga potičemo, mi ga forsiramo i mi uživamo u njemu. Ali, ne samo mi. Prošle je godine Trag u beskraju posjetilo nevjerojatnih 20 tisuća ljudi. Zamislite 20 tisuća ljudi, usred ljeta, na otoku koji nema niti 16 tisuća stanovnika. I onda kažu da je Oliver mrtav, nama se opravdano čini da je još uvijek živ!
Program je počeo u srijedu na kultnom Jadrolinijinom brodu Korčula, organizatori taj događaj nazivaju koncertom, no to je sigurno eufemizam. Kupite kartu, ukrcate se na brod u Splitu, a s vama se do Vele Luke voze legendarni Oliverovi Dupini i brojni hrvatski pjevači predvođeni Antom Gelom. Cilj ovog putovanja je u što manje vremena otpjevati što više Oliverovih pjesama, što više se opustiti, po mogućnosti izgubiti glas i dobro se zabaviti. Uplovljavanje Korčule u duboku velolušku valu čuje se još od Proizda i to toliko glasno da s rive možete prepoznati koja se pjesma pjeva na brodu. Korčula ionako vozi jednu od najzahtjevnijih linija Jadrolinije pa joj tako ovaj “koncert” izvrsno odgovara.
Subotnji spektakl
U Četvrtak u dvorani Glazbene škole koja se, pogađate, zove Oliver Dragojević, otvorena je jedinstvena izložba “Oliver privatno” u sklopu koje je predstavljeno tridesetak privatnih i intimnih fotografija omiljenog pjevača koje je ustupila njegova obitelj.
Kulminacija je svakako u subotu na koncertu Trag u beskraju na kojem će ove godine nastupiti, među ostalim, Meri Cetinić, Danijela Martinović, Goran Karan, Hari Rončević, i mnogi drugi, a na tisuće Hrvata diljem Lijepe naše i diljem kugle zemaljske na raznim platformama HRT-a pratit će 110 minuta koncerta uživo uz brojnu publiku u središtu Vele Luke te na plovilima oko pontona koja dolaze sa istočnog kraja otoka, ali i iz Hvara, Visa i Lastova.
Zamolili smo Tončija Surjana predsjednika udruge Luško lito koja je glavni organizator događaja s naglaskom na domicilnim izvođačima, da se prisjeti prve godine koncerta Trag u beskraju i usporedi s današnjim, no on se vratio u godine kad je Oliver bio živ.
- Dovodio je u Velu Luku svjetski poznate jazz glazbenike za koje mi nismo ni čuli i sam ih je financirao. Sjećam se kad je otkrio španjolskog virtuoza na usnoj harmonici Serrana. Rekao mi je, moram ga dovesti, slažeš li se? A, što sam mu mogao reći, da se ne slažem?”, uz smijeh nam priča Surjan.
Serrana je Europa zapazila na luškoj pijaci zahvaljujući Oliveru. Dovodio je on i naše glazbenike na jazz večeri, Gibonni mu je bio često gost, a s kompletnom bi zaradom financirao sve troškove koncerata. Ako bi ostala koja kuna, priča nam Surjan, Oliver bi je redovno uplaćivao Glazbenoj školi koja danas nosi njegovo ime.
“Da je Oliver bio drugačiji, ovoga svega ne bi bilo”, kratko je objasnio Surjan. Da Oliver nije bilo toliko jednostavan, da nije bio uvijek spreman pomoći, da nije bio dosljedan i iskren, da nije bio osoba na koju se uvijek možeš osloniti, da nije bilo čudovišno talentiran za muziku, da nije volio rodno mjesto u tolikoj mjeri, da nije uvijek bio ono što zaista jest, ribar, Dalmatinac, Lučanin – ne bi danas deseci tisuća obožavatelja hrlili u Velu Luku pokušavajući uhvatiti mali trak njegove genijalnosti koja još živi u otočnoj ariji.
- Manifestacija već godinama raste, jednom to mora stati, preveliki je to organizacijski zalogaj i za HRT, a kamoli ne za nas. Za pet godina Trag u beskraju vidim na onom mjestu na kojem smo i započeli, na pijaci ispred sv. Josipa, tamo gdje je Oliver najviše volio svirati i pjevati. Jednom će taj interes malo splasnuti, vjerojatno svima, ali ne i nama. Za nas u Veloj Luci Oliver je fenomen koji proizlazi iz njegovih pjesama, ali i iz njegove dobrote. Mi zaista imamo osjećaj da je još uvijek s nama”, poručio je Surjan izazivajući nam emocije, suze, ili kako bi otočani rekli, “gučulu”.