Ako ikad i spomene mirovinu, starom kauboju Clintu Eastwoodu nije za vjerovati jer taj bez filma ne može disati. Nakon uspjeha s 'Mulom' iz 2018., vitalni 91-godišnjak ponovno je u sedlu, što u ovom slučaju treba shvatiti figurativno jer glumi ostarjelog rodeo jahača Mikea Miloa kojega je teška ozljeda u areni pretvorila u priučenog veterinara.
Kocka pala na 'spaghetti' kauboja
Novi film u kojem se Eastwood multiplicirao u glumca, redatelja i producenta odaziva se na ime 'Cry Macho' i kroz odnos junaka u zlatnoj dobi i momčića američko-meksičkih korijena Rafe (debitant Eduardo Minett s više želje nego talenta) progovara o prolaznosti života i dubljem značenju mačizma. Pedesetak godina povlačio se scenarij autora Nathana Richarda Nasha od mila do nedraga, u nekim kombinacijama Mikea su trebali glumiti davno pokojni Robert Mitchum i 'Terminator' Arnold Schwarzenegger, no kocka je konačno pala na ikonu spaghetti westerna. Veteran Eastwood je, istina, imao mnogo boljih rola od ove aktualne, ali kako mu išta uzeti za zlo kad poslu i opet pristupa s entuzijazmom (barem) upola mlađeg profesionalca.
Njegova uloga samotnjaka koji iz meksičkih šupa za borbu pijetlova izvlači gazdina otuđenog sina, a s njim i pernatog 'borca' znakovitog imena Macho nije naročito iznijansirana ni originalna, a i motivacijski je klimava. No, glavni protagonist šarmantnom prezentnošću prikriva mnoge slabosti 'Uplakanog Macha'. Kad ušeta u kadar, Clint Eastwood prkosi životnom kalendaru i iz veterana u desetom (!) desetljeću života postaje bezvremenska filmska institucija. Dok vozika stare kante po pograničnim pustarama, njegov Mike Milo odaje počast svijetu kakav je nekoć bio.
Nije kao 'Snajperist', ali...
Radi to nekako elegično i bez iluzija, zapravo duboko ljudski i bez digitalnih 'zamagljivanja'. Tandem Eastwood-Minett unatoč golemoj razlici u godinama nije nespojiv – obojica naoko grubi, zapravo su emotivci željni prihvaćanja. Notu emocije pojačava i epizodistica Natalia Traven kao udovica Marta, vlasnica kantine usred zabiti koja se, nimalo neočekivano, zagleda u Miloa. Starina je privlačan i Rafinoj majci, plošnoj neurotičnoj pojavi (Čileanka Fernanda Urrejola) koja figurira za nekakvu šefice bande.
I od sporedne uloge američke country zvijezde Dwighta Yoakama kao Rafina filmskog oca Howarda Polka očekivalo se više od par nemuštih replika sa Stratton šeširom na glavi. U redateljskom smislu, 'Cry Macho' u debeloj je sjeni Eastwoodovih zanatskih perli poput 'Snajperista', no meštar ceremonije još itekako zna razgaliti pričama o ljudskim nesavršenostima i pehovima, kao i pastoralnim prikazima meksičke divljine.
Scene u kojima kamera klizi vijugavim stazama pokraj mitskih kaktusa ili dokumentaristički precizno prati interakciju likova podsjećaju na mnoge talente Prljavog Harrya koji nije pogriješio ni u odabiru maskote filma. Kokot Macho urnebesna je pojava koja zaslužuje crveni tepih, nikako roštilj.